- 1 -              Revd 764/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 764/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović – Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. P. d.o.o. V., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. O., odvjetniku u Z., protiv tuženika Centar za odgoj i obrazovanje D., OIB: …, zastupanog po punomoćniku R. T., odvjetniku u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Gž-1136/18-2 od 20. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P-800/2015-18 od 24. listopada 2018., na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tužitelja se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Gž-1136/18-2 od 20. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P-800/2015-18 od 24. listopada 2018. zbog dva pravna pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              Na prijedlog tuženik nije odgovorio.

 

              Prijedlog nije dopušten.

 

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu tužitelja nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

 

Naime, pitanja koja u prijedlogu ističe tužitelj polaze od bitno drugačije činjenične osnove od one koja je utvrđena pobijanom presudom. Konkretno, presuda se u ovoj pravnoj stvari temelji na utvrđenju da je među strankama bio sklopljen novi ugovor o zakupu neodređenog trajanja i to pod istim uvjetima kao i prethodni ugovor. Dakle, u pobijanoj presudi nije utvrđeno da ranije zaključeni ugovor nije prešutno nastavljen kako to pitanjem i obrazloženjem prijedloga sugerira tužitelj, pa odgovor na postavljena pitanja nije odlučan za rješenje ovog spora jer u prijedlogu mora biti postavljeno pravno pitanje koje je utemeljeno na utvrđenom činjeničnom stanju u predmetu u kojem se revizija podnosi i da upravo od odgovora na tako postavljeno pitanje ovisi ishod konkretnog spora.

 

Na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, a imajući na umu sve izneseno, valjalo je odbaciti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

 

Zagreb, 1. srpnja 2020.