- 1 -              Rev 539/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 539/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Z. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o. u Z., protiv I-ovršenice I. B. iz R., i II-ovršenika K. B. iz R., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1636/2015-2 od 26. lipnja 2015., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-3322/14 od 3. listopada 2014., u sjednici održanoj 1. srpnja 2020.,

 

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1636/2015-2 od 26. lipnja 2015. i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-3322/14 od 3. listopada 2014. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. O troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog za ovrhu kao nepodoban za postupanje.

 

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja.

 

Protiv navedenog rješenja suda drugog stupnja ovrhovoditelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91,  91/92,  112/99,  88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u ovom postupku ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači pobijano rješenje u smislu revizijskih navoda, podredno ukine pobijano rješenje i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak sastava revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija ovrhovoditelja je osnovana.

 

U ovršnom postupku i postupku osiguranja prema odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12,  25/13,  93/14,  55/16 i 73/17 - dalje: OZ) dopuštena je samo revizija iz članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/04, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - pročišćeni tekst).

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Sud prvog stupnja odbacio je prijedlog za ovrhu kao nepodoban za postupanje uz obrazloženje da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za pljenidbu novčane tražbine ovršenika na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Z. V. iz R. poslovni broj Ovrv-5105/13 od 8. srpnja 2013. kojim rješenjem je radi ostvarenja novčane tražbine ovrhovoditelja određena ovrha općenito na pokretnoj i nepokretnoj imovini ovršenika.

 

Sud prvog stupnja, nadalje, ocjenjuje da ovrhovoditelj u skladu s odredbom čl. 252.g st. 1. i st. 4. OZ-a, čl. 180., čl. 180.a i čl. 182. OZ-a, može na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je određena ovrha na tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, izravno zatražiti od banke koja vodi račun ovršenika fizičke osobe da mu isplati s računa ovršenika iznos kojim će se namiriti njegova tražbina, bez navođenja broja računa ovršenika. U navedenoj situaciji sud smatra da ovrhovoditelj treba zatražiti izravno od banke provedbu već određene izvansudske ovrhe na predmetu na kojem se može tražiti izvansudska ovrha na temelju odredbe čl. 252g. st. 1. OZ-a i to protiv ovršenika koji su nasljednici prvobitno naznačenog ovršenika iz navedenog rješenja o ovrsi javnog bilježnika, a ne tražiti od suda da odredi ovrhu na ovršenikovim kunskim i deviznim računima kod banaka jer da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za sudsku ovrhu iz čl. 252. h. st. 2. OZ-a.

 

Sud drugog stupnja u cijelosti je potvrdio rješenje suda prvog stupnja ocjenjujući da ovrhovoditelj može izravno od banke zatražiti provedbu već određene izvansudske ovrhe jer da nasljednici sukladno odredbi čl. 139. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03 i 35/05) odgovaraju za ostaviteljeve dugove do visine naslijeđene imovine. U navedenoj situaciji kada ovrhovoditelj već ima ovršnu ispravu, pravomoćno rješenje o ovrsi, to ovršenici kao nasljednici Ž. B. stupaju u njegova prava i obveze te odgovaraju za njegove dugove do visine naslijeđene imovine.

 

Ovrhovoditelj u izvanrednoj reviziji postavio pitanje koje se u bitnom svodi na sljedeće: „Je li ovršna isprava kojom je određena ovrha općenito na imovini pravnog prednika ovršenika te uz nju priloženo rješenje o nasljeđivanju kao dokaz prijenosa obveze sa istog ovršenika na njegove nasljednike valjana osnova za plaćanje u smislu odredbe čl. 284. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012, 25/2013 i 93/2014) te Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 91/2010, 112/2012)?“

 

U odnosu na razlog važnosti ovrhovoditelj ukazuje na odluku Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-369/2015-2 od 20. listopada 2015. u kojoj da je izraženo suprotno pravno shvaćanje od shvaćanja zauzetog u pobijanoj odluci.

 

Prema ocjeni revizijskog suda postavljeno pitanje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Kako je ovršni prijedlog u ovom postupku podnesen 24. rujna 2014., to se u ovom postupku, primjenjuju odredbe Ovršnog zakona koji je stupio na snagu 15. listopada 2012.

 

Odredbom čl. 284. st. 1. OZ-a propisano je da se na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je određena ovrha na novčanoj tražbini kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od Agencije da banci izda nalog da iznos za koji je određena ovrha prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev računa kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe. Dakle, navedenom zakonskom odredbom uređena je provedba izvansudske ovrhe.

 

Nadalje, odredbom čl. 32. st. 1. OZ-a propisano je da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na drugi način na nju prenesena. Ako se prijenos tražbine ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. Odredba stavka 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik.

 

Shvaćanje nižestupanjskih sudova da ovrhovoditelj već raspolaže pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi kojim je određena ovrha na tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika te da može izravno od banke koja vodi račun ovršenika fizičke osobe zatražiti provođenje već određene izvansudske ovrhe i to protiv ovršenika koji su nasljednici prvobitno naznačenog ovršenika iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika, prema ocjeni ovog suda, nije pravilno.

 

Prema odredbi čl. 139. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15 - dalje: ZN), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga, uređena je odgovornost i opseg odgovornosti nasljednika za dugove ostavitelja. Pravilno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da prvoovršenica i drugoovršenik, kao nasljednici utvrđeni pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza ostavitelja, odnosno ovršenika u ovršnom postupku u kojem je donesena ovršna isprava na temelju koje je predložena ovrha u ovom postupku, na temelju odredbe čl. 139. st. 3. ZN-a odgovaraju  za dugove ostavitelja.

 

Međutim, kako ovrhovoditelj ne raspolaže ovršnom ispravom u odnosu na osobe koje su u ovom predmetu označene kao ovršenici, a koji su nasljednici ovršenika sada pok. Ž. B. prema pravomoćnom i ovršnom rješenju rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Z. V. iz R. poslovni broj Ovrv-5105/13 od 8. srpnja 2013., to se nisu ostvarile pretpostavke iz čl. 284. st. 1. i 2. OZ-a te Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima za provedbu izvansudske ovrhe.

 

Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da ovrhovoditelj već raspolaže ovršnom ispravom za provođenje izvansudske ovrhe prema ovršenicima kao nasljednicima prijašnjeg ovršenika, prvostupanjski sud nije odlučivao o osnovanosti prijedloga za ovrhu zbog čega je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odlučeno kao u izreci rješenja.

 

Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 1. srpnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.