- 1 -              Revr 525/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Revr 525/2018-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika K. P., OIB: …, iz Š., kojeg zastupaju punomoćnici A. P. J. i D. R., dipl. iur., stručni suradnici sindikata, protiv tuženika - protutužitelja H. I. d.o.o., OIB: …, Z., , radi nedopuštenosti otkaza, vraćanja na rad i radi sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika - protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-840/17-2 od 15. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2169/16-25 od 19. srpnja 2017., na sjednici održanoj 1. srpnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Djelomično se prihvaća revizija tuženika i preinačuju se presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-840/17-2 od 15. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2169/16 od 19. srpnja 2017., u dijelu pod točkama I. - III. izreke i sudi:

 

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

I. Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelja-protutuženika K. P., Š., OIB: …, broj: … od 28.06.2016., a u svezi Ugovora o radu broj … od 27.5.2014., koju je donio tuženik-protutužitelj H. I. d.o.o., Z., OIB: … nezakonita i nije dopuštena te ne proizvodi pravne učinke i da radni odnos tužitelja-protutuženika K. P. nije prestao.

 

II. Utvrđuje se da Odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava broj … od 15.07.2016., a u svezi Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelja-protutuženika K. P., Š., OIB: …, broj:… od 28.06.2016., a u svezi Ugovora o radu broj … od 27.5.2014., koju je donio tuženik-protutužitelj H. I. d.o.o., .., OIB: ... nije zakonita te je nedopuštena, kao i da ne proizvodi pravni učinak ta da radni odnos tužitelja-protutuženika K. P. nije prestao.

 

III. Nalaže se tuženiku-protutužitelju H. I. d.o.o., Z., OIB: … da tužitelja-protutuženika K. P., Š., OIB: …, vrati na rad na poslove "Skretničar-kolodvorski radnik" u jedinici Željeznički kolodvor S. M., ili druge odgovarajuće poslove sukladno njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, u roku 8 dana.“

 

II. U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Revizija protiv odluke o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

 

II. Nalaže se tužitelju - protutuženiku nadoknaditi tuženiku - protutužitelju troškove revizije u iznosu od 800,00 kn.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-840/17-2 od 15. ožujka 2018., potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2169/16 od 19. srpnja 2017. kojom je suđeno:

 

„I. Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelja-protutuženika K. P., Š., OIB: …, broj: … od 28.06.2016., a u svezi Ugovora o radu broj … od 27.5.2014., koju je donio tuženik-protutužitelj H. I. d.o.o., Z., OIB: … nezakonita i nije dopuštena te ne proizvodi pravne učinke i da radni odnos tužitelja-protutuženika K. P. nije prestao.

 

II. Utvrđuje se da Odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava broj … od 15.07.2016., a u svezi Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelja-protutuženika K. P., Š., OIB: …, broj:… od 28.06.2016., a u svezi Ugovora o radu broj … od 27.5.2014., koju je donio tuženik-protutužitelj H. I. d.o.o., Z., OIB: …. nije zakonita te je nedopuštena, kao i da ne proizvodi pravni učinak ta da radni odnos tužitelja-protutuženika K. P. nije prestao.

 

III. Nalaže se tuženiku-protutužitelju H. I. d.o.o.,  Z., OIB: … da tužitelja-protutuženika K. P., Š., OIB: …, vrati na rad na poslove "Skretničar-kolodvorski radnik" u jedinici Željeznički kolodvor S. M., ili druge odgovarajuće poslove sukladno njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, u roku 8 dana.

 

IV. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

 

"Raskida se s danom 30.06.2016. godine Ugovor o radu na neodređeno vrijeme Broj:… koji je sklopljen između tuženika-protutužitelja i tužitelja-protutuženika, a temeljem kojeg je tužitelj-protutuženik K. P., Š., OIB: …, kod tuženika-protutužitelja H. I. d.o.o., Z., OIB: …., od 1.5.2014. godine obavljao poslove radnog mjesta "Skretničar - kolodvorski radnik" u jedinici Željeznički kolodvor S. M., obzirom da postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovornih stranaka nije moguć.

