Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev-x 151/2018-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 151/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. V. iz M., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. Ž., odvjetnik u M., protiv tuženika B. G. iz P., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja vlasništva, rješavajući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj -2067/16 od 21. rujna 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj broj P-1123/15 od 15. siječnja 2016., u sjednici održanoj 1. srpnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu broj -2067/16 od 21. rujna 2017. i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj broj P-1123/15 od 15. siječnja 2016. u pogledu odluke o glavnoj stvari i u odluci o troškovima postupka i sudi:

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je tužitelj V. I. S., M., OIB ..., jedini vlasnik

 

-dijela č.zem. 1266/7 ZU-2974 KO P. i to dijela u površini od 17 m2 koji je na skici lica mjesta u vještvu vještaka P. V. od 1.travnja 2004. označen slovima A-B-R-U-O-P-A,

 

-dijela č.zem. 1266/6 ZU-2974 KO P. i to dijela u površini od 12 m2 koji je na skici lica mjesta u vještvu vještaka P. V. od 1.travnja 2004. označen slovima B-C-F-I-T-U-R-B,

 

-dijela č.zem. 1267/1 ZU-2974 KO P. i to dijela u površini od 26 m2 koji je na skici lica mjesta u vještvu vještaka P. V. od 1.travnja 2004. označen slovim O-U-X-L-M-N-O,

 

-dijela č.zem. 1267/2 ZU-2974 KO P. i to dijela u površini od 17 m2 koji je na skici lica mjesta u vještvu vještaka P. V. od 1.travnja 2004. označen slovim U-T-I-H-K-L-X-U,

 

a koji će se dijelovi po pravomoćnosti ove presude prijavnim listom izdvojiti u posebnu katastarsku česticu pa je na tom dijelu pogrešna uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama na imenu tuženika, pa je tužitelj ovlašten temeljem ove presude i tog prijavnog lista zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva te novoformirane nekretnine na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava u cijelosti sa imena tuženika“.

 

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 11.725,00 kuna, sa zateznim kamatama koje na iznos od 7.275,00 kuna teku od 15. siječnja 2016. do isplate, po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

 

„Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je tužitelj V. I. S., M., OIB ..., jedini vlasnik

 

-dijela č.zem. 1266/7 ZU-2974 KO P. i to dijela u površini od 17 m2 koji je na skici lica mjesta u vještvu vještaka P. V. od 1.travnja 2004. označen slovima A-B-R-U-O-P-A,

 

-dijela č.zem. 1266/6 ZU-2974 KO P. i to dijela u površini od 12 m2 koji je na skici lica mjesta u vještvu vještaka P. V. od 1.travnja 2004. označen slovima B-C-F-I-T-U-R-B,

 

-dijela č.zem. 1267/1 ZU-2974 KO P. i to dijela u površini od 26 m2 koji je na skici lica mjesta u vještvu vještaka P. V. od 1.travnja 2004. označen slovim O-U-X-L-M-N-O,

 

-dijela č.zem. 1267/2 ZU-2974 KO P. i to dijela u površini od 17 m2 koji je na skici lica mjesta u vještvu vještaka P. V. od 1.travnja 2004. označen slovim U-T-I-H-K-L-X-U,

 

a koji će se dijelovi po pravomoćnosti ove presude prijavnim listom izdvojiti u posebnu katastarsku česticu pa je na tom dijelu pogrešna uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama na imenu tuženika, pa je tužitelj ovlašten temeljem ove presude i tog prijavnog lista zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva te novoformirane nekretnine na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava u cijelosti sa imena tuženika.

 

Tuženik je dužan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 22.025,00 kuna, sve u roku od 15 dana. Sa viškom troška tužitelj se odbija.“

 

Presudom suda drugog stupnja je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda drugog stupnja. Rješenjem suda drugog stupnja je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja.

