Broj: Rev 1887/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Nenada Perina, člana vijeća, Renate Šantek, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki, članice vijeća i Damira Kontreca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. d.o.o. M. M., kojeg zastupa punomoćnik Z. S., odvjetnik u B. M., protiv tuženika P. Z. vlasnika Poljoprivrednog obrta S., B. V., kojeg zastupa punomoćnik B. N., odvjetnik u D., radi namirenja iz založene stvari, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1421/10-2 od 1. srpnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-587/09-6 od 12. veljače 2010., u sjednici održanoj 16. listopada 2012.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

„I/ Nalaže se javna prodaja nekretnina upisanih u z.k.ul. 1434 k.o. Br. V. i to k.č.br. 107 u naravi oranica G., površine 256843 m2, k.č.br. 147/2 u naravni oranica G., površine 719989 m2 i k.č.br. 149 u naravi livada R., površine 23585 m2 u 1/3 dijela suvlasništva tuženika P. Z. te je tuženik dužan trpjeti namirenje tražbine tužitelja F. d.o.o. M. M. u iznosu od 692.027,33 kn (šeststotinadevedesetdvijetisuće dvadesetisedam kuna i tridesettri lipe) sa zateznim kamatama u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 8% poena, koje teku na svaki pojedini iznos kako slijedi:

- na iznos od 114.531,12 kuna, počam od dana 10. rujna 2008. godine;

- na iznos od 146.678,04 kuna, počam od dana 12. rujna 2008. godine;

- na iznos od 146.678,04 kuna, počam od dana 12. rujna 2008. godine;

- na iznos od 84.486,55 kuna, počam od dana 16. listopada 2008. godine;

- na iznos od 43.489,29 kuna, počam od dana 06. veljače 2009. godine;

- na iznos od 719,30 kuna, počam od dana 06. kolovoza 2009. godine;

- na iznos od 3.329,46 kuna, počam od dana 19. kolovoza 2009. godine;

- na iznos od 2.164,80 kuna, počam od dana 21. rujna 2009. godine;

- na iznos od 3.197,38 kuna, počam od dana 30. rujna 2009. godine;

- na iznos od 49.025,70 kuna, počam od dana 30. rujna 2009. godine;

- na iznos od 36.572,25 kuna, počam od dana 30. rujna 2009. godine,

- na iznos od 1.786,57 kuna, počam od dana 30. rujna 2009. godine;

- na iznos od 53.753,90 kuna, počam od dana 15. listopada 2009. godine;

- na iznos od 3.313,52 kuna, počam od dana 31. listopada 2009. godine i

- na iznos od 2.301,41 kuna, počam od dana 31. listopada 2009. godine,

sve do isplate, i to iz cijene postignute prodajom založenih nekretnina, a tuženik se može osloboditi naložene prodaje nekretnina ako isplati ukupan iznos naveden u ovom zahtjevu.

II/ Tuženiku P. Z. se nalaže da plati tužitelju F. d.o.o. M. M. prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn u roku 15 dana.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio prihvatiti i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu ili ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode tuženika iznesene u reviziji predloživši reviziju odbiti kao neosnovanu. Zahtijeva naknadu troška odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Pritom je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 8. ZPP.

Iz spisa proizlazi da tijekom postupka nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud naloži javnu prodaju nekretnina tužitelja pobliže opisanih u izreci prvostupanjske presude, što je tuženik dužan trpjeti radi namirenja tražbine tužitelja u iznosu od 692.027,33 kune sa pripadajućom zateznom kamatom iz cijene postignute prodajom založenih nekretnina, a tuženik se može osloboditi naložene prodaje nekretnina ako tužitelju isplati iznos od 692.027,33 kune sa pripadajućom kamatom.

