- 1 -

Broj: Jž-2685/2019

 

  

 

Broj: Jž-2685/2019

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića kao predsjednika vijeća, te Branke Mašić i Renate Popović kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv 1.okrivljenog Lj. H. i 2.okrivljenog I. P., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi 2.okrivljenog I. P. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 2. prosinca 2019. broj: 30. Pp J-740/2019 na sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o  j e :

 

 

           Prihvaća se žalba 2.okrivljenog I. P. i ukida prvostupanjska presuda u odnosu na 2.okrivljenog I. P., te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom 1.okrivljeni Lj. H. i 2.okrivljeni I. P. proglašen su krivim zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci navedene presude, za koje djelo im je izrečena novčana kazna u iznosu od 371,00 kune u protuvrijednosti domaće valute od 50,00 € svakome.

 

Istom presudom, okrivljenici su, temeljem članka 138. i članka 139. Prekršajnog zakona(„Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnim iznosima od po 200,00 kuna svaki.

 

Protiv te presude je 2.okrivljeni I. P. podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga. Navodi, u bitnom, da je 1.okrivljenik izrazito agresivan prema okolini, te da se navedene prilike nije s njime svađao niti je vikao, već ga je 1.okrivljenik fizički napao pa mu se istrgao iz ruku i napustio mjesto događaja. Zbog toga smatra da s njegove strane nije bilo narušavanja javnog reda i mira, predlažući da se iz navedenih razloga žalba prihvati.

 

Žalba je osnovana.

 

Rješavajući predmet, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da prvostupanjski sud nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje u odnosu na pitanje postoji li na strani 2.okrivljenog I. P. nužna obrana kao razlog isključenja protupravnosti, na što opravdano ukazuje žalbom.

 

Naime, okrivljenici se brane na način da žalitelj navodi da mu je 2.okrivljenik došao s leđa i fizički napao pritom ga i ugrizavši, te da ga se uspio osloboditi i pobjegao u mrak. 2.okrivljenik navodi da ga je žalitelj stisnuo rukama za njegove ruke u predjelu nadlaktice pa da se uplašio i da je moguće da ga je pritom ogrebao ili ugrizao za lice, dok svjedok I. K. iskazuje da je u mraku došlo do nekakve vike i naguravanja, ali da zbog mraka nije vidio tko je započeo sukob.

 

Što se tiče dijela događaja koji se odnosi na sudjelovanje žalitelja u fizičkom sukobu – naguravanjem, imajući u vidu sve okolnosti događaja, cijeneći da je u postupku utvrđeno da je 1.okrivljeni Lj. H. alkoholiziran fizički napao žalitelja kako je to opisano u činjeničnom opisu djela, ostalo je dvojbeno pitanje je li žalitelj postupao u nužnoj obrani.

 

Naime, pri ocjeni ostvarenja prava na nužnu obranu treba utvrditi je li počinitelj bio napadnut i je li taj napad bio protupravan i istodoban, a uzimajući u obzir načelo da nitko nije dužan trpjeti povrede svojih pravnih dobara (konkretno u ovom slučaju tjelesnog integriteta) pa je ovlašten silom odbiti napad na njih, odnosno praktično pravilo da napadnuti nije dužan trpjeti da ga tuku i da se nikada ne smije tražiti od njega da se spašava bijegom, jer bi se u tom slučaju nepravo stavljalo iznad prava i time negirao pravni poredak, te dopustila vladavina nasilja kojem se drugi moraju pokoravati.

 

Dakle, ukoliko se cijeni i analizira verzija događaja obojice okrivljenih i svjedoka, bilo je s obzirom na sve očite okolnosti (mogućnost da je napadnut hvatanjem za majicu, grebanjem i ugrizima od strane 1.okrivljenika), nužno utvrditi je li žalitelj u fizičkom sukobu u kojem se on naguravao eventualno kao napadnuti ostvario obilježja prekršaja u nužnoj obrani.

 

Činjenica da je žalitelj bio sudionik fizičkog sukoba nije dovoljna sama po sebi da bude ispunjeno zakonsko biće djela, već je nužno sa sigurnošću isključiti postojanje nužne obrane, te utvrditi je li postupio u položaju napadnutog, pri kojoj ocjeni treba cijeniti jačinu napada, opasnost napadača i obrambena sredstva koja napadnutom stoje na raspolaganju, uzimajući u obzir da napadnuti ima pravo i na ofenzivnu obranu, te završno ocijeniti je li došlo do prekoračenja nužne obrane.

 

Što se tiče verbalnog dijela događaja, žalitelja se tereti da je narušavao javni red i mir vikom i galamom. No, niti 1.okrivljenik ne navodi da bi žalitelj te prilike vikao (već da ga je prethodno u lokalu vrijeđao vezano uz obiteljske odnose), a svjedok K. navodi da je u mraku došlo do vike, no ne precizira je li i žalitelj vikao te prilike. U svakom slučaju i povik može biti reakcija osobe na fizički napad, odnosno ne može se isključiti mogućnost da se nije radilo o njegovu doprinosu svađi vikanjem, već da bi žalitelj povikao u svrhu obrane.

 

Imajući u vidu da prvostupanjski sud nije otklonio dvojbu je li žalitelj postupao u nužnoj obrani, ovaj Sud nalazi da je pobijana presuda donesena preuranjeno, te da samim tim nije nedvojbeno dokazana njegova krivnja za prekršaj koji mu je stavljen na teret.

 

S obzirom na sve navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu u odnosu na 2.okrivljenog I. P. i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će ispitati okrivljenike, svjedoke, te provesti druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku u odnosu na žalitelja.

 

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu, 30. lipnja 2020.

 

                                                             

      Zapisničar:                                                                            Predsjednik vijeća:

                                                                                                            

Robert Završki, v. r                                                                      Siniša Senjanović, v.r.

 

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu Čakovcu u 4 otpravka: za spis, 2.okrivljenika i tužitelja.