Poslovni broj: 8 UsImio-162/20-7

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja L. S. iz S. V. … protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavno tajništvo, Služba za drugostupanjski upravne postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg  K.P. Krešimira IV, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave, zaključene 26. lipnja 2020. godine u prisutnosti tužitelja i odsutnosti tuženika, 30. lipnja 2020. godine,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

            Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika, Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog Tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-561-01/20-01/36, URBROJ: 512M-0201-20-2 od 14. siječnja 2020. godine.

 

Obrazloženje

 

              U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-561-01/20-01/36, URBROJ: 512M-0201-20-2 od 14. siječnja 2020. godine tužitelj osporava rješenje tuženika te predlaže da se pozovu svjedoci I. F.-predsjednik K. š. O. O., K. D. …  N. V. p. A. na adresi N. S. …. i M. Š. p. N. na adresi N. S.. Uz tužbu je priložio osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata  od 14. svibnja 2018. godine, zapisnik o saslušanju stranke, sastavljen kod prvostupanjskog tijela dana 16. listopada 2019. godine, žalbu, Odluku o osnivanju K. š. za mjesnu zajednicu N. S. od 21. kolovoza 1991. godine , Izjavu N.V. iz N. S. od 10. veljače 2020. godine, ovjerenu u potpisu od Javnog bilježnika R. V. pod brojem …..dana 10.02.2020. godine, Izjavu N. L., predsjednika M. o. N. S. od dana 12. svibnja 2018. godine.

Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem ističe da navodi tužitelja nisu utemeljeni, te u bitnom ostao kod obrazloženja osporenog rješenja. Navodi da je prvostupanjsko tijelo, na temelju pravno relevantnih činjenica koje proizlaze iz pribavljene dokumentacije ispravno i pravilno zaključilo da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, za traženo razdoblje, sukladno članku 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj:121/17, u daljnjem tekstu: ZHBDR-a), te je utvrdilo da tužitelj u navedenom razdoblju nije bio pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske nego pripadnik Civilne zaštite MZ N. S. i da  ne spada u krug osoba kojima se u skladu s važećim  zakonskim propisima može priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata; da aktivnosti koje je tužitelj u navedenom razdoblju obavljao, poput dežurstva, patrola, prikupljanja hrane i osmatranje  se ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom, u smislu članka 3. stavak 2. ZHBDR-a.

Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog ureda za poslove obrane Split, KLASA: UP/I 561-01/18-01/884, URBROJ: 512M2-6510-19-6 od 20. studenog 2019. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 03. svibnja 1991. do 31. prosinca 1991. godine.

Na ročištu od 26. lipnja 2020. godine nije pristupio tuženik, pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Tužitelj je iskazao da u svemu ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva, te je ustrajao u prijedlogu da se saslušaju svjedoci I. F., N. V. i M. Š., kako je predloženo u tužbi.

Sud je odbio izvođenje dokaza predloženih tužbom (saslušanje navedenih svjedoka)  jer je ocijenjeno da saslušanje nije potrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti pravilna i zakonita odluka i bez predloženog saslušanja.

U dokaznom postupku čitani su: tužba, osporeno rješenje tuženika od 14. siječnja  2020. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan cjelokupni sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog Tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, od 14. siječnja 2020. godine, odnosno ocjena da li se prvostupanjskim rješenjem zakonito odbijen tužiteljev zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za navedeno razdoblje, temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite.

Sporno je među strankama da li tužitelj udovoljava uvjetima za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, propisanim odredbama ZHBDR-a, temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite.

Prema odredbi članka 3. stavak 1. ZHBDR-a, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:

            a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga),

      b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

      c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

      d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

      e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i

      f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

     Prema stavku 2. istog članka pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište).

