Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-4032/19-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda mr. sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. R., t.p., D., zastupan po opunomoćenici M. K. odvjetnici u S., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđivanja visine poreznog duga, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsIpor-63/18-10 od 13. svibnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2020.
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsIpor-63/18-10 od 13. svibnja 2019.
Obrazloženje
Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsIpor-63/18-10 od 13. svibnja 2019. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zatražio poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-415-01/18-01/306, urbroj: 513-04/18-2 od 22. svibnja 2018. (točka 1. izreke presude), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka 2. izreke presude).
Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je predmet ovog sudskog spora zakonitost rješenja o prekidu postupka utvrđivanja njegovog poreznog duga, do pravomoćnog rješenja za utvrđivanjem zastare na naplatu, donesenog po njegovom zahtjevu. Ističe da cijelo vrijeme konstantno prigovara da je tražio od poreznog tijela utvrđivanje zastare prava na utvrđenje porezne obveze, odnosno poreznog duga, što upravno tijelo do dana podnošenja ove žalbe još nije utvrdilo kao ni to da li je ili nije nastupila zastara prava na utvrđenje poreznog duga. Naime, ako se uzme u obzir da se porezna obveza sastoji od osnove i visine i da je rješenje od 27. studenoga 2015., kako sud to i navodi, doneseno na temelju ovršnih isprava (imamo osnovu), te isto rješenje utvrđuje i po prvi put (od 2007. godine) visinu dugovanja, ujedno isto rješenje nalaže mu da u roku od 8 dana plati utvrđeni iznos, pa je nesporno da je porezno tijelo tim rješenjem (od 27. studenoga 2015.) prvi puta utvrdilo njegovu poreznu obvezu. Smatra da nije bilo uvjeta za prekid postupka do pravomoćnog rješenja utvrđivanja zastare prava na naplatu, jer je zastara prava na utvrđenje prethodno pitanje, zastari prava na naplatu. Stoga predlaže ovom Sudu da žalbu usvoji u cijelosti i preinači prvostupanjsku presudu te prihvati njegovu tužbu kao osnovanu, odnosno, podredno da poništi, ukine, prvostupanjsku presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim, tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija.
Prema podacima u spisu predmeta dostavljenih ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je prvostupanjsko tijelo Porezna uprava, Područni ured S., Ispostava T., rješenjem od 13. travnja 2018. prekinulo porezni postupak utvrđivanja visine duga kod tužitelja, pokrenut po službenoj dužnosti, dok se ne riješi prethodno pitanje nastupa zastare koje čine samostalnu pravnu cjelinu i bez kojeg nije moguće riješiti ovu upravnu stvar (točka I. izreke rješenja), te je odlučeno da će se postupak iz točke I. izreke rješenja nastaviti po pravomoćnosti rješenja donesenog po zahtjevu tužitelja za utvrđivanje zastare prava na naplatu. Tuženik je svojim rješenjem od 22. svibnja 2018. odbio žalbu tužitelja protiv navedenog rješenja tijela prvog stupnja uz obrazloženje da je pitanje zastare prava na naplatu dospjelog poreznog duga glavno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, te da u konkretnom slučaju nema mjesta prigovora tužitelja da prvostupanjsko tijelo nije donijelo rješenje u izvršenju presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIpor-59/16 od 1. veljače 2018. i to iz razloga jer je pobijano rješenje doneseno u izvršenju iste presude.
Prvostupanjski sud u obrazloženju presude pravilno navodi da je uvidom u spis Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsIpor-18/18 u predmetu koji se vodi po tužbi tužitelja Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u S., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, u kojem je zainteresirana osoba tužitelj, utječe na postupanje upravnih tijela u ovom predmetu odnosno pravilno smatra prvostupanjski sud da je ovaj upravni spor trebalo prekinuti do pravomoćnog okončanja upravnog spora poslovni broj: UsIpor-18/18 što predstavlja prethodno pitanje za rješavanje predmetnog upravnog spora.
Naime, rješenje upravnog spora poslovni broj: UsIpor-18/18 bi moglo utjecati na ishod predmetnog upravnog spora, jer ukoliko bi sud zauzeo stajalište kojeg iznosi tuženik tj. da podnošenje prijedloga za otvaranje stečaja ne znači i vođenje postupka pred sudom, te da nema zastoja zastare, isto bi značilo da su zastarni rokovi protekli, da je nastupila zastara, te bi se zahtjevu tužitelja iz ovog upravnog spora moglo udovoljiti, te obustaviti ovrhu kako je to tužitelj i zatražio.
Prema ocjeni ovoga Suda stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je našao opravdanim privremeni prekid postupka kod prvostupanjskog tijela o zahtjevu tužitelja za utvrđivanje zastare dok se u predmetu poslovni broj: UsIpor-18/18 od strane Visokog upravnog suda Republike Hrvatske ne donese pravomoćna sudska odluka o spornom pitanju tijeka zastare.
Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i protumačio relevantne odredbe za donošenje zakonite odluke u ovom upravnom sporu odnosno odredbe članka 55. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09.).
Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
Prigovori tužitelja u žalbi nisu odlučni niti su od utjecaja na zakonitost pobijane presude, jer je u konkretnom slučaju utvrđen je prekid upravnog postupka dok se ne riješi prethodno pitanje nastupa zastare koje čini samostalnu pravnu cjelinu i bez kojeg nije moguće riješiti predmetnu upravnu stvar te time nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja jer će nakon pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pod poslovnim brojem: UsIpor-18/18 pred Upravnim sudom u Splitu, tuženo tijelo odlučiti o žalbi tužitelja i ispitati prigovor zastare te odlučiti je li ista nastupila.
Dakle, kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je temeljem odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 1. srpnja 2020.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.