- 1 -              Rev 1439/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1439/2019-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. S. iz O., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Osnovne škole iz O., OIB: …, koju zastupa punomoćnica A. B., odvjetnica u Z., radi poništenja odluke o razrješenju tužiteljice kao ravnateljice i utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice i reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-323/2016 od 2. ožujka 2017., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Gž R-323/16-6 od 28. veljače 2019., kojom su potvrđene presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-173/2015-26 od 4. siječnja 2016. i dopunska presuda istog suda poslovni broj P-173/2015-31 od 5. veljače 2016., u sjednici održanoj 1. srpnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-323/2016 od 2. ožujka 2017. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Gž R-323/16-6 od 28. veljače 2019. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-173/2015-26 od 4. siječnja 2016. u dijelu pod stavkom I. točka 1. i 2. izreke, odbija se kao neosnovana.

i

 

r i j e š i o   j e:

 

I/ Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-323/2016 od 2. ožujka 2017. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Gž R-323/16-6 od 28. veljače 2019. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-173/2015-26 od 4. siječnja 2016. u dijelu pod stavkom I. točka 3. i 4. i stavkom II. izreke, kao i u dijelu u kojem je potvrđena dopunska presuda Općinskog suda u Gospiću broj P-173/2015-31 od 5. veljače 2016., kao i presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-173/2015-26 od 4. siječnja 2016. u dijelu pod stavkom I. točka 3. i 4. izreke i stavkom II. izreke, te dopunska presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-173/2015-31 od 5. veljače 2016., te se predmet u tim dijelovima vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II/ O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

„1. Poništava se odluka o razrješenju tužiteljice L. S., O., OIB: … kao ravnateljice, Klasa: 602-01/15-06/06, Ur.br. 2125/21-11-15-01 od 3. travnja 2015.

 

2. Ukida se odluka o imenovanju vršitelja/ce dužnosti ravnatelja tuženice.

 

3. Poništava se odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljice kao ravnateljice Klasa: 602-01/15-06/06, Ur. br. 2125/21-01-15-02 od 15 travnja 2015.

 

4. Nalaže se tuženici da tužiteljici podmiri troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku od 8 dana.“

 

II. Nalaže se tužiteljici da tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 2.500,00 kuna, u roku od 8 dana.“

 

Dopunskom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

„Dopunjuje se presuda ovog suda poslovni broj 13 P-173/2015-26 od 4. siječnja 2016. u izreci presude u točki I. tako da iza točke 3. ima stajati točka 4. koja glasi:

 

4. Nalaže se tuženici da tužiteljici isplaćuje plaću ravnatelja do okončanja postupka.

 

a točka 4. koja glasi:

 

„4. Nalaže se tuženici da tužiteljici podmiri troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku od 8 dana.“

 

postaje točka 5.“

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Odbijaju se žalbe tužiteljice te žalba tuženice kao neosnovane i potvrđuju se presuda Općinskog suda u Gospiću, broj 13 P-173/2015-26 od 4. siječnja 2016. i dopunska presuda broj 13 P-173/2015-31 od 5. veljače 2016. u cijelosti.“

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj predlaže da se pobijana drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu odluke o trošku koji nije dosuđen tuženici, reviziju je podnijela tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da se u pobijanom dijelu odluke o trošku presude sudova u postupku koji je prethodio reviziji preinače na način da se tuženici dosudi trošak kako je zatražen u prvostupanjskom postupku, podredno da se drugostupanjska presuda ukine u tom dijelu i predmet vrati na ponovno postupanje. Traži trošak sastava revizije.

 

Tuženica nije podnijela odgovor na reviziju tužiteljice.

 

U odgovoru na reviziju tuženice tužiteljica predlaže da se revizija tuženice odbije kao neosnovana.

 

Revizija tužiteljice je djelomično osnovana, dok je revizija tuženice osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za poništenje odluke o njezinom razrješenju kao ravnateljice osnovne škole, za ukidanje odluke o imenovanju vršitelja/ice dužnosti ravnatelja tuženice, za poništenje odluke o otkazu ugovora o radu (pravilno utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu), te zahtjev za isplatu plaća do okončanja postupka.

 

Uz obrazloženje da je tužiteljica, kao ravnateljica, 5. studenoga 2014. s učiteljicom A. V. sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme bez zakonom predviđene prethodne suglasnosti Školskog odbora, čime je postupila protivno odredbi članka 81. Statuta tuženice, ali i protivno odredbi članka 44. stavak 2. točka 3. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08 - dalje: Zakon o ustanovama), prvostupanjski je sud odbio zahtjev tužiteljice za poništenje odluke tuženice od 3. travnja 2015. kojom je tužiteljica razriješena s mjesta ravnateljice tuženice.

