- 1 -              Rev 1171/2015-2

 

 

 

 

Broj: Rev 1171/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz O., koju zastupa S. G., odvjetnica u O., protiv tuženika R. M. iz Z. B., kojega zastupa H. P., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8492/12-2 od 20. siječnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-140/12-8 od 7. studenog 2012., u sjednici održanoj 1. srpnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužiteljice M. M., kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

 

Nalaže se tuženiku R. M. iz Z. B., ... da tužiteljici M. M. iz O., ... isplati iznos od 30.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate te iznos od 250.000,00 kn, oba iznosa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate po  stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tužiteljici M. M. da tuženiku R. M. naknadi parnični trošak u iznosu od 25.000,00 kn (dvadesetpettisuća kuna), u roku od 15 dana."

 

Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8492/12-2 od 20. siječnja 2015. odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupak, podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću uz naknadu troškova revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, dakle u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene odredaba materijalnog prava.

 

              U pobijanoj drugostupanjskoj presudi nije ostvarena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tužiteljica ukazuje navodeći kako ta presuda "(…) ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a izneseni razlozi su nejasni i proturječni (…)" Smatra da je drugostupanjski sud upućivanjem na prihvaćene činjenice iz obrazloženja prvostupanjske presude tužiteljici povrijedio "(…) ustavno pravo na jasnu, odnosno na prihvatljiv način obrazloženu sudsku odluku (…)."

 

              Iz pobijane presude proizlazi da je drugostupanjski sud utvrdio kako je prvostupanjska odluka u svom obrazloženju jasna i razumljiva zbog čega ju je prihvatio i taj sud te se umjesto posebnog obrazloženja pozvao na razloge prvostupanjske presude. Na takvo postupanje prilikom odlučivanja o žalbama stranaka žalbeni je sud ovlašten odredbom čl. 375. st. 5. ZPP.

 

              Prema shvaćanju ovoga suda, takvo postupanje drugostupanjskog suda kod odlučivanja o žalbama stranaka opravdano je u svim slučajevima kad stranka u žalbi iznosi prigovore koje je iznosila i tijekom prvostupanjskog postupka i o kojima se prvostupanjski sud odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva (po ocjeni žalbenog suda) valjano i pravilno izjasnio. U tom slučaju razlozi prvostupanjske presude posredno postaju razlozima i drugostupanjske presude.

 

              S obzirom na to da i revizijski prigovori predstavljaju ponovljene prigovore o kojima se (i po ocjeni ovog revizijskog suda) valjano izjasnio prvostupanjski sud (o valjanosti opoziva o darovanju odnosno (ne)postojanju grube nezahvalnosti tuženika) te da u razlozima prvostupanjske odluke ovaj sud ne nalazi bilo kakvih proturječnosti niti suprotnosti s provedenim dokazima i ispravama u spisu, ovaj sud ne nalazi ostvarenom povredu postupka na koju tužiteljica u reviziji ukazuje.

 

              Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet spora jest zahtjev za opoziv darovanja kojim je tužiteljica ugovorom o darovanju nekretnina od 1. veljače 2008., darovala tuženiku svoj suvlasnički dio od ¼ dijela k.č.br. ... oranica P. u P. u površini od 1 rali i 630 čhv, upisane u zk.ul.br. ... k.o. O. te ugovorom o darovanju nekretnina od 31. listopada 2006., svoj suvlasnički dio od ½ dijela k.č.br. ... zgrada i zemljište u P. sa 202 čhv, upisana u zk.ul.br. ... k.o. O., odnosno zahtjev tužiteljice za isplatom vrijednosti darovanih nekretnina s obzirom na to da je tuženik nekretnine otuđio.

