Broj: Rev 1617/09

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari  tužitelja Grada V., zastupanog po zamjeniku općinskog državnog odvjetnika  u V., Građansko-upravni odjel, Z. P. i Đ. G., dipl. pravniku, protiv A. g. d. o. o. V., zastupanog po punomoćnici A. Š., odvjetnici iz V., radi brisanja upisa prava korištenja, te po protutužbi tuženika A. g. d. o. o. zastupanog po punomoćnici A. Š., odvjetnici iz V., protiv tužitelja Grada V., zastupanog po zamjeniku općinskog državnog odvjetnika  u V., Građansko-upravni odjel, Zoranu Perkušiću i Đuri Glavašu, dipl. pravniku, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika–protutužitelja A. g. d. o. o. V. protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1248/08-2 od 23. srpnja 2009., kojom je potvrđena  presuda Općinskog suda u Valpovu poslovni broj P-283/06-30 od 11. prosinca 2007., u sjednici održanoj  16. listopada 2012.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se revizija tuženika-protutužitelja A. g. d. o. o. V. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja  suđeno je:

 

              „I. Nalaže se tuženiku ''A. g.'' d. o. o. Z., da preda tužitelju Gradu V. u posjed zemljište u k.o. V. upisano u z.k.ul.br.3212 i označeno kao: kčbr. 2790/1 oranica površine 47a 00 m2, kčbr. 2792 oranica površine od 7 ha 49a 01 m2, kčbr. 2804 oranica površine od 11a 30m2, kčbr.2805 oranica površine od 10a 00m2, kčbr. 2806 oranica površine od 10a 00 m2, kčbr. 2807 oranica površine od 10a 00m2, kčbr. 2808 oranica površine od 10a 00m2, kčbr. 2809 oranica površine od 10a 00m2, kčbr. 2810 oranica površine od 3 ha 98a 63m2 i kčbr. 2811 oranica površine od 13a 76m2.

 

              II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traži utvrđenje da je tuženiku prestalo pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu upisanog u z.k.ul.br. 3212 k.o. V. pobliže označeno u točci I. izreke presude, a koje je pravo stekao na temelju Ugovora o davanju neizgrađenog građevinskog zemljišta na korištenje od 4. rujna 1991., kao neosnovan.

 

              III. Nalaže se brisanje prava korištenja na zemljištu iz točke I. izreke presude i uspostava prijašnjeg zemljišno-knjižnog stanja u z.k.ul.br. 3212 k.o. V. tako da se briše pravo korištenje s imena A. H. d.d. V. uz istovremeni upis prava korištenja zemljišta u korist Grada V..

 

              IV. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev  tuženika-protutužitelja A. G. d. o. o. V., koji glasi:

 

              ''I. Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom za utvrđenje da je prestalo pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu upisanog u korist tuženika A. g. d. o. o. V. na nekretninama iz z.k.ul.br. 3212 k.o. V., a koje pravo je stekao temeljem ugovora o davanju neizgrađenog građevinskog zemljišta na korištenje, od 4. rujna 1991.

 

              II. Odbija se tužitelj Grad V. s tužbom i tužbenim zahtjevom za brisanje navedenog prava korištenja u zemljišnim knjigama u korist tuženika A. g. d. o. o. V., uz istovremeni upis prava korištenja u korist Grada V..

 

              III. Nalaže se tužitelju-protutuženiku Gradu V. da tuženiku-protutužitelju A. g. d. o. o. V. naknadi ulaganje u građevinsko zemljište iz z.k.ul.br. 3212 k.o. V. i to za čišćenje terena 144.249,55 DEM, odnosno 73.596,71 EUR te za zamjenu tla (odvoz humusa i dovoz i nasipanje pijeska) iznos od 1.905.473,44 DEM ili 972.180,33 EUR ili ukupno 1.045.777,04 EUR u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB za EUR na dan plaćanja, sa zakonskim zateznim kamatama  koje na taj iznos teku od presuđenja do isplate, po stopi određenoj uredbom o visini zakonskih zateznih kamata  i naknaditi mu prouzročene parnične troškove u sveukupnom iznosu od 84.312,16 kuna (osamdesetčetiritisuće-tristodvanaestkunaišesnaestlipa), sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.''