 

Zahtjev tužiteljice da se ukine odluka o imenovanju vršitelja/ice dužnosti ravnatelja tuženice odbijen je uz obrazloženje da je rješenjem Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta - Službe prosvjetne inspekcije od 27. travnja 2015. tuženici naloženo da raspiše natječaj za izbor i imenovanje ravnatelja najkasnije do 4. svibnja 2015.; dakle, naloženo joj je usklađivanje utvrđenog stanja (imenovanje R. H. vršiteljicom dužnosti odlukom od 3. travnja 2015. na vrijeme do izbora ravnatelja, a najdulje godinu dana od dana postavljanja na dužnost) sa odredbom člana 44. stavak 4. Zakona o ustanovama prema kojoj je škola dužna, u slučaju razrješenja ravnatelja, raspisati natječaj za ravnatelja u roku od 30 dana od dana imenovanja vršitelja dužnosti.

 

Nadalje, zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu odbijen je kao neosnovan, uz obrazloženje da je evidentno da je tužiteljica Odluku tuženice o otkazu ugovora o radu primila prije podnošenja tužbe u sudskom postupku, te da je tužiteljica svoj tužbeni zahtjev usmjerila isključivo na poništenje odluke o razrješenju ravnateljice, ukidanje odluke o imenovanju vršitelja dužnosti ravnatelja te na nalog tuženici da tužiteljici isplaćuje plaću ravnateljice.

 

Osim toga, s obzirom na utvrđenje da u prvostupanjskoj presudi nije odlučeno o dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica zahtijeva isplatu plaće ravnateljice do okončanja postupka, prvostupanjski sud je dopunskom presudom dopunio prvostupanjsku presudu na način da je odbio i taj dio tužbenog zahtjeva.

 

Polazeći od utvrđenja da je tužiteljica odluku o zasnivanju radnog odnosa donijela bez prethodne suglasnosti školskog odbora, drugostupanjski je sud potvrdio shvaćanje prvostupanjskog suda da je odluka tuženice o razrješenju tužiteljice kao ravnateljice od 3. travnja 2015. zakonita. Međutim, polazeći od toga da je ta odluka zakonita i valjana, drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu i u dijelu kojim je odlučeno o dopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljice od 15. travnja 2015. kao i dopunsku prvostupanjsku presudu kojom je odlučeno o zahtjevu za isplatu plaća. Pritom je zaključio kako je prilikom donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici tuženica pravilno primijenila odredbe članka 128. stavak 1. i članka 130.c Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14 i 7/17 - dalje: Zakon o odgoju) te članka 44. stavak 2. točka 3. i 4. Zakona o ustanovama, o čemu je prvostupanjski sud dao iscrpne i valjane razloge na koje razloge se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja drugostupanjski sud poziva na temelju odredbe članka 375. stavak 5. ZPP.

 

Sukladno odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP, ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se presuda pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Pored nesporne činjenice da je tužiteljica, bez prethodnog odobrenja školskog odbora, sklopila ugovor o radu s učiteljicom A. V., neosnovano tužiteljica u reviziji takvoj povredi oduzima značaj povrede akta zbog koje ju je upravno vijeće, odnosno tijelo iz članka 38. stavak 2. Zakona o ustanovama bilo dužno razriješiti s mjesta ravnateljice tuženice.

 

Naime, iz odredbe članka 44. stavak 2. Zakona o ustanovama nedvojbeno proizlazi dužnost razrješenja ravnatelja ustanove u situaciji kada ravnatelj ne postupa po propisima ili općim aktima ili neosnovano ne izvršava odluke organa ustanove ili postupa protivno njima. Tumačenjem navedene odredbe na način na koji ga tumači tužiteljica (tužiteljica smatra da pojam „ne postupa“ podrazumijeva višekratno/ponavljano nečinjenje), nije prihvatljivo s obzirom da je smisao navedene odredbe (koja propisuje obvezu, a ne mogućnost razrješenja ravnatelja ustanove) sankcija najtežih oblika povreda, a što prema Zakonu o odgoju svakako predstavlja odluka ravnatelja o zasnivanju radnog odnosa bez suglasnosti školskog odbora. Naime, člankom 114. stavak 1. tog Zakona predviđena je iznimka od tog pravila jedino za slučaj kada je zbog obavljanja poslova koji ne trpe odgodu potrebno zaposliti osobu do 15 dana. Identično propisuje i odredba članka 81. Statuta kojom su propisane ovlasti ravnatelja.

 

Okolnost što je tužiteljica prije zapošljavanja učiteljice A. V. poduzela ostale radnje propisane Zakonom o odgoju (zahtjev za davanje suglasnosti od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za radno mjesto u područnoj školi, prijava potrebe zapošljavanja Uredu državne uprave i dr.) ne mogu nadomjestiti suglasnost školskog odbora i za ocjenu ispunjenja pretpostavki za razrješenje tužiteljice potpuno je neodlučno bi li s učiteljicom A. V. bio svakako zasnovan radni odnos (i) da je od školskog odbora prethodno zatražena suglasnost, kao što je neodlučno je li takvim propustom za tuženicu nastala kakva šteta.