 

U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica za vrijeme trajanja bračne zajednice ugovorom o darovanju nekretnina od 1. veljače 2008., darovala tuženiku svoj suvlasnički dio od ¼ dijela k.č.br. ... oranica P. u P. u površini od 1 rali i 630 čhv, upisane u zk.ul.br. ... k.o. O., te ugovorom o darovanju nekretnina od 31. listopada 2006.svoj suvlasnički dio od ½ dijela k.č.br. ... zgrada i zemljište u P. sa 202 čhv, upisana u zk.ul.br. ... k.o. O.;

 

- da je tuženik nekretninu upisanu u zk.ul.br. ... k.o. O. darovao njihovom zajedničkom sinu ... studenog 2011.;

 

- da je na nekretnini upisanoj u zk.ul.br. ... k.o. O. izvršena dioba te je tuženik svoj suvlasnički dio 6. prosinca 2011. prodao D. M.;

 

- da je tužiteljica izjavom od 28. ožujka 2012. opozvala darovanje zbog grube nezahvalnosti;

 

- da odnosi stranaka za vrijeme trajanja braka nisu bili kvalitetni i skladni te da je njihova komunikacija bila loša ili je nije bilo što je u konačnici i rezultiralo razvodom braka;

 

- da je brak stranaka razveden presudom Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P2-22/16 od 2. travnja 2012. ( sporazumni zahtjev za razvod braka).

 

Sudovi su, polazeći od navedenih utvrđenja, zaključili da odnos stranka ni tijekom trajanja bračne zajednice (prije sklapanja ugovora o darovanju) nije bio skladan te da se tužitelj nije "( …) teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti (…)" prema tužiteljici pa ni one iz odredbe čl. 32. st. 2 Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 – dalje: ObZ). Posljedično tome, zaključuju da nisu ispunjeni uvjeti za opoziv darovanja zbog nezahvalnosti (čl. 494. st. 2. Zakona o obveznim odnosima- "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) odnosno da ne postoji obveza tuženika na vraćanje dara odnosno isplatu njegove vrijednosti (čl. 498. ZOO).

 

Navedeni zaključci nižestupanjskih sudova pravilni su i po ocjeni ovog revizijskog suda.

 

              Prema odredbi čl. 494. st. 1. i 2. ZOO-a, darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika. Gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji. a takav stupanj nezahvalnosti tuženik prema utvrđenju nižestupanjskih sudova nije iskazao. Stoga, pravilno nižestupanjski sudovi zaključuju kako se darovanje jedne nekretnine zajedničkom sinu, a prodaja druge (sve u vrijeme trajanja braka) samo po sebi ne očituje kao gruba nezahvalnost tuženika na način da se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti iz odredbe čl. 32. st. 2. ObZ.

 

              Nadalje, prema odredbi čl. 32. st. 2. ObZ bračni drugovi su dužni jedan drugome biti vjerni, uzajamno se pomagati, međusobno se poštovati te održavati skladne bračne i obiteljske odnose.

 

Iako je Obiteljskim zakonom propisano pravo i obveza bračnih drugova da u braku moraju biti vjerni i da se moraju međusobno poštivati, tim zakonom nisu propisane posljedice protivnog ponašanja jednog ili oba bračna druga. Uzroci za razvod braka nastaju u toku zajedničkog života bračnih drugova i predstavljaju činjenice ili okolnosti određene zakonom na osnovi kojih sud izriče razvod braka.

 

Zakonom su propisani i relativni uzroci za razvod braka, ali na osnovu tih uzroka (inače samo primjerice navedenih u odredbi čl. 43. toč. 1. ObZ) brak se može razvesti samo ako postoji njihova povezanost s još nekim okolnostima, što znači da ti uzroci trebaju izazvati odgovarajuću posljedicu koja se očituje u teško i trajno poremećenim-bračnim odnosima ili pak da je daljnji zajednički život bračnih drugova postao nemoguć.

 

U konkretnom slučaju, unatoč tome što stranke tijekom trajanja bračne zajednice nisu imale skladne odnose, brak je razveden temeljem njihova sporazuma a ne zbog teško ili trajno poremećenih odnosa.

 

Imajući u vidu sve navedeno, po ocjeni ovog suda, pravilno su nižestupanjski sudovi  zaključili da tužiteljica nije dokazala postojanje grube nezahvalnosti tuženika prema njoj nakon što su izvršena predmetna darovanja jer međusobni loši odnosi tijekom čitavog trajanja braka, iako su neprimjereni, nemaju težinu grube nezahvalnosti.

 

Slijedom svega izloženog, odbijanjem tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo, pa u konkretnom slučaju nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Zbog toga je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 1. srpnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.