- 1 -              Revd 661/2020-2

Broj: Revd 661/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Č. iz O., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici I. Đ. V. i K. B., odvjetnici u S. B., protiv tuženice Z. b. d.d. iz Z., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici B. P. i S. P., odvjetnici iz Odvjetničkog društva P. & P., Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2339/2017-2 od 19. rujna 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradišci, poslovni broj Pn-276/2015 od 24. srpnja 2017., na sjednici održanoj 1. srpnja 2020.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2339/2017-2 od 19. rujna 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradišci, poslovni broj Pn-276/2015 od 24. srpnja 2017. da u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

Postupajući u skladu s odredbama čl. 385. st. 1. u vezi s odredbom čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

To stoga što pravno shvaćanje izraženo u nižestupanjskim odlukama da, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO/05), pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe jest u skladu s pravnim shvaćanjem koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske već izrazio u svojoj presudi poslovni broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.

Prilikom donošenja takvog shvaćanja revizijski je sud posebice imao na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO/05).

Nadalje, istaknuto je i to da, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07 - dalje: ZZP/07) propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO/05 jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.

Na navode prijedloga valja još reći da je presuda ovog revizijskog suda poslovni broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., čiju pravilnost predlagateljica dovodi u pitanje, bila je predmetom ocjenjivanja u ustavnosudskom postupku u povodu ustavne tužbe tuženice u predmetu Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2922/2018, a u kome je ustavna tužba odbijena odlukom tog suda 20. veljače 2020. pa se pozivanje podnositeljice na podnesenu ustavnu tužbu ukazuje neodlučnim.

Uz navedeno, predlagateljice se ukazuje da i prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. rok za restitucijske zahtjeve na temelju ispunjenja ništetnog ugovor teče od pravomoćnosti sudske odluke od utvrđenja ništetnosti ugovora.

Naposljetku, pozivanje na prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o udružnim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ (Procedura 2018/0089/COD), ne može biti od utjecaja na valjanost donesene odluke, s obzirom na u europskom pravu proklamirano jamstvo visoke razine zaštite prava potrošača. Stoga, pravno shvaćanje na kojem je utemeljena osporavana presuda, kao i pravno shvaćanje zauzeto u presudi ovog suda poslovni broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., u cijelosti je u skladu sa zahtjevima djelotvorne sudske zaštite koja potrošačima pripada na temelju nepoštenih ugovornih odredbi.

S obzirom na naprijed navedeno, ovaj sud je ocijenio da pitanje označeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao pretpostavku za dopuštenost revizije, jer pravno shvaćanje iz pobijane presude, a koja pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije pokušava dovesti u pitanje, ne odstupa od ustaljene prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske o tom pitanju, a niti nema potrebe takvu praksu preispitivati zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije.

Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje valjalo je odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s odredbom čl. 387. st. 5. ZPP i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 1. srpnja 2020.

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v. r.