- 1 -              Rev 1019/2014-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1019/2014-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. H. G. iz I. B., Z., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik iz Z., protiv tuženice T. B.-K. iz Z., V., koju zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1781/12-2 od 15. siječnja 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pagu poslovni broj P-184/10-43 od 9. ožujka 2012., u sjednici održanoj 1. srpnja 2020.

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

 

II. Odbije je zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj kao kupac ugovorom o kupoprodaji nekretnina zaključenim 15. prosinca 2008. sa tuženicom kao prodavateljicom kupio nekretnine označene kao kč. br. 3392/33 u površini od 2.500 m2-pašnjak S., upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pagu u zk.ul. 3331 k.o. K. i stupio u posjed predmetnih nekretnina čime je stekao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama i pravo na upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pagu na svoje ime i u svoju korist, što je tuženica dužna priznati i tužitelju izdati valjanu tabularnu ispravu na temelju koje tužitelj može zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama u odgovarajućim zemljišnim knjigama ili u kojim drugim knjigama koje u tu svrhu služe na svoje ime i u svoju korist, a u protivnom će takovu ispravu zamijeniti ova presuda u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe. Točkom II. naloženo je tuženici nadoknaditi trošak u iznosu od 34.600,00 kn u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja u iznosu od 1.200,00 kn odbija kao neosnovan.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pagu poslovni broj P-184/10 od 9. ožujka 2012. osim u dijelu pod točkom II. izreke kojom je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za iznos od 1.200,00 kn odbijen je kao neosnovan.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP-a) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude. Traži trošak za sastav revizije.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj u cijelosti osporava revizijske navode tuženice i predlaže njenu reviziju odbiti kao neosnovanu. Traži trošak za sastav revizije.

 

Revizija je neosnovana.

 

Predmet spora je utvrđenje da tužitelju kao kupcu temeljem kupoprodajnog ugovora o prodaji nekretnine, pripada pravna osnova stjecanja prava vlasništva na kč.br. 3392/33 u površini od 2.500 m2, pašnjak S. upisan u zk.ul. 3331 k.o. K., što je tuženica dužna trpjeti i izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu.

 

Na temelju članka 392. a stavka 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U odnosu na navode tužitelja da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a valja odgovoriti da je prvostupanjski sud naveo jasne razloge zbog kojih izjavu tuženice koja je dana u odgovoru na tužbu nije razmatrao kao postavljen protutužbeni zahtjev, a drugostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo da je tuženica trebala podnijeti prijedlog za donošenje dopunske presude ukoliko je smatrala da nije odlučeno o svim zahtjevima istaknutim u tijeku postupka, što tuženica nije učinila. Time, suprotno navodima revizije tuženici nije onemogućeno raspravljanje pred sudom. Naime, da bi se moglo govoriti o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a potrebno je da nezakonito postupanje rezultira nemogućnošću stranke da raspravlja pred sudom, što u konkretnom slučaju nije ostvareno.

 

Suprotno navodima tuženice nižestupanjske presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude  navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika tako da ne postoje razlozi zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova pravilnost i zakonitost. Stoga u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

 

Nadalje, tuženica u revizijskim navodima ukazuje na činjenicu da je predmetna nekretnina pogrešno označena, jer je nekretnina upisana u zk.ul. 3031 k.o. K., a ne u zk.ul. 3331 k.o. K. Navedeni razlog tuženica po prvi puta iznosi tek u reviziji. Radi se o činjeničnom prigovoru, a prema odredbi članka 385. stavka 1. ZPP-a, reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

 

- iz ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15. prosinca 2008. proizlazi da su tuženica kao prodavatelj i tužitelj kao kupac sklopili ugovor radi kupoprodaje nekretnine označene kao kč. br. 3392/2 u površini od 2500 m2, upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pagu u zk.ul.1910 k.o. K., da je kao kupoprodajna cijena ugovoren iznos od 360.000,00 kn te da je kupac isplatio prodavateljici iznos od 350.000,00 kn, a kupac se obvezao ostatak  kupoprodajne cijene od 10.000,00 kn obvezao uplatiti do trenutka zemljišnoknjižnog prijenosa;u ugovoru je navedeno i da kupac stupa u posjed kupljenih nekretnina odmah, a prodavateljica mu dozvoljava neograničeno korištenje i raspolaganje,

 