 

Tužitelj-protutuženik dužan je tuženiku-protutužitelj naknaditi parnični trošak."“

 

Ujedno je rješenjem suda prvog stupnja naloženo tuženiku - protutužitelju vratiti tužitelja na rad do pravomoćnog okončanja postupka (točka I. izreke), dok je odbijen prijedlog tuženika - protutužitelja za izdavanje privremene mjere kojom bi se oslobodilo tuženika - protutužitelja obveze vraćanja na rad i isplate plaće tužitelju do pravomoćnog okončanja postupka (točka II. izreke), kao i zahtjev tuženika - protutužitelja za naknadom parničnih troškova (točka III. izreke rješenja).

 

Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je zahtjev tužitelja prihvaćen, a zahtjev protutužitelja odbijen, reviziju (kao i dvije pravodobne dopune revizije) je podnio tuženik - protutužitelj (dalje: tuženik) pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) ističući revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti ili da se, podredno, prihvati protutužbeni zahtjev, kao i zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, uključujući i naknadu troškova revizije.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj - protutuženik (dalje: tužitelj) u cijelosti poriče sve navode revizije tuženika. Predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija je djelomično osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenim Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. lipnja 2016., kao i Odluke tuženika kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za zaštitu prava od 15. srpnja 2016. te posljedično tome vraćanje tužitelja na rad kod tuženika, kao i protutužbeni zahtjev da sud raskine Ugovor o radu zaključen među parničnim strankama 27. svibnja 2014. s danom 30. lipnja 2016.

 

U revizijskoj fazi postupka i nadalje je sporno je li tuženik dokazao postojanje razloga koji opravdava izricanje izvanrednog otkaza ugovora o radu.

 

Polazeći od utvrđenja:

 

- da je tužitelj zaposlen kod tuženika 22 godine, a posljednji ugovor o radu stranke su zaključile 27. svibnja 2014., za obavljanje poslova radnog mjesta skretničar - kolodvorski radnik;

 

- da je tužitelj 17. lipnja 2016. podvrgnut ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu etilmetrom te je utvrđena prisutnost alkohola u organizmu u koncentraciji od 0,74 promila;

 

- da je tužitelj konzumirao alkohol izvan radnog vremena, večer prije nego je izvršeno ispitivanje;

 

- da je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu Odlukom o izvanrednom otkazu od 28. lipnja 2016., zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa iz čl. 150. toč. 12. tuženikovog Pravilnika o radu te zbog povrede odredbe čl. 91.b st. 1. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava („Narodne novine“ broj 82/13, 18/15 i 110/15 - dalje: ZSIŽS) uslijed koje povrede je poslodavac potpuno izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika;

 

- da se kod tuženika u odnosu na radnike koji su počinili istu povredu obveza iz radnog odnosa (Z. G., Z. S.) postupalo različito nego s tužiteljem, budući da su ti radnici ostali u radnom odnosu kod tuženika;

 

- da tužitelj nikada ranije nije bio upozoravan zbog bilo kakve povrede obveza na radu niti mu je kada ranije utvrđena alkoholiziranost na radu;

 

- da tuženik nije dokazao da bi tužitelj radio na radnom mjestu izvršenog radnika niti da je zbog izvršene povrede nastala šteta poslodavcu.

 

Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da, unatoč činjenici da je čl. 91.b ZSIŽS, kao i čl. 58. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14 i 154/14 - dalje: ZZR) te općim aktom poslodavca zabranjeno dolaziti na posao, kao i obavljati poslove pod utjecajem alkohola, utvrđene okolnosti u konkretnom slučaju nisu opravdavale izricanje izvanrednog otkaza ugovora o radu tužitelju, već da je tužitelja bilo dovoljno upozoriti na obveze iz radnog odnosa i skrenuti mu pozornost na mogućnost otkaza ako ponovi kršenje obveza iz radnog odnosa. Stoga je sud utvrdio da je tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena, kao i drugostupanjska odluka tuženika, pa je na temelju odredbi čl. 116. st. 1. u vezi s čl. 135. st. 3. i čl. 124. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR) prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Drugostupanjski je sud, odlučujući o žalbi tuženika, prihvatio iznesena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, ističući da, iako je tužitelj izvršio povredu radne obveze, ipak svaka alkoholiziranost radnika na radu ne predstavlja razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, već samo ona zbog koje nastavak radnog odnosa radnika kod poslodavca ne bi bio moguć pa da je, uvažavajući interese i ciljeve obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika moguć.

 

Suprotno revizijskim navodima, pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Odredbom čl. 356. ZPP propisano je da pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

 

Navodima u reviziji tužitelj nastoji ukazati na to da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer prvenstveno nije pravilno primijenio odredbe čl. 116. st. 1. ZR u vezi s čl. 135. st. 3. ZR kada je utvrdio da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju.