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da je tužitelj s tuženikom 12. veljače 2008. sklopio ugovor o poslovnoj suradnji sa zasnivanjem založnog prava na nekretninama tuženika (dalje: ugovor) ovjeren kod javnog bilježnika D. M. u D. pod brojem Ov-628/2008;

- da se ugovorom tužitelj, kao kreditor, obvezao tuženiku dati robni kredit – sredstva za podmirenje dospjelih obveza i sav potrebni repromaterijal do iznosa od 1.350.000,00 kuna;

- da se ugovorom tuženik kao proizvođač i založni dužnik obvezao tužitelju robni kredit vratiti u robi, odnosno isplatom u kunama najkasnije do 30. studenoga 2008.;

- da je tuženik tužitelju radi osiguranja tražbine iz ugovora dopustio uknjižbu založnog prava na svom suvlasničkom dijelu (1/3) nekretnina upisanih u zk. ul. 1434 k.o. B. V. koje u naravi predstavljaju k.č.br. 107 u naravi oranica G. površine 256843 m², k.č. br. 147/2 u naravi oranica G. površine 719989 m² i k.č.br. 149 u naravi livada R. površine 23585 m²;

- da tužitelj po osnovi ugovora na dan 11. prosinca 2009. potražuje od tuženika iznos od 692.027,33 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, koji iznos mu tuženik nije platio;

- da je u u zk. ul. 1434 k.o. B. V. 15. veljače 2008. pod brojem Z-648/08 uknjiženo tužiteljevo založno pravo na dijelu nekretnina u vlasništvu tužitelja (1/3 dijela), koje u naravi predstavljaju k.č.br. 107 u naravi oranica G. površine 256843 m², k.č. br. 147/2 u naravi oranica G. površine 719989 m² i k.č.br. 149 u naravi livada R. površine 23585 m² za iznos od 1.350.000,00 kuna;

sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev i naložili javnu prodaju nekretnina upisanih u zk. ul. 1434 k.o. B. V. vlasništvo tužitelja u 1/3 dijela, naložili su tuženiku da je tužan trpjeti namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 692.027,33 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od dospijeća do isplate iz cijene postignute prodajom založenih nekretnina, a da se tuženik može osloboditi naložene prodaje nekretnina ako isplati tužitelju iznos od 692.027,33 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom.

Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje iz kojeg proizlazi da tuženik tužitelju, kao založnom vjerovniku nije zalogom osiguranu tražbinu ispunio o dospijeću, a tužitelj je tužbom zatražio svoje pravo na namirenje tražbine iz vrijednosti založenih nekretnina, odnosno zaloga, prema pravnom shvaćanju ovog suda nižestupanjski sudovi su prihvativši tužbeni zahtjev pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06 – dalje: ZVDSP).

Tuženik u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava djelomično iznosi činjenice i osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a takve, činjenične navode, u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP, ovaj sud uopće ne može uzimati u obzir kod odlučivanja o osnovanosti revizije.

Na pravilnost pobijane odluke ne utječe revizijski navodi tuženika da su sudovi kod odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebali primijeniti odredbu čl. 319. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO 05) „i istraživati namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava“ jer u ovom postupku predmet spora ne ovisi o tumačenju spornih ugovornih odredbi, kako to pogrešno smatra i u reviziji navodi revident.

Također treba istaknuti da se tuženik u reviziji neosnovano poziva na odredbu čl. 166. ZOO jer iz ugovora (čl. 1.) proizlazi obveza tuženik vratiti kredit u robi nakon žetve, odnosno isplatom u kunama, a tuženik svoju dospjelu obvezu tužitelju nije ispunio niti u robi niti u kunama.

Nadalje, tuženik u reviziji neosnovano ističe da sudovi kod odlučivanja nisu primijenili načela obveznog prava iz čl. 4. ZOO, čl. 5. ZOO, čl. 8. ZOO i čl. 6. ZOO. To stoga što je u ovom predmetu podnesena hipotekarna tužba radi namirenja zalogom osigurane tražbine tužitelja kao hipotekarnog vjerovnika, koju tražbinu mu tuženik nije ispunio o dospijeću, a ne tužba za isplatu, odnosno obveznopravni zahtjev tužitelja da mu tuženik izvrši isplatu dužne tražbine.

Nakon što je ovaj revizijski sud ispitao pobijanu drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga koji određeno navedenih u reviziji ocijenjeno je da nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 16. listopada 2012.