 

Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je podnio reviziju pozivom na članak 382. stavak 2. točka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda, te tužitelja obveže na plaćanje svih parničnih troškova.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tuženika je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je jedini vlasnik dijela kč.br. 1266/7, dijela kč.br. 1266/6, dijela kč.br. 1267/1 i dijela kč.br. 1267/2, upisanih u zk.ul.br. 2974 k.o. P.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da su u zemljišnim knjigama zk.ul.br. 2974, k.o. P. za nekretnine kč.br. 1266/7, kč.br. 1266/6, kč.br. 1267/1 i kč.br. 1267/2, upisani tužitelj sa 1/12 dijela i tuženik sa 11/12 dijela,

 

- da su 27. listopada 1980. sklopili nagodbu Lj. S. kao nasljednica pok. S. M., u njeno ime i u ime njene kćerke J. K. i sina M. S. s jedne strane i E. G. s druge strane, zastupana po suprugu R. G., i kao generalne punomoćnice njenog brata B. S.,

 

- da su predmet nagodbe nekretnine čest. zem. 1266/6, 1266/7, 1267/1, 1267/2 i čest.zgr. 47, k.o. P., da su potpisnici nagodbe suvlasnici navedenih nekretnina kao i drugih nekretnina koje neće dijeliti sklopljenom nagodbom,

 

- da je sklopljenom nagodbom određeno da čest. zgr. 47 pripada u isključivo vlasništvo E. G., dok je točkom 3. iste određeno koje nekretnine pripadaju nasljednicima S. M. - zemljište na kojem je sada kiosk R. M. sve do njegove sjeverne granice ovog zemljišta, pa sve do linije koja vodi južno od kioska na udaljenosti od 2 metra ispred kioska - južno prema moru, dok ostali dio ovog zemljišta od ove linije prema moru pripada u vlasništvo G. E.,

 

- da je točkom 4. nagodbe određeno da će se stranke nagodbe u pogledu ostalih nekretnina koje nisu ovom nagodbom podijeljene naknadno dogovoriti, s tim da će o zajedničkom trošku angažirati vještaka koji će utvrditi njihove zajedničke nekretnine, iz čega će nasljednicima S. M. se izdvojiti dio od 1/4 dijela i to po mogućnosti da im se dodijeli pripadajuća površina samo u manjem broju komada da se ne bi nekretnine cijepale, a točkom 5. iste je određeno da su stranke nagodbe ovlaštene po nagodbi stupiti u posjed nekretnina,

 

- da je zapisnikom sudskog vještaka D. R. od 13. siječnja 1982., točkom 9. određeno da S. Lj. pripada „zemlje vrtli uz potok i put uz zapad kuće V. S. do mejaša i sačinjenog ugovora označene sa dio čest. zem. 1266/5, 1266/6, 1266/7, 1267/1, 1267/2, zk.ul.br.1030 k.o. P.,

 

- da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu broj O-187/77 od 27. siječnja 1977. proizlazi da je iza smrti M. S. pok. M. utvrđeno da njegovu ostavinsku masu čine čest. zem. 1266/6, 1266/7 ,1267/1 1267/2 i da su njegovim nasljednicima temeljem zakona proglašeni njegova supruga Lj. S., sin M. S. i kći J. K.,

 

- da su 30. travnja 2008. sklopili kupoprodajni ugovor M. S. i J. K., kao prodavatelji s jedne strane i I. V. (tužitelj) s druge strane kao kupac,

 

- da je točkom II ugovora navedeno da prodavatelji predaju u vlasništvo kupcu zemljište u P., na kojem se nalazio kiosk poduzeća R. M. sve do sjeverne granice ovog zemljišta, pa do linije koja vodi južno od kioska na udaljenosti dva metra ispred kioska-južno prema moru, u cijeloj širini zemljišta od potoka pa do kuće kupca, a kako je navedeno u „nagodbi“ od 27. listopada 1980. i u „zapisniku“ od 13. siječnja 1982., a što predstavlja čest. zem. 1266/7, čest. zem. 1266/7, te dio čest. zem. 1267/1 i dio čest. zem. 1267/2 upisanih u zk.ul. 2974 k.o. P.

 

S obzirom na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su zaključili da je dioba između prednika stranaka u cijelosti realizirana, da je prednica tužitelja Lj. S. zajedno sa svojom djecom postala isključiva vlasnica predmetnih nekretnina, te je tužitelj na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa J. K. i M. S. (djecom pok. Lj. S.) kao prodavateljima, stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina na temelju pravnog posla sukladno članku 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Stoga je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, i utvrdio da je tužitelj jedini vlasnik predmetnih nekretnina (dijela kč.br. 1266/7, dijela kč.br. 1266/6, dijela kč.br. 1267/1 i dijela kč.br. 1267/2), koju presudu je sud drugog stupnja potvrdio.

 

Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema odredbi stavka 3. toga članka u reviziji iz članka 382. stavak 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Navedene pretpostavke iz članka 382. stavak 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene.