     Prema stavku 4. istog članka status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje se potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

              Člankom 179. stavak 1. točka a. ZHBDR-a propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

Narodna zaštita u Republici Hrvatskoj osnovana je zaključkom o osnivanju Narodne zaštite donesenim dana 15. ožujka 1991. godine na 1. sjednici Međustranačkog vijeća Republike Hrvatske, a nakon toga u mjesecu travnju počinju se najprije u Zagrebu, a kasnije i u ostalom dijelu RH osnivati odredi Narodne zaštite, kao dobrovoljački nenaoružani odredi u okviru sustava Civilne zaštite, kao nenaoružanog organiziranja ljudstva i materijalnih dobara u svrhu stvaranja uvjeta za obranu Republike Hrvatske od agresora. Druga faza djelovanja Narodne zaštite veže se uz Naredbu o osnivanju štabova Narodne zaštite od 30. srpnja 1991. godine, koju je donio ministar obrane, iz koje proizlazi da je Narodna zaštita organizirani i oružani otpor neprijatelju i da više ne djeluje kroz sustav Civilne zaštite već kao pripadajuće tijelo Republičkog štaba Narodne zaštite.

Prema stanju spisa proizlazi  da je tužitelj putem Područnog odsjeka za poslove obrane Split, podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 03. svibnja 1991. do 31. prosinca 1991. godine, temeljem pripadnosti naoružanom odredu Narodne zaštite MZ N. S.. Uz zahtjev je priložio preslik osobne iskaznice, preslik ružnog lista za držanje i nošenje oružja, preslik Odluke o osnivanju K. š. za MZ N. S. od 21. kolovoza 1991. godine, kojom se u K. š. imenuje S. L. kao član, Izjavu N. L., predsjednika M. o. N. S. od 12. svibnja 2018. godine, kojom potvrđuje da je dana 03. svibnja 1991. godine u MZ N. S. osnovan K. š. i da se u K. š. imenuje između ostalih osoba S. L. preslik poziva Sekretarijata za narodnu obranu O. od 03. prosinca 1991. godine adresiran na osobu L. I. S. – zapovjednik CZ N. S., radi predavanja i obuke civilne zaštite, preslik osobne karte za osoblje civilne zaštite na ime S. L., a koja se odnosi na jedinicu C. z. N. S., izdane dana 24. prosinca 1991. godine, te je u svrhu svojih navoda predložio da se kao svjedoci saslušaju N. V. iz N. S., tadašnji zapovjednik ONO N. S..

Područni odsjek za poslove obrane S., podneskom od 19. prosinca 2018. godine, se očitovao da tužitelj u službenim evidencijama nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, da je odslužio vojni rok i da ima obvezu služenja u pričuvi, da je evidentiran na službeno zaprimljenom popisu pripadnika ONZ općine O. pod rednim brojem …. a koji nije ovjeren od strane nadležnog tijela.

U toku postupka pred upravnim tijelom tužitelj je dao Izjavu na Zapisnik od 16. listopada 2019. godine u kojem je u bitnom naveo: da je bio pripadnik ONZ N. S. u razdoblju od 03. svibnja 1991. do 31. prosinca 1991. godine; da nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata; da je zborno mjesto pripadnicima ONZ bilo u zgradi MZ a da je glavni zapovjednik ONZ bio N. V.; da je na raspolaganju imao osobnu lovačku pušku koju su koristili ostali pripadnici za vrijeme smjene; da je dežurao uz radio stanicu; da je vršio patrole po selu i dežurao u zgradi MZ; da je skupljao naoružanje od drugih članova lovačkog društva; da nije sudjelovao u oružanom otporu agresoru; da je bio zaposlen i da je navedene aktivnosti obavljao po potrebi; da od materijalnih dokaza posjeduje neovjereni spisak pripadnika ONZ općine O. na kojem je evidentiran pod rednim brojem…..; da posjeduje iskaznicu da je bio član C. z. izdane dana 24. prosinca 1991. godine.

U upravnom postupku je saslušan predloženi svjedok N. V. iz N. S. o čemu je sastavljen zapisnik od dana 04. studenog 2019. godine. Svjedok je izjavio da je status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ostvario kao pripadnik ….. Brigade HV-a; da je bio pripadnik ONZ MZ N. S. u razdoblju od svibnja 1991. do kraja prosinca 1991. godine; da je bio predsjednik K. š. u čijem sastavu je bila Narodna zaštita i Civilna zaštita. Naveo je da je tužitelj bi jedan od članova K.š., odnosno da je bio predsjednik C. z. i da je u navedenom razdoblju obavljao dežurstva po selu sa radio stanicom, da je prikupljao hranu i higijenske potrepštine od donacija, da je vršio osmatranje preleta neprijateljskih aviona, da je izrađivao eksplozivna sredstva, da je na raspolaganju imao osobnu lovačku pušku, da je navedene aktivnosti obavljao po potrebi uglavnom tijekom 24 sata, da nije bilo borbenog djelovanja i da nije sudjelovao u oružanom otporu agresoru.

U konkretnom slučaju da bi neki od pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite ostario status hrvatskog branitelja, potrebno je da budu kumulativno ispunjene tri pretpostavke: morao je u odredima Narodne zaštite provesti najmanje 100 dana u vremenu 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. godine i da je ispunjen preduvjet borbenog djelovanja tj. da je bio pripadnik borbenog sektora i pružanje oružanog otpora agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom.

S obzirom na sve razmotrene dokaze zaključiti je da tužitelj ne ispunjava kumulativno sve zakonske uvjete za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim ONZ-e.

Tužitelj je svojim iskazom pred prvostupanjskim tijelom potvrdio da  nije sudjelovao u oružanom otporu agresoru, već da je dežurao uz radio stanicu i da je skupljao naoružanje od drugih lovaca te vršio patrole po selu, a sve navedene aktivnosti da je vršio  po potrebi i da je bio član Civilne zaštite.

Navedeno je u bitnom potvrdio i ispitani svjedok koji je naveo da je tužitelj bio član K. š. i ujedno predsjednik C. z., o čemu postoje materijalni dokazi naprijed navedeni.

Istaći je da je pozivom Sekretarijata za narodnu obranu O. od 03. prosinca 1991. godine tužitelj bio pozvan kao zapovjednik CZ N. S., te da je tužitelju bila izdana osobna karta kao pripadniku civilne zaštite.

Obzirom da  tužitelj nije evidentiran  na službenom popisu pripadnika ONZ MZ N. S., te obzirom na činjenicu da je tužitelj evidentiran na neovjerenom popisu pripadnika ONZ Općine O. bez podataka o razdoblju pripadnosti i nazivu ONZ kojem je pripadao pravilan je zaključak tuženika i prvostupanjskog tijela  da tužitelj u navedenom razdoblju nije bio pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske, nego pripadnik Civilne zaštite MZ N. S., te da ne ispunjava uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja sukladno članku 3. stavak 1. ZHBDR-a.

Aktivnosti koje je tužitelj u navedenom razdoblju obavljao poput dežurstva sa radio stanicom, patrola po selu, dežurstvo u zgradi MZ, prikupljanje hrane i higijenskih potrepština od donacija, osmatranje preleta neprijateljskih aviona, ne predstavljaju borbeno djelovanje i pružanje oružanog otpora agresoru tj. oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavak 2. ZHBDR-a.

Slijedom navedenog, kako nije bilo osnova da se tužitelju prizna status branitelja iz Domovinskog rata, osporeno rješenje je zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17 dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

 

 

U Splitu 30. lipnja 2020. godine

 

                                                                                              S U D A C

 

      Studenko Vuleta, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske  (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba  odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

 

DNA:

-          tužitelju,  S. L., S., V. …, uz zapisnik o objavi,

-          tuženiku Ministarstvu obrane, Glavnom tajništvu, Službi za drugostupanjski upravni postupak  i upravne sporove, Zagreb, Trg K. P. Krešimira IV, uz zapisnike od 26. i 30.06.2020,

-          u spis.

 

 

                                                                         

za točnost otpravka-ovlašteni službenik

 

Nataša Rogošić