- 1 -              Revr 422/2016-3

 

 

 

 

 

Broj: Revr 422/2016-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. D. iz O., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik K. A., odvjetnik u O., protiv tuženice O. p. d.d. O., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik D. Z., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Z.&p. u Z., radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj Gž-3646/2014-5 od 17. prosinca 2015., kojima je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda i rješenja Općinskog suda u Osijeku broj Pr-765/2013-24 od 31. ožujka 2014., u sjednici održanoj 1. srpnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženice podnesena protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tuženice podnesena protiv odluke o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

 

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I/ Utvrđuje se da je Odluka tuženika o redovnom otkazu Ugovora o radu tužitelju od 6. kolovoza 2013.g. nezakonita i nedopuštena.

 

II/ Nalaže se tuženiku O. P. d.d. O., ...., OIB:... da tužiteljici M. D. iz O., ... OIB:... prizna sva prava iz radnog odnosa temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 14. studenog 2001. do sudskog raskida ugovora o radu , u roku 8 dana.

 

III/ Raskida se ugovor o radu sklopljen dana 14. studenog 2001.g. između tužiteljice M. D. OIB: ... iz O., ... i tuženika O. P. d.d. O., ..., OIB:... s danom izricanja sudske presude, tj. danom 31. ožujka 2014.g.

 

IV/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati 18 prosječnih mjesečnih plaća u iznosu 81.000,00kn bruto, sa zateznom kamatom od dana donošenja I st. presude pa do isplate.

 

V/ Odbija se zahtjev tužitelja za povratak na rad na radno mjesto skladištar rezervnih dijelova i HTZ opreme.

 

VI/ Nalaže se tuženiku P. d.d. iz O., ..., OIB:... da tužitelju M. D. iz O., ... OIB: ...   naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7,500,00 kn, u roku od 8 dana.

 

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog tužiteljice za donošenje privremene mjere povratkom tužiteljice na rad do pravomoćnog okončanja postupka.

 

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

 

"I. Žalba tužene odbija se kao neosnovana, a žalba tužitelja uvažava se kao djelomično osnovana, te se prvostupanjska presuda:

 

a) potvrđuje u točkama I. i II. izreke i odluci o privremenoj mjeri,

 

b) preinačuje u točki V. izreke i sudi:

 

"Nalaže se tuženoj vratiti tužiteljicu na njeno ili odgovarajuće radno mjesto, te joj priznati sva prava iz radnog odnosa temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 14. studenog 2001. godine, i nakon datuma iz točke II. izreke pobijane presude, odnosno 31. ožujka 2014. godine, kao da prestanka radnog odnosa nije bilo, te joj isplatiti naknadu u visini prosječne plaće isplaćene u prethodnom razdoblju od tri mjeseca prije otkaza Ugovora o radu do povratka na posao, sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, u roku od 8 dana,

 

c) preinačuje u točkama III. i IV. izreke, tako da se odbija zahtjev tužene za sudski raskid Ugovora o radu, te zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu.

 

II. Preinačuje se odluka o trošku postupka, tako da se nalaže tuženoj isplatiti tužiteljici trošak postupka u iznosu od 9.062,50 kn, u roku od 8 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu."

 

Protiv drugostupanjske presude i rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka reviziju je podnijela tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužiteljicu obvezati na naknadu prouzročenih troškova tužiteljici ili ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila navode tuženice iznesene u reviziji i predložila reviziju odbiti kao neosnovanu, a njoj dosuditi trošak sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija tuženice podnesena protiv drugostupanjske presude nije osnovana, dok revizija tuženice podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima nije dopuštena.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Odlučujući o revizijskim navodima tuženice da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP vijeće je ocijenilo da u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena takva bitna povreda odredaba parničnom postupka. Naime, revizijom pobijana drugostupanjska odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka odluke je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, dok su u obrazloženju te odluke navedeni jasni navodi o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u proturječju,  niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi u pogledu o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Iako tuženica u reviziji navodi da reviziju podnosi zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u reviziji nije navela niti zbog koje relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka je takvu reviziju podnijela niti obrazložila razloge zbog kojih smatra da bi takva povreda bila počinjena, a sve je to bila dužna učiniti sukladno odredbi čl. 386. ZPP. Zbog navedenog ovaj sud, sukladno odredbi čl. 386. ZPP, nije uzeo u obzir tuženičin neobrazloženi revizijski razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka počinjene u drugostupanjskom postupku.