 

              V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 6.872,26 (šesttisućaosamstosedamdesetdvijekuneidvadesetšestlipa) kuna, sve u roku od 15 dana.“

 

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv pobijane presude reviziju je podnio tuženik-protutužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači presude na način da odbije tužbeni zahtjev, a prihvati protutužbeni zahtjev, podredno iste ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja  na ponovno suđenje.

 

              U odgovoru na reviziju tužitelj-protutuženik predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom, u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti  na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 - dalje: ZPP), sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP.

 

              Iako je istaknut revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, revident ne navodi u čemu bi se isti sastojao, pa revizijski sud osim po službenoj dužnosti nije ispitao pobijanu odluku zbog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

              Ispitujući presudu po službenoj dužnosti utvrđeno je da u istoj ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja Grada V. da tuženik A. g. d. o. o. preda tužitelju u posjed zemljišta opisana u izreci prvostupanjske presude, da se utvrdi da je tuženiku prestalo pravo korištenja neizgrađenog građevnog zemljišta opisanog u dijelu izreke pod točkom II. prvostupanjske presude, da se naloži brisanje prava korištenja na nekretninama iz točke I. izreke presude i da se uspostavi prijašnje zemljišno-knjižno stanje, uz istovremeni upis prava korištenja zemljišta u korist Grada V..

 

              Također je predmet spora protutužbeni zahtjev na utvrđenje da je prestalo pravo korištenja neizgrađenog građevnog zemljišta u društvenom vlasništvu upisanog u korist tuženika A. g. d. o. o. V. na nekretninama opisanima u točki I. odbijajućeg dijela izreke prvostupanjske presude, zatim da se briše pravo korištenja u zemljišnim knjigama u korist tuženika A. g. d. o. o. V., uz istovremeni upis prava korištenja u korist Grada V., te da se naloži Gradu V. da A. g. d. o. o. naknadi ulaganja u građevinsko zemljište u iznosu od 1.045.777,04 EUR.

 

              U okviru istaknutog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ukazuje se spornim da li su ispunjene pretpostavke za raskid ugovora o davanju neizgrađenog građevinskog zemljišta na korištenje koji je zaključen 4. lipnja 1991. između Općine V. i A. I. d. o. o. V., a u skladu s pravorijekom broj IS-P-2002/17 od 6. veljače 2006., koji prema odredbi čl. 31. Zakona o arbitraži (''Narodne novine'' broj 88/01) ima prema strankama snagu pravomoćne sudske presude, osim ako su se stranke izričito sporazumjele da se pravorijek može pobijati pred arbitražnim sudom višeg stupnja.

 

              Nadalje, sporna je primjena odredbe čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u pogledu naknade za nužne i korisne  troškove koje je imao tužitelj prilikom ulaganja u nekretnine. Također se ukazuje spornim primjena odredbi Zakona o izgradnji objekata (''Narodne novine'' broj 54/86, 18/87, 42/88, 29/89, 33/89 i 34/91), te odredbi Zakona o građenju (''Narodne novine'' broj 77/92, 82/92, 26/93, 33/95 i 91/96), koji propisuju što se sve smatra građenjem i izvođenjem pripremnih radova.

 

Glede primjene materijalnog prava, u obrazloženju drugostupanjske presude izneseni su jasni razlozi koje u cijelosti prihvaća ovaj sud, pa se umjesto posebnog obrazloženja u kojem bi te razloge trebalo samo ponoviti, na njih poziva na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, kojom je određeno da u slučaju kad odbije reviziju iz čl.  382. st. 1. ovog Zakona, revizijski sud se može umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge drugostupanjske presude ako ih prihvaća.

 

              Sukladno odredbi čl. 396.a st. 2. na internetskim stranicama objavit će se drugostupanjska odluka na koju se poziva ovaj sud.

 

              Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

 

U Zagrebu, 16. listopada 2012.