- iz izvatka iz zemljišne knjige za zk.ul. 1910 k.o. K. proizlazi da je predmetna nekretnina bila upisana pod rednim brojem 39, kč. br. 3392/33 kao pašnjak S. sa 2500 m2  koja je nastala uz ostale čestice koje nisu predmetnom ovog postupka od matične zem. čestice 3392/1 parceliranjem/cijepanjem i mijenjanjem površine na temelju Prijavnog lista s kopijom katastarskog plana Klasa: UP/I-932-07/09-02/3, Ur. broj: 541-19-3-05/7-09-4 od 15. srpnja 2008. i pomoćnog rješenja iste klase i ur.broja 541-19-03-05/7-09-9 od 27. siječnja 2009. Područnog ureda za katastar Z., Ispostava P.,

 

- tuženica je u zemljišne knjige upisana 14. veljače 2007. kao suvlasnica 50591/1203820 dijela, temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-109/06

 

- tuženica je na predmetnoj nekretnini upisana 11. veljače 2009. kao vlasnica, temeljem ugovora o diobi suvlasničke zajednice od 15. prosinca 2008. te aneksa ugovora od 29. siječnja 2009. i aneksa ugovora 2 od 4. veljače 2009.,

 

- iz izjave svjedoka G. B. proizlazi da je isti potvrdio navod tužitelja da je 15. prosinca 2008. bio prisutan kada su stranke zaključile predmetni ugovor,, da je na tom ugovoru njegov potpis, zatim da je tuženica svojom rukom potpisala predmetni ugovor i od kupca-ovdje tužitelja primila na ime kupoprodajne cijene iznos od 350.000,00 kn; potpis G. B. ovjeren je kod javnog bilježnika M. M. pod poslovnim brojem OV-17218/10 od 26. listopada 2010.

 

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje da je tužitelj kao kupac temeljem kupoprodajnog ugovora koji je sklopio sa tuženicom kao prodavateljicom stekao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama i pravo na upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama, što je tuženica dužna priznati i tužitelju izdati valjanu tabularnu ispravu,ocjenjujući da je tuženica sudjelovala u zaključivanju predmetnog ugovora, koji ugovor je osobno potpisala te da je preuzela iznos od 350.000,00 kn kao dio kupoprodajne cijene, a tužitelj joj je ostao dužan 10.000,00 kn. Tužitelj se nalazi u mirnom posjedu predmetne nekretnine. Glede navoda tuženice o krivotvorenju i falsificiranju potpisa, prvostupanjski sud je zaključio da te navode tuženice nije dokazala, jer nije dostavila niti jedan dokaz o tome, a manjak ovjere predmetnog ugovora kod javnog bilježnika ne utječe na valjanost samog ugovora, već utječe na provedbu predmetnog ugovora prilikom zemljišnoknjižnog upisa.

 

Sud drugog stupnja u cijelosti je prihvatio pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o osnovanosti zahtjeva tužitelja za utvrđenje da je tužitelj kupoprodajnim ugovorom stekao pravnu osnovu za upis prava vlasništva, jer je tužitelj sa tuženicom zaključio ugovor o kupoprodaji nekretnina kojemu je cilj bio stjecanje vlasništva.

 

Neosnovano tuženica ukazuje na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (članak 356. ZPP-a).

 

Tuženica se poziva na odredbe članka 114. i 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, dalje: ZV-a) koje odredbe sadrže pravila o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla.

 

Ističe da navedene odredbe ZV-a treba dovesti u vezu s relevantnim odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, dalje: ZOO) i to odredbe članka 247. ZOO kojim je propisano da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima, a sve radi utvrđenja odlučne činjenice, je li u konkretnom slučaju postoji pravna osnova za stjecanje prava vlasništva na nekretnini.

 

Naime, polazeći od činjenica utvrđenih u postupku pred nižestupanjskim sudovima, pravilno su prema ocjeni ovog suda, nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su usvojili tužbeni zahtjev tužitelja obzirom je tužitelj dokazao da je došlo do sklapanja kupoprodajnog ugovora, da je volja stranaka bila da se predmetna nekretnina proda, kao i da je ugovor o kupoprodaji u pretežitom dijelu ispunjen (nižestupanjski sudovi su utvrdili da je isplaćen iznos od 350.000,00 kn).

 

Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti reviziju tuženica kao neosnovanu, temeljem članka 393. ZPP-a.

 

Temeljem članka 155. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju.

 

Zagreb, 1. srpnja 2020.