- 1 -

                                  Broj: Jž-1936/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog N. K., zbog prekršaja iz čl. 34. st. 1. i t. 1. Zakona o javnom okupljanju (Narodne novine, broj 128/99, 139/05, 150/05, 82/11 i 78/12), odlučujući o žalbi okrivljenog N. K. podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 6. Pp J-4934/16 od 26. svibnja 2017., na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2020.,

p r e s u d i o  j e :

I              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog N. K. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

  II               Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okrivljeni N. K. se oslobađa obveze naknade paušalnog iznosa troška žalbenog prekršajnog postupka.

Obrazloženje

Pobijanom presudom okrivljeni N. K. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 34. st. 1. i t. 1. Zakona o javnom okupljanju činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je okrivljeniku, temeljem istog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna time da ukoliko okrivljenik u ostavljenom roku od 15 dana računajući od pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cjelini te je okrivljenik oslobođen dužnosti naknade troškova prekršajnog postupka.

Protiv te presude okrivljeni N. K. je pravodobno osobno podnio žalbu u kojoj ne navodi žalbene osnove, a iz čijeg sadržaja proizlazi da je žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, navodeći da nije počinio prekršaj za koji se tereti jer je prosvjed uredno prijavio policiji, kao što je to činio i ranije i što je do sada bilo dovoljno te nije u mogućnosti platiti izrečenu novčanu kaznu zbog loše materijalne situacije pa predlaže odlučiti u smislu žalbenih navoda.

Žalba je neosnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

Naime, prvostupanjski je sud opravdano, prvenstveno na temelju iskaza svjedoka I. A.-Ć., policijskog službenika, kojeg je prihvatio kao neposredno uvjerljiv i vjerodostojan, u kojem nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, a niti razloga zašto bi neistinito teretio okrivljenika, imao dovoljno osnova za zaključak da okrivljenik kao organizator javnog okupljanja – prosvjeda, nije na valjani način prijavio prosvjed, čime je ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 34. st. 1. i t. 1. Zakona o javnom okupljanju. Provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, a na koje se upućuje žalitelj, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.

Neosnovan je navod žalbe da je okrivljenik samim time što je elektroničkim putem prijavio policiji održavanje prosvjeda, ispunio svoju zakonsku obvezu prijave nadležnom tijelu. Naime, okrivljenik je, nakon slanja elektroničke pošte, telefonskim putem pozvan od strane ovlaštene službene osobe Službe za osiguranje u Ministarstvu unutarnjih poslova, (dalje: MUP) da ili dođe u VIII. policijsku postaju Zagreb radi ispunjavanja obrasca za prijavu javnog okupljanja ili da sam ispuni obrazac dostupan na mrežnim stranicama MUP-a te ga pošalje policiji, uz napomenu da se prosvjed ne može prijaviti bez ispunjavanja obrasca, samom prijavom, odnosno, obavješćivanjem putem elektroničke pošte.

Ovime je okrivljeniku jasno dano do znanja na koji način se podnosi prijava javnog okupljanja – prosvjeda (neovisno o tome kako se ranije prijavljivalo), a na što se okrivljenik oglušio, samoinicijativno procijenivši da je dovoljno vlastito sastavljenu prijavu poslati nadležnoj policijskoj upravi jer je tako činio i ranije. Postavljanjem obrasca za prijavu javnog okupljanja – prosvjeda na mrežne stranice MUP-a, uniformiran je način prijave okupljanja, čime je omogućeno svim zainteresiranim subjektima da pod jednakim uvjetima na pravilan način izvrše jednoobraznu prijavu, u smislu odredbe čl. 8. Zakona o javnom okupljanju koja propisuje sadržaj prijave javnog okupljanja.

Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

Razmotrivši odluku o kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena u novčanom iznosu ispod posebno propisanog minimuma novčane kazne propisane za prekršaj iz čl. 34. st. 1. i t. 1. Zakona o javnom okupljanju, s obzirom da je za taj prekršaj propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika. Opravdano je prvostupanjski sud omogućio okrivljeniku dvotrećinsko plaćanje izrečene ublažene novčane kazne ukoliko se izvrši u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, u kojem slučaju će se smatrati da je novčana kazna plaćena u cjelini.

Na temelju odredbe čl. 139. st. 6. PZ-a, a u vezi s odredbom čl. 138. st. 2. toč. 3. c) PZ-a, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj sud je odlučio okrivljenika osloboditi obveze plaćanja paušalnog iznosa troška ovog žalbenog postupka, uzimajući u obzir imovno stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku, da je nezaposlen i navode žalbe pa ovaj sud smatra da bi plaćanjem troškova žalbenog postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

Zbog navedenog, na temelju članka 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 1. srpnja 2020.

Zapisničarka:                                                                                            Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.                                                                                            Goranka Ratković, v.r.

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.