 

Ne može se stoga prihvatiti revizijski navod kako propust tužiteljice da prije zasnivanja radnog odnosa s učiteljicom A. V. zatraži suglasnost školskog odbora predstavlja tek manji i otklonjiv formalni propust, slijedom čega je pravilno primijenjeno materijalno pravo iz članka 44. stavak 2. Zakona o ustanovama kada je odbijen zahtjev tužiteljice za poništenje odluke o razrješenju tužiteljice kao ravnateljice od 3. travnja 2015.

 

S obzirom na to da su u odnosu na odluku o zahtjevu tužiteljice da se ukine odluka o imenovanju vršitelja/ice dužnosti ravnatelja tuženice izostali bilo kakvi razlozi, a da ovaj sud u skladu s odredbom članka 392.a stavak 1. ZPP pobijanu presudu ispituje samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pobijana odluka u tom dijelu nije ispitivana.

 

Slijedom izloženog, na temelju odredbe članka 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U odnosu na odluku o zahtjevu za utvrđenje da je nedopuštena odluka o otkazu ugovora o radu od 15. travnja 2015., tužiteljica u reviziji navodi da nižestupanjske presude nemaju razloga o odlučnim činjenicama, tj. ističe prigovor postojanja revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

 

Prije svega valja reći da su zaključak i obrazloženje drugostupanjskog suda glede odluke prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice u dijelu kojim je ista zahtijevala utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu tužiteljici kao ravnateljici od 15. travnja 2015., te posljedično i isplatu plaća proturječni zaključcima i obrazloženju prvostupanjske presude i dopunske prvostupanjske presude koje je prvostupanjski sud dao glede osnovanosti tih dijelova tužbenog zahtjeva.

 

To stoga što je drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke naveo da je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je odbio predmetni dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu tužiteljice kao ravnateljice od 15. travnja 2015., zaključujući kako je prilikom donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tuženica pravilno primijenila odredbe članka 128. stavak 1. i članka 130.c Zakona o odgoju te članka 44. stavak 2. točka 3. i 4. Zakona o ustanovama, o čemu da je prvostupanjski sud dao iscrpne i valjane razloge na koje se drugostupanjski sud u smislu odredbe članka 375. stavak 5. poziva radi nepotrebnog ponavljanja. Također je zaključio da je valjana i odluka kojom je odbijen zahtjev za isplatu plaća tužiteljice, jer je odluke tuženice i to odluku kojem je tužiteljica razriješena s radnog mjesta ravnateljice od 3. travnja 2015., te odluka o otkazu ugovora o radu od 15. travnja 2015. prvostupanjski sud cijenio zakonitima.

 

Međutim, takvi razlozi i zaključci koje u obrazloženju svoje odluke navodi drugostupanjski sud (pozivajući se glede razloga u odnosu na utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu na obrazloženje prvostupanjske presude u smislu odredbe članka 375. stavak 5. ZPP) nisu sadržani u obrazloženju prvostupanjske presude i dopunske prvostupanjske presude glede tih dijelova tužbenog zahtjeva tužiteljice.

 

To stoga što iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu od 15. travnja 2015. kao neosnovan, iz razloga što je tužiteljica svoj tužbeni zahtjev usmjerila isključivo na poništenje odluke o razrješenju ravnateljice, ukidanje odluke o imenovanju vršitelja dužnosti ravnatelja te na nalog tuženici da tužiteljici isplaćuje plaću ravnateljice, dok iz obrazloženja dopunske prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud samo naveo da je osnovan prijedlog tuženice za donošenje dopunske presude jer je u prvostupanjskoj presudi o tom propušteno odlučiti.

 

Zbog navedene proturječnosti u obrazloženjima prvostupanjske i drugostupanjske presude, kao i zbog toga što ni prvostupanjska ni drugostupanjska presuda ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama glede procesnih i materijalnopravnih pretpostavki za odlučivanje o predmetnom dijelu tužbenog zahtjeva radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu od 15. travnja 2015. i posljedično isplati plaće tužiteljice, to se nižestupanjske presude u tom dijelu ne mogu ispitati.

 

Zbog toga su uslijed opisanih nedostataka (proturječnosti i izostanka razloga glede odlučnih činjenica) odluke sudova u postupku koji je prethodio reviziji nerazumljive i ne mogu se ispitati, čime su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, kako to osnovano ističe revidentica.

 

Slijedom izloženog valjalo je, na temelju odredbe članka 394. stavak 1. ZPP, u navedenom dijelu ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke ovog rješenja).

 

S obzirom da su u navedenom dijelu ukinute nižestupanjske presude, osnovane su revizije tužiteljice i tuženice protiv odluke o troškovima postupka, zbog čega je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka na temelju članka 394. stavak 1. ZPP i predmet i u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke ovog rješenja).

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pri čemu valja reći da je radi donošenja odluke o predmetnom tužbenom zahtjevu potrebno raspraviti postojanje svih (procesnih i materijalnopravnih) pretpostavki za ocjenu osnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. i 4. ZPP (točka II. izreke rješenja).

 

Zagreb, 1. srpnja 2020.