 

U odnosu na opširne navode kojima tuženica u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava činjenična utvrđenja i zaključke sudova u odnosu na postojanje opravdanih razloga za poslovno uvjetovani otkaz, treba navesti da se radi o činjeničnim navodima, koje ovaj sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ocjenjivanje takvih navoda s obzirom da reviziju prema o čl. 385. ZPP nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Zbog navedenog nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka kojeg je tuženica istaknula u reviziji.

 

Predmet spora u ovom parničnom postupku jest zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena Odluka tuženice o redovitom otkazu Ugovora o radu tužiteljici, zahtjev za priznanje svih prava iz radnog odnosa i vraćanje na rad, zahtjev za naknadu štete u visini od 18 prosječnih plaća u slučaju prihvaćanja zahtjeva tuženice za sudski raskid Ugovora o radu.

 

Imajući u vidu odlučne činjenice utvrđene tijekom postupka sudovi su pozivom na odredbe čl. 133. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 i 82/12 – dalje: ZR) te čl. 149. ZR prihvatili tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužiteljica zahtijevala utvrđenje nedopuštenosti tuženičine odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici, zahtjev da joj tuženica prizna sva prava iz radnog odnosa na neodređeno vrijeme od 14. studenoga 2001. ubuduće, kao da prestanka radnog odnosa nije niti bilo, zahtjev da joj isplati naknadu u visini prosječne plaće u prethodnom razdoblju od tri mjeseca prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu za razdoblje do povratka na posao sa pripadajućom zateznom kamatom kao i tužiteljičin zahtjev da ju tuženica vrati na rad na njeno radno mjesto ili odgovarajuće radno mjesto, a kao neosnovan odbili su zahtjev tuženice za sudski raskid ugovora o radu, kao i zahtjev tužiteljice da joj tuženica naknadi štetu zbog sudskog raskida ugovora o radu. Naime, sudovi su ocijenili da je u konkretnom slučaju došlo do prenošenja gospodarske djelatnosti tijekom 2012. na novog poslodavca u smislu odredbe čl. 133. st. 1. ZR zbog čega su na novog poslodavca po sili zakona preneseni ugovori o radu onih radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja. Osim toga, sudovi su zaključili da tuženica kao poslodavac, prije prenošenja gospodarske djelatnosti na novog poslodavca nije postupila sukladno odredbi čl. 133. st. 6. ZR i nije obavijestila radničko vijeće, niti radnike na koje se prijenos gospodarske djelatnosti odnosi, što je bila dužna učiniti sukladno odredbi čl. 149. ZR.

 

Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu jesu li sudovi, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 133. st. 1. ZR te čl. 149. ZR kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je zahtijevala utvrđenje nedopuštenosti tuženičine odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici, da joj tuženica prizna sva prava iz radnog odnosa na neodređeno vrijeme od sklapanja ugovora o radu ubuduće, kao da prestanka radnog odnosa nije niti bilo, zahtjev da joj isplati naknadu plaće u razdoblju od donošenja odluke o otkazu ugovora o radu do povratka tužiteljice na rad sa pripadajućom zateznom kamatom kao i tužiteljičin zahtjev da ju tuženica vrati na rad na njeno radno mjesto ili odgovarajuće radno mjesto.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo prihvativši tužbeni zahtjev u revizijom pobijanom dijelu. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revidentica se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama. Pritom treba napomenuti da je isto pravno shvaćanje ovaj sud već ranije zauzeo u odluci broj Revr-554/2016-2 od 15. svibnja 2019.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženice podnesena protiv drugostupanjske presude odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Odlučujući o dopuštenosti tuženičine revizije podnesene protiv dijela drugostupanjske odluke (rješenja) kojim je odlučeno o troškovima postupka treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak  iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Isto pravno shvaćanje zauzeto je također u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.

 

Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP, revizija tuženice podnesena protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka odbačena kao nedopuštena, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovoga rješenja.

 

Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 1. srpnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.