Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-70/2020-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja,
kao predsjednika vijeća, te Marice Šćepanović i Damira Romca, kao članova vijeća, uz
sudjelovanje više sudske savjetnice Sonje Čule, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu
protiv okrivljenika Ivice Zoro i dr., zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 4. Kaznenog
zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka
Ustavnog suda broj 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97),
odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i okrivljenika Ivice Zoro i Borisa Jazvaca
podnesenima protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja 46. K-
1013/2017-65 od 20. svibnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2020. u nazočnosti
okrivljenika Ivice Zoro,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika te okrivljenika Ivice Zoro i Borisa Jazvaca kao
neosnovane te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu okrivljenik Ivica Zoro
proglašen je krivim zbog kaznenog dijela prijevare iz članka 236. stavak 1. i 2. Kaznenog
zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu:
KZ/11), a okrivljenik Boris Jazvac zbog kaznenog djela prijevare u pomaganju iz članka 236.
stavak 1. i 2. u vezi sa člankom 38. KZ/11. Okrivljenik Ivica Zoro je temeljem članka 236.
stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci, a
okrivljenik Boris Jazvac je na temelju članka 236. stavak 2. u vezi sa člankom 38. KZ/11
osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega mu je po članku 56.
KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako
okrivljenik u roku od 5 (pet) godina (propušteno navesti po pravomoćnosti presude) ne počini
novo kazneno djelo.
Po članku 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17– dalje
u tekstu: ZKP/08) oštećenoj Danici Slunjski-Meić, OIB: 38704031763, dosuđen je postavljeni
imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 325.724,30 kuna, te je naloženo okrivljeniku Ivici Zoro
da iznos od 295.716,20 kuna uplati u korist oštećene u roku od 15 dana po izvršnosti presude,
dok se okrivljenom Borisu Jazvacu nalaže u korist oštećene uplatiti iznos od 30.008,14 kuna u
roku od 15 dana po izvršnosti presude.
Po članku 148. stavak 1. ZKP/08 okrivljenici Ivica Zoro i Boris Jazvac obvezani su na
naknadu troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 i to okrivljenik
Ivica Zoro u iznosu od 1.500,00 kuna, a okrivljenik Boris Jazvac u iznosu od 800,00 kuna s
osnova paušalne svote, a koji trošak im se nalaže uplatiti u korist proračuna Republike
Hrvatske u roku od 15 dana od izvršnosti presude.
Protiv navedene presude žalbe su podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu te okrivljenici Ivica Zoro i Boris Jazvac osobno.
Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je žalbu zbog odluke o kazni, s
prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik Ivica Zoro osudi na
strožu kaznu, a okrivljenik Boris Jazvac na "bezuvjetnu" kaznu zatvora u odgovarajućem
trajanju.
Okrivljenik Ivica Zoro u žalbi nije posebice označio žalbene osnove, ali iz sadržaja
žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i
nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i
imovinsko pravnom zahtjevu te predlaže da se presuda suda prvog suda preinači na način da
ga se oslobodi optužbe, a podredno da se presuda suda prvog stupnja ukine i predmet vrati
tom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Okrivljenik Boris Jazvac žali se "zbog odluke o kazni i dr.", s prijedlogom "da se
prvostupanjska presuda ukine i oslobodi prvo i drugo okrivljenog od kaznenog progona, da
proglasi predmet ništavnim zbog relativne zastare, da razmotri dokaze prvo i drugo
okrivljenog priložene u vidu podnesaka na ročištima u ponovljenom postupku" te da se o
sjednici vijeća obavijeste prvookrivljenik i drugookrivljenik.
Odgovori na žalbe nisu podneseni.
Spis je u suglasju sa člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom
državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu.
Temeljem članka 475. stavak 2. i 4. ZKP/08 sjednica vijeća održana je u nazočnosti
okrivljenika Ivice Zoro te u odsutnosti uredno obaviještenog okrivljenika Borisa Jazveca te
državnog odvjetnika.
