- 1 -              Rev 819/2019-9

 

 

 

 

 

Broj: Rev 819/2019-9

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Vučemila člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. K. iz R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J., R., protiv tuženika L. R. H. d.d. O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. D., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B., D. & P., Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-773/18-3 od 30. listopada 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-185/17-14 od 6. ožujka 2018., na sjednici održanoj 1. srpnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-185/17-14 od 6. ožujka 2018. je suđeno:

 

„Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju otpremninu u iznosu od 994.092,96 kn (slovima: devestodevedesetčetiritisućedevedesetdvijekuneidevedesetšestlipa) sa zateznom kamatom koja se obračunava od 10. listopada 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem eskontne tope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

2. Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos naknade plaće u visini od ukupno 144.000,00 kuna sa zak. zat. kamatom na svaki pojedini iznos mjesečne naknade plaće od dospijeća do isplate po stopi od 15% godišnje – kako slijedi:

 

- iznos od 18.000,00 kn (za lipanj 03.g.) sa zak. zat. ktom od 15.7.03.

- iznos od 18.000,00 kn (za srpanj 03.g.) sa zak. zat. ktom od 15.8.03.

- iznos od 18.000,00 kn (za kolovoz 03.g.) sa zak. zat. ktom od 15.9.03.

- iznos od 18.000,00 kn (za rujan 03.g.) sa zak. zat. ktom od 15.10.03.

- iznos od 18.000,00 kn (za listopad 03.g.) sa zak. zat. ktom od 15.11.03.

- iznos od 18.000,00 kn (za studeni 03.g.) sa zak. zat. ktom od 15.12.03.

- iznos od 18.000,00 kn (za prosinac 03.g.) sa zak. zat. ktom od 15.1.04.

- iznos od 18.000,00 kn (za siječanj 04.g.) sa zak. zat. ktom od 15.2.04.“

 

3. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 146.724,28 kn, u roku od 8 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim.“

 

Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-773/18-3 od 30. listopada 2018. suđeno je:

 

„I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-185/17-14 od 6. ožujka 2018. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, i sudi:

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju otpremninu u iznosu od 994.092,96 kn (slovima: devestodevedesetčetiritisućedevedesetdvijekuneidevedesetšestlipa) sa zateznom kamatom koja se obračunava od 10. listopada 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem eskontne tope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana."

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 99.575,00 kn, u roku 8 dana.

 

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 17.781,25 kn, u roku 8 dana.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači u skladu s navodima revizije ili ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova revizije.

 

U odgovoru na reviziju tuženik u cijelosti poriče navode revizije. Predlaže reviziju odbiti, uz naknadu troškova odgovora na reviziju tuženiku.

 

Revizija nije osnovana.

 

U skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Pobijana presuda, suprotno navodima revizije, sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koji kao takvi ne proturječe sadržaju isprava koje prileže spisu, odnosno cjelovitim iskazima saslušanih svjedoka u pogledu ugovornih uglavaka koji među strankama jesu odnosno nisu bili ugovoreni. Drugostupanjski je sud iznio jasne i neproturječne navode o tome na temelju kojih je nespornih utvrđenja i na temelju kojih dokaza zasnovao utvrđenje da među strankama nije postignut usmeni sporazum i o isplati otpremnine u visini 48 tužiteljevih mjesečnih plaća (posebice sadržaj Zapisnika s 12. i 13. sjednice Nadzornog odbora tuženika te iskaz svjedoka V. O., tadašnjeg predsjednika Nadzornog odbora tuženika). Uz navedeno, sud je argumentirano otklonio osnovanost zahtjeva tužitelja i time što je jasno obrazložio da je poništenjem odluke o Otkazu ugovora o radu prestala egzistirati i osnova po kojoj tužitelj tvrdi da bi mu pripadala otpremnina (sve u situaciji da je i dokazao da je postojao usmeni uglavak o njenoj visini kako tvrdi, a što nije). Prema tome, nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se ukazuje revizijom.

 

Tužitelj zapravo navodima revizije tumači izvedene dokaze, a posebice ugovor zaključen između ranijeg generalnog direktora tuženika i tuženika te iskaze svjedoka, kao i sadržaj sudskih odluka donesenih u radnom sporu koji je tužitelj vodio protiv tuženika radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, kao i u sporu radi isplate naknade plaće, na način kako mu to odgovara te prigovora činjeničnim zaključcima suda u ovom postupku u pogledu zaključenja usmenog uglavka o visini otpremnine koja bi pripadala tužitelju i time osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. S obzirom na to da prema odredbi čl. 385. ZPP pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog, to navedeni revizijski prigovori nemaju utjecaja na ocjenu pravilnosti pobijane odluke. Pritom valja napomenuti da se u radnom sporu koji je tužitelj vodio, sudovi i nisu određeno bavili pitanjem otpremnine, već drugim uglavcima ugovora o radu koji su bili odlučni za rješenje tih sporova pa utvrđenjima u obrazloženju tih sudskih oduka sud u ovom postupku nije vezan.

 

I materijalno pravo iz odredbi čl. 26. i 28. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005) prilikom donošenja pobijane presude pravilno je primijenjeno.

 

Odluku drugog stupnja tužitelj revizijskim navodima nije doveo u sumnju. Stoga ovaj sud u svemu prihvaća razloge drugostupanjskog suda iznesene u obrazloženju presude, zbog čega se u tom dijelu umjesto posebnog obrazloženja revizijski sud poziva na te razloge, a koji će, u skladu s odredbom iz čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP, biti objavljeni na internetskim stranicama suda.

 

Zbog navedenih razloga ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

 

Kako odgovor na reviziju nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Zagreb, 1. srpnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v. r.