 

Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja, posebice utvrđenje da je tužitelj došao na posao pod utjecajem alkohola te da je obavljao poslove skretničara - kolodvorskog radnika u alkoholiziranom stanju, i uzevši u obzir notorne činjenice da osoba koja ima koncentraciju alkohola u krvi kao i tužitelj (0,74 promila) uobičajeno ima smetnje u ravnoteži, govoru, vidu, vremenu reakcije i sluhu, kao i smanjenu mogućnost procjene i samokontrole te smetnje u razboritosti i sjećanja, očito je da tužitelj nije bio sposoban obavljati poslove svog radnog mjesta kojima neposredno sudjeluje u obavljanju željezničkog prometa, od kojih su neki vezani za sigurnost željezničkog prometa. Stoga se ne može prihvatiti zaključak nižestupanjskih sudova da tužitelj kao skretničar ne obavlja poslove izvršnog radnika, te da učinjena povreda obveza na radu tužitelja nije dovela do gubitka povjerenja tuženika u tužitelja kao radnika.

 

Po shvaćanju ovog suda alkoholiziranost na radnom mjestu, pogotovo imajući na umu prirodu konkretnog radnog mjesta na kojem je tužitelj radio te način na koji se takav posao obavlja, odnosno opasnosti koje mogu proizaći kako za radnika tako i za njegovu okolinu ako se takav posao obavlja u alkoholiziranom stanju, jest osobito teška povreda radne obveze koja opravdava izvanredni otkaz ugovora o radu, a što je predviđeno i već citiranim zakonskim odredbama kao i Pravilnikom o radu tuženika (čl. 150. toč. 12.). Zbog ozbiljnosti počinjene povrede tuženik je osnovano ocijenio da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć. Neprihvatljiva je argumentacija nižestupanjskih sudova da tužitelj nije izvršni radnik, da je postupanje tužitelja bilo iznimka u njegovom dugogodišnjem radu kod tuženika, kao i da se u drugim konkretnim slučajevima različito postupalo, zbog čega nije bilo mjesta izvanrednom otkazu.

 

Kako je to prethodno navedeno, radno mjesto skretničara - kolodvorskog radnika na kojem je tužitelj radio, specifično je s obzirom na proces i tehnologiju rada te uključuje rad sa željezničkim uređajima i opremom, čijim se nepažljivim rukovanjem (očekivanim pod utjecajem alkohola) može teško ozlijediti sam radnik, dok pogreška u postupanju može ugroziti život i zdravlje potencijalnih putnika, baš kao i izazvati znatnu materijalnu štetu poslodavcu i korisnicima usluga istog.

 

Stoga je, makar i jednokratno ekscesno ponašanje tužitelja na radu (dolazak i obavljanje poslova pod utjecajem alkohola), neovisno o tome je li tužitelj utvrđen krivim za počinjenje kakvog kaznenog djela i je li tuženiku nastala šteta uslijed te povrede, tuženik osnovano mogao ocijeniti osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa, a zbog koje nastavak radnog odnosa, imajući u vidu interese ugovornih strana, nije moguć.

 

Slijedom navedenog, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pogrešno je primijenjeno materijalno pravno iz čl. 116. st. 1. ZR pa je u tom smislu djelomično preinačena nižestupanjska odluka (čl. 395. st. 1. ZPP) te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude. U preostalom dijelu, kojom se tek podredno i paušalno pobija odluka o protutužbenom zahtjevu, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je reviziju na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo djelomično odbiti (točka II. izreke).

 

S obzirom da pobijanom drugostupanjskom presudom nije odlučeno o troškovima postupka tuženika, već je o njima pravomoćno odlučeno rješenjem suda prvog stupnja (točka III. izreke) koje rješenje žalbom nije pobijano, revizija protiv odluke o troškovima postupka tuženika nije dopuštena. Stoga je na temelju odredbi čl. 392. st. 1. i 2. u vezi s čl. 400. st. 1. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

 

Obzirom na djelomični uspjeh tuženika u revizijskoj fazi postupka, pripada mu, na temelju odredbe čl. 154. st. 3. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP, pravo na naknadu troškova pristojbe na reviziju u iznosu od 800,00 kn, dokaz o uplati koje prileži na listu 183 spisa (točka III. izreke).

 

Zagreb, 1. srpnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović - Ivanišević, v. r.