 

Revident je u reviziji naznačio sljedeće pitanje:

 

„Da li se može derivativnim putem na temelju pravnog posla vlasništvo nekretnina stjecati bez upisa u zemljišne knjige?“

 

Pritom se poziva na propise materijalnog prava koji se odnose na postavljeno pitanje i to članak 119. i članak 120. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Navodi da se temeljem zakonskih odredbi vlasništvo na nekretnini temeljem pravnog posla stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu.

 

Obrazlažući razloge važnosti za naznačeno pitanje revident se pozvao na odluku ovog suda broj Rev-2429/10-2 od 23. studenoga 2011. u kojoj su preinačene nižestupanjske presude i odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja sa obrazloženjem - ...da obzirom da tužitelj temelji zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na ugovoru o darovanju, a odredbom članka 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima je propisano da se na temelju pravnog posla pravo vlasništva na nekretnini stječe upisom u javnu knjigu, tužitelj može steći vlasništvo temeljem valjanog ugovora o darovanju tek nakon što se uknjiži u zemljišne knjige.

 

Ispitujući dopuštenost revizije ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

Ocjena je ovog suda da izraženo shvaćanje nižestupanjskih sudova o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla nije pravilno, pa su glede stjecanja prava vlasništva na temelju pravnog posla pogrešno primijenili materijalno pravo iz odredbe članka 119. i članka 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 – dalje: ZVDSP), kada su utvrdili da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine na temelju pravnog posla (kupoprodaje) i posljedično tome prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva u odnosu na tuženika (deklaratorni tužbeni zahtjev).

 

              Odredbom članka 119. ZVDSP je propisano da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. Odredbom članka 120. ZVDSP propisano je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

 

Dakle, vlasništvo na nekretninama na temelju pravnog posla stječe se upisom u zemljišnu knjigu (ugovor o kupoprodaji), a u toj situaciji je pravni posao samo pravna osnova (titulus) za stjecanje prava vlasništva, dok je način stjecanja prava vlasništva (modus) upis u zemljišne knjige, zbog čega deklaratorni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva nije osnovan (tako i u odluci broj Rev-1225/1991-2 od 9. srpnja 1992. i broj Rev x-978/17-2 od 2. srpnja 2019.).

 

S obzirom da nije sporno da se tužitelj na temelju kupoprodajnog ugovora nije upisao u zemljišnim knjigama kao vlasnik u 11/12 dijela predmetnih nekretnina, on je eventualno stekao samo pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, ali i ne i samo pravo vlasništva, slijedom čega je valjalo preinačiti pobijane presude i odbiti kao neosnovan, navedeni deklaratorni tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 395. stavak 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

 

S obzirom da se radi o nenovčanom zahtjevu (o tužbenom zahtjevu na utvrđenje prava vlasništva), vrijednost predmeta spora označena je u tužbi sa 20.000,00 kuna, međutim sud je rješenjem od 31. svibnja 2010. (list 32 spisa) odredio da je vrijednost predmeta spora iznos od 50.000,00 kuna, pa je prema toj vrijednosti predmeta spora potrebno odmjeriti troškove postupka.

 

S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio s podnesenom revizijom u smislu Tbr. 10.6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa) pripada mu pravo na naknadu troška sastava revizije u iznosu od 1.500,00 kuna. Uz navedeno pripada mu i trošak prvostupanjskog postupka i to: trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8.1 u vezi sa Tbr. 7.1. Tarife) u iznosu od 1.000,00 kuna, trošak zastupanja na ročištima dana 29. listopada 2014., 10. veljače 2015., 17. travnja 2015., 11. lipnja 2015., 21. srpnja 2015. i 10. studenoga 2015. u iznosu od po 1.000,00 kuna (Tbr. 9.1. Tarife), trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 275,00 kuna, odnosno 7.275,00 kuna, ali i trošak žalbenog postupka, i to trošak sastava žalbe na presudu u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 10.1. Tarife), trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.700,00 kuna, što ukupno iznosi 11.725,00 kuna.

 

S obzirom da je tuženik troškovnikom (list 126 spisa) zatražio i zatezne kamate na trošak prvostupanjskog postupka, priznate su mu zatezne kamate na iznos od 7.275,00 kuna od dana donošenja prvostupanjske presude, po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

 

Slijedom navedenog tuženiku na ime troškova postupka pripada iznos od 11.725,00 kuna, pa je na temelju odredbe članka 166. stavak 2. članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP u odnosu na trošak revizijskog postupka odlučeno kao u točki II. izreke.

 

Zagreb, 1. srpnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Mirjana Magud, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu