Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska Općinski sud u Osijeku Europska avenija 7 31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Općinski sud u Osijeku po sucu Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari
tužitelja H. z z m o iz Z., M. 3, OIB
, zastupanog po punomoćniku M. Ž. dipl. iur., protiv tuženika
C. O. d.d. iz Z., V. L. 33, OIB,
zastupanog po punomoćniku M. D., dipl. iur., radi naknade štete, nakon održane i
zaključene glavne i javne rasprave dana 02. lipnja 2020. godine, u prisutnosti punomoćnika
tužitelja M. Ž. dipl. iur. i punomoćnika tuženika Ž. B. dipl. iur., nakon
donošenja i objave dana 30. lipnja 2020. godine,
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku C. O. d.d. Z., OIB,
platiti tužitelju H. Z. Z. M. O. Z., OIB
, iznos od 33.915,01 kunu, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj
iznos, počevši od dana podnošenja tužbe 10. prosinca 2019. godine, pa do isplate, po stopi od
6,30% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi određenoj za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, pa do isplate, sve to u roku od 8 dana.
II/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.
i
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 22.610,00 kuna, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos.
Obrazloženje
Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku navodi da je osiguranica tužitelja M.
S. u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 24. ožujka 2003. godine, zadobila teške
tjelesne povrede. Po tom osnovu tužitelj joj je priznao pravo na imovinsku mirovinu, po
osnovi povrede izvan rada, rješenjem HZMO Područna služba u Osijeku, broj 78932, od 24.
ožujka 2005. godine, počevši od 8. prosinca 2004. godine. Prometnu nesreću prouzročio je
H. Š., tako što je dan 24. ožujka 2003. godine, upravljao osobnim automobilom reg.
oznake OS 362-S, pod utjecajem alkohola, te je zbog alkoholom umanjenih vozačkih
sposobnosti i neprilagođene brzine kretanja vozila prešao na lijevu stranu ceste namijenjenu
za kretanje vozila iz suprotnog smjera, kojom se u tom trenutku kretalo vozilo reg. oznake OS
634-K, kojim je upravljala M. S. te je došlo do sudara dvaju vozila, kojom
prilikom je M. S. zadobila teške tjelesne povrede, a H. Š. je smrtno stradao.
Po ovom pravnom osnovu tužitelj je već potraživao, a posljednji zahtjev za naknadu štete -
tužba, je bila 12. listopada 2017. godine, te je tuženik temeljem pravomoćne presude
Trgovačkog suda u Osijeku broj P-430/2017, od 13. prosinca 2017. godine i presude Visokog
Trgovačkog suda RH broj Pž-494/2018, od 5. rujna 2019. godine, obvezan isplatiti naknadu
štete s osnova isplaćene invalidske mirovine u punom iznosu za razdoblje od 1. listopada
2014. godine do 30. rujna 2017. godine. Ovom tužbom tužitelj potražuje naknadu štete koju je
pretrpio isplatom invalidske mirovine u punom iznosu korisnici mirovine M. S. za
razdoblje od 1. listopada 2017. godine do 30. studenog 2019. godine, u iznosu od 56.525,01
kunu. Zahtjev za puni iznos mirovine u navedenom periodu tužitelj postavlja sukladno
sudskoj praksi Vrhovnog suda RH broj Rev-1061/03, od 23. rujna 2004. godine, kojom
odlukom je isti sud zauzeo stajalište da tužitelju ne pripada jednaka visina odštete za cijelo
razdoblje već različito s obzirom na važenje Zakona o mirovinskom osiguranju u periodu za
koji je izvršena isplata. Sukladno odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN
157/2013) koji je vrijedio u momentu isplate invalidske mirovine za razdoblje od 1. listopada
2017. godine do 30. studenog 2019. godine, tužitelj ima pravo na naknadu štete isplaćene
invalidske mirovine u punom iznosu. Tužitelj je uz tužbu dostavio i izračun razmjernog dijela
isplaćene invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad po osnovu povrede na radu,
sukladno odredbi čl. 160. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/98), a koji je bio na
snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, budući je primjena zakona koji će se primjenjivati
pravno pitanje. Budući je tuženik odgovoran za nastalu štetu temeljem čl. 161. i čl. 164.
Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013 i 151/2014 i dalje), to tužitelj predlaže
usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od
56.525,01 kunu, zajedno s pripadajućim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.
Tuženik po punomoćniku u odgovoru na tužbu čini nespornim svoju pasivnu
legitimaciju kao osiguratelja vozila reg. oznake OS 362-S, nastanak prometne nezgode dana
24. ožujka 2003. godine, kao i činjenicu da je u navedenom štetnom događaju osiguranica
tužitelja zadobila teške tjelesne ozljede, a zbog kojih ozljeda je u konačnici istoj priznato i
pravo na invalidsku mirovinu i to rješenjem tužitelja od 23. ožujka 2005. godine. Nije sporno
da je tuženik sukladno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Osijeku broj P-430/2018 od
13. prosinca 2107. godine, izvršio plaćanje punih iznosa isplaćene invalidske mirovine za
razdoblje od 1. listopada 2014. godine do 30. rujna 2107. godine. Tuženik se protivi
postavljenom tužbenom zahtjevu iznad iznosa od 22.610,00 kuna, jer je i dalje sporno ima li
tužitelj pravo na naknadu punog ili razmjernog dijela isplaćenih iznosa invalidske mirovine za
razdoblje od 1. listopada 2017. godine do zaključno 30. studenog 2019. godine. Tuženik
smatra da tužitelj ima pravo samo na razmjerni dio isplaćenih iznosa invalidske mirovine što
bi ujedno bila i stvarna šteta koju je pretrpio tužitelj, te da bi se u konkretnom slučaju trebao
primjenjivati Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, kao lex specialis, a ne Zakon o
mirovinskom osiguranju. Naime, izvorište tuženikove obveze naknade štete prema tužitelju
jest upravo u činjenici zaključenog Ugovora o osiguranju od odgovornosti tuženikova
osiguranika kao štetnika. Šteta koju tužitelj potražuje nije uzrokovana po samom tuženiku kao
štetniku već po tuženikovom osiguraniku. Tuženik je na temelju zaključenog Ugovora o
osiguranju od odgovornosti preuzeo obvezu naknade štete prema oštećenim osobama, dakle
radi se o Ugovoru o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u prometu te je
upravo taj odnos jedina pravna osnova tuženikove pasivne legitimacije kako u ovom slučaju
tako i u svim drugim slučajevima nastanka štete iz automobilske odgovornosti tuženikova
osiguranika kao imatelja motornog vozila iz čije je uporabe došlo do štete. Na strani tužitelja
temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju postoji pravo potraživanja stvarne štete nastale iz
odgovornosti tuženikova osiguranja prema tuženiku, koja se odnosi na isplaćene iznose
mirovina tužiteljevu osiguraniku, a istodobno na strani tuženika temeljem odredbi zakona iz
područja osiguranja bilo Zakona o osiguranju imovine i osoba, bilo Zakona o obveznim
osiguranjima u prometu postoji obveza naspram označenog prava tužitelja ali su granice te
obveze tuženika prema tužitelju naknaditi mu nastalu ovdje utuženu štetu izrijekom
ograničene i to u granicama odgovornosti tuženikova osiguranika, u granicama obveza
preuzetih ugovorom o osiguranju, te obveze isplatiti samo razmjerni dio mirovine koji je
tužitelj isplatio svom osiguraniku, a sukladno čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u
prometu. Tuženik tužitelju ne osporava pravo da od tuženika potražuje naknadu štete u vidu
isplaćene mirovine tužiteljevu osiguraniku koje je pravo tužitelja sadržano u odredbama
Zakona o mirovinskom osiguranju, no tuženik smatra da u ostvarivanju tog svog prava tužitelj
mora uvažiti okvir odnosno granice u kojima je tuženik obvezan naknaditi tu tužiteljevu štetu,
a što tužitelj tužbenim zahtjevom nije uvažio. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu nije
isključio odnosno ograničio pravo tužitelja ostvariti potpunu naknadu pretrpljene štete na
temelju Zakona o mirovinskom osiguranju već je samo odredio granice pasivne legitimacije
tuženika u odnosu na takvu tužiteljevu tražbinu i to do granice razmjernog iznosa mirovine.
Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja iznad iznosa od 22.610,00 kuna.
Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u preslik rješenja
HZMO Područna služba u Osijeku, broj 78932, od 24. ožujka 2005. godine, o priznanju prava
na invalidsku mirovinu; nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti M. S. od 8.
prosinca 2004. godine; preslik traumatološkog lista KBC Osijek na ime M. S.;
preslik obavijesti o prometnoj nezgodi od 24. ožujka 2003. godine; preslik presude
Trgovačkog suda u Osijeku broj P-430/2017-6, od 13. prosinca 2017. godine; preslik presude
Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-494/2018-3, od 5. rujna 2019. godine, kojom je
potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-430/2017-6, od 13. prosinca 2017.
godine; obračun isplaćene invalidske mirovine na ime M. S. od 1. listopada 2017.
godine do 30. studenog 2019. godine, u ukupnom iznosu od 56.525,01 kunu; izračun
razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine osiguranice M. S. za razdoblje od
1. listopada 2017. godine do 30. studenog 2019. godine, u iznosu od 22.610,00 kuna; preslik
rješenja Vrhovnog suda RH broj Rev-1061/03-2, od 23. rujna 2004. godine; izvadak po
transakcijskom računu tuženika od 5. ožujka 2020. godine, iz kojeg je razvidno da je tuženik
isplatio tužitelju dana 5. ožujka 2020. godine iznos od 22.610,00 kuna.
Na ročištu od 2. lipnja 2020. godine, nakon što je tuženik predočio tužitelju potvrdu o plaćenom nespornom dijelu u iznosu od 22.610,00 kuna, tužitelj je za navedeni iznos povukao
tužbu dok je ostao kod preostalog dijela tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 33.915,01 kunu, zajedno s pripadajućim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.
Tuženik je pristao na povlačenje tužbe za navedeni iznos dok se u preostalom dijelu
tuženik protivio tužbenom zahtjevu tužitelja za isplatom iznosa od 33.915,01 kunu, zajedno s
pripadajućim kamatama iz već navedenih razloga u odgovoru na tužbu.
Kako je tužitelj povukao tužbu za isplatom iznosa od 22.610,00 kuna, a tuženik pristao
na povlačenje tužbe za navedeni iznos, to je sud odlučio kao u izreci rješenja.
Sud je materijalne dokaze prihvatio kao vjerodostojne a time i istinite jer njihovu vjerodostojnost nije osporila niti jedna stranka, a na taj način drži utvrđeno činjenično stanje.
Na ovo i ovakvo utvrđeno činjenično stanje sud je primjenjujući materijalno pravo zauzeo stav da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.
Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i
odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja od 24. ožujka 2003. godine,
povodom kojeg je osiguranica tužitelja M. S. zadobila teške tjelesne ozljede
uslijed kojih joj je tužitelj priznao pravo na invalidsku mirovinu rješenjem HZMO Područna
služba u Osijeku, broj 78932, od 24. ožujka 2005. godine, počevši od 8. prosinca 2004.
godine, te da je tužitelj već potraživao od tuženika naknadu štete koju je pretrpio isplatom
invalidske mirovine u punom iznosu korisnici mirovine M. S., a po posljednjem
zahtjevu za naknadom štete po ovom pravnom osnovu presudom Trgovačkog suda u Osijeku
broj P-430/2017, od 13. prosinca 2017. godine, potvrđenom presudom Visokog Trgovačkog
suda RH broj Pž-494/2018-3, od 5. rujna 2019. godine, obvezan je tuženik isplatiti naknadu
štete tužitelju s osnova isplaćene invalidske mirovine u punom iznosu za razdoblje od 1.
listopada 2014. godine do 30. studenog 2017. godine.
Među strankama je sporno pravno pitanje ima li tužitelj pravo na naknadu punog ili
razmjernog dijela isplaćenih iznosa invalidske mirovine za razdoblje od 1. listopada 2017.
godine do zaključno 30. studenog 2019. godine, te da li se u konkretnom slučaju primjenjuje
Zakon o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.
Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14,
33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18) propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati
naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok
traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Stavkom 2.
istog članka, propisano je da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u
slučajevima iz ovog zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz
mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovu priznatog prava na mirovinu
u punom iznosu, 2. novčana davanja isplaćena na osnovu priznatog prava na naknadu zbog
tjelesnog oštećenja i 3. troškove profesionalne rehabilitacije kao i novčane naknade u svezi s
korištenjem tog prava. Stavkom 3. istog članka propisano je da zahtjevom za naknadu štete
Zavod može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema
isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina).
Stavkom 4. istog članka propisano je da kada se šteta sastoji u obvezi Zavoda na trajna
novčana davanja taj se iznos štete može zahtijevati i u ukupnom iznosu (kapitalizirana šteta) a
izračunava se u visini priznate mirovine i tablicama aktuarske matematike koje donosi Zavod
po prethodno pribavljenom mišljenju Ministarstva nadležnog za financije. Zavod može
zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu i neposredno od društva za osiguranje.
Člankom 164. st. 1. istog zakona propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u
slučajevima iz čl. 161. ovog zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici
odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na
naknadu štete).
Ocjenom provedenih dokaza, a temeljem odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom
osiguranju (NN 157/2013) koji je vrijedio u trenutku isplate invalidske mirovine za razdoblje
od 1. listopada 2017. godine od 30. studenog 2019. godine, sud smatra da tužitelj ima pravo
na naknadu štete invalidske mirovine u punom iznosu, budući je tuženik temeljem odredbi čl.
161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013, 151/2014, 33/15, 93/15,
120/16, 18/18, 62/18, 115/18) odgovoran tužitelju za nastalu štetu u preostalom iznosu od
33.915,01 kunu. Kako je tužitelj u utuženom razdoblju isplatio mirovine u ukupnom iznosu
od 56.525,01 kunu, od čega je tuženik platio iznos od 22.610,00 kuna, nakon podnošenja
tužbe, to tužitelju pripada pravo na isplatu preostalog iznosa od 33.915,01 kunu, na ime
naknade štete, sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju, a ne razmjernog dijela isplaćenog
iznosa sukladno čl. 27. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Kako tuženik nije osporio
visinu izvršenih isplata mirovine, to sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu ukupnog
iznosa od 33.915,01 kunu zajedno s pripadajućim kamatama od podnošenja tužbe do isplate
osnovanim, a temeljem čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, sve pobliže
opisano pod I/izreke presude, stoga odluka kao pod I/izreke presude.
Odredbom čl. 165. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da na svotu
potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom,
koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva
odgovornoj osobi da naknadi štetu. Tužitelj je zatražio kamatu od podnošenja tužbe što je
povoljnije za tuženika od tijeka zatezne kamate propisane citiranom odredbom stoga je
zahtjev osnovan i sukladan stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim
odnosima.
Budući je tužitelj u cijelosti uspio u sporu i nije tražio naknadu parničnog troška, pa
slijedom navedenog tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška, sukladno čl. 154. st. 1.
Zakona o parničnom postupku, stoga odluka II/izreke presude.
U Osijeku, 30. lipnja 2020. godine.
S U D A C: LIDIJA ŠMIT
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri
istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za
stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana
objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
DOSTAVITI:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
Kontrolni broj: 0bd0d-624bf-684d9
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=LIDIJA ŠMIT, L=OSIJEK, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.