- 1 -              Rev 971/2017-2

Broj: Rev 971/2017-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. N. J. iz J., 2. D. J. iz K., R. S., 3. M. J. iz M., 4. Z. J. iz M., koje zastupa punomoćnik L. Š., odvjetnik u Z., protiv  tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji svih tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6639/16-2 od 4. siječnja 2017., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda Sisku poslovni broj P-466/12 od 19. svibnja 2016., na sjednici održanoj 1. srpnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

              Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

              Drugostupanjskim je rješenjem potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen kao neosnovan prijedlog svih tužitelja za ponavljanjem postupka.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju su podnijeli tužitelji, navodeći da istu podnose po čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) jer da odluka o sporu ovisi o rješenju određenih materijalnopravnih ili postupovnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predlažu preinačiti drugostupanjsko rješenje, podredno ukinuti oba nižestupanjska rješenja i predmet vratiti nadležnom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

              Revizija nije osnovana.

              Odredbom čl. 400. st 1. ZPP propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382.). Prema st. 3. istoga čl., u postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ZPP o reviziji protiv presude.

Imajući u vidu da vrijednost pobijanog dijela spora u odnosu na svakoga od tužitelja prelazi iznos od 200.000,00 kn, protiv drugostupanjskog rješenja dopuštena je revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP (dakle ne i revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP) pa je ovaj sud ispitao pobijano rješenje u skladu s odredbom čl. 392. a st. 1. ZPP samo u onom dijelu u kojem se ono pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

              Suprotno suštinskim navodima revizije, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijano rješenje nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka rješenja nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, razlozi rješenja su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima rješenja i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku.

Predmet spora je isplata pravične novčane naknade zbog duševnih boli uslijed smrti sina, brata, supruga i oca tužitelja, pok. M. J., pri čemu je u revizijskoj fazi postupka sporno jesu li ispunjeni uvjeti za ponavljanje postupka iz razloga što tužitelji tvrde da su za novu činjenicu, u smislu čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP, saznali tek 10. srpnja 2014., kada su im Odvjetnički zbor Z. i H. o. k. e-mailom dostavili shvaćanje Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 3. lipnja 2014., prema kojemu tijek roka za podnošenje žalbe počinje od dana dostave odluke stranci koja nije pristupila na ročište za objavu sudske odluke, uz uvjet da nema e-oglasne ploče suda.

Nižestupanjski su sudovi utvrdili da je 17. travnja 2014. u predmetnom postupku donesena prvostupanjska presuda koju su tužitelji zaprimili 22. travnja 2014. i protiv te presude podnijeli žalbu 6. svibnja 2014. koja im je prvostupanjskim rješenjem od 12. svibnja 2014. odbačena kao nepravovremena. Protiv tog rješenja od 12. svibnja 2014. tužitelji nisu podnosili žalbu, već su 1. kolovoza 2014. podnijeli prijedlog za ponavljanjem postupka.

Nastavno, nižestupanjski su sudovi odbili predmetni prijedlog za ponavljanje postupka po čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP , obrazlažući da iz sadržaja prijedloga za ponavljanje postupka proizlazi da tužitelji traže ponavljanje postupka iz razloga koji se odnose na pravovremenost podnesene žalbe protiv presude kojom je postupak pravomoćno završen, a prijedlog za ponavljanje postupka ne sadrži nove činjenice niti dokaze na temelju kojih je za tužitelje mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice i dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

Takva je odluka pravilna i po shvaćanju ovoga revizijskog suda.

Naime, odredbom čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP propisano je da se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebljeni dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

Stoga su sudovi pravilno ocijenili da shvaćanje Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 3. lipnja 2014. (kao i bilo koje drugo shvaćanje nekog suda) ne predstavlja novu činjenicu i dokaz na temelju kojih je za tužitelje mogla biti donesena povoljnija odluka, slijedom čega pravilno smatraju da nisu ostvareni zakonski razlozi za ponavljanje postupka u smislu odredbe čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP, pa su odbijanjem prijedloga za ponavljanje postupka nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo. Napominje se da se pravilnost pravnog shvaćanja (kako materijalnopravnog tako i procesnopravnog), izraženog u sudskoj odluci, može ispitivati po izvanrednim pravnim lijekovima jedino ako je stranka prethodno, u propisanim rokovima, podnijela redovni pravni lijek i na taj način spriječila da prvostupanjska odluka (donesena na temelju tog shvaćanja) postane pravomoćna.

Na osnovu svega izloženog, a s obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 1. srpnja 2020.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.