Okrivljenik Ivica Zoro je na sjednici vijeća izložio najvažnije dijelove žalbe posebno
istaknuvši da on i okrivljenik Boris Jazvac nisu počinili kazneno djelo za koje se terete.
Žalbe državnog odvjetnika te okrivljenika Ivice Zoro i Borisa Jazvaca su neosnovane.
Okrivljenik Ivica Zoro žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka
468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 navodeći da je izreka presuda proturječna razlozima, da se u
pobijanoj presudi ne daju jasni razlozi u odnosu na dogovor i zajedničko djelovanje
prvookrivljenika i drugookrivljenika. Osim toga, u žalbi se ističe da je počinjena i bitna
povreda odredaba kaznenog postupka prekoračenjem optužbe. Osim toga, okrivljenik u žalbi
ističe da mu je povrijeđeno "ustavno pravo na branitelja i pravo na obranu, jer da prilikom
ispitivanja 4. siječnja 2012. nije imao branitelja, iako ga je morao imati s obzirom da se već
nalazio na izdržavanju kazne zatvora u drugom predmetu", kao i da mu je povrijeđeno pravo
na pravično suđenje.
Okrivljeni Boris Jazvac u žalbi ističe da je "presuda proturječna, kontradiktorna sama
sebi te donesena na bitnim povredama ZKP-a" te da je sutkinja Anamarija Pavičić "počinila
kazneno djelo po članku prekoračenja službene ovlasti te isto tako da je napravila bitnu
povredu ZKP-a, iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, a proširivši dio optužbe koji nije
utvrđen", kao i da je povrijedila pravo na pravično suđenje.
Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba
kaznenog postupka na koje se ukazuje u žalbama okrivljenika.
Naime, izreka presude je razumljiva, nije proturječna sama sebi niti razlozima, o svim
odlučnim činjenicama dani su jasni i neproturječni razlozi te o odlučnim činjenicama ne
postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude, o sadržaju
isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza.
Isto tako sud prvog stupnja nije počinio ni bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz
članka 468. stavak 1. točka 9. ZKP/08 jer u ovom slučaju optužba nije prekoračena. Naime,
sud prvog stupnja je u skladu sa rezultatima dokaznog postupka izmijenio činjenični opis
optužbe na način da ga je precizirao, ali te izmijene nisu išle na štetu okrivljenika, kao ni
izmjena kvalifikacije dijela, nakon što je sud utvrdio koji je zakon blaži za okrivljenike i u
tom pravcu dao valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
Nadalje, ovaj sud nije našao ni da bi bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo
obrane okrivljenika. Naime, sud prvog stupnja nije povrijedio pravo na pravično suđenje
(bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08), jer je kazneni
postupak temeljito i zakonito proveo, odnosno nije na bilo koji način povrijedio prava
okrivljenika zajamčena Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i sloboda.
Uvidom u spis utvrđeno je da je okrivljenik Ivica Zoro prije ispitivanja dana 4. siječnja
2012. primio pouku o pravima pa tako i o pravu na branitelja, s time što je potrebno istaknuti
da u vrijeme kada je okrivljenik ispitan, kako se to gore ističe u žalbi, nije bila obvezna
obrana već je ista propisana Izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku ("Narodne
novine" br. 145/13 od 6. prosinca 2013.), koji je stupio na snagu 15. prosinca 2013. Osim
toga, iz podataka u spisu proizlazi da je okrivljeniku Ivici Zoro imenovan branitelj po
službenoj dužnosti rješenjem od 12. kolovoza 2013.
Kako ovaj sud nije našao da bi bile počinjene gore navedene bitne povrede odredaba
kaznenog postupka, kao ni neke druge na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu
članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08, neosnovane su žalbe okrivljenika glede navedenog
žalbenog osnova.
Okrivljenici Ivica Zoro i Boris Jazvac u žalbama ističu da je u ovom slučaju nastupila
zastara kaznenog progona budući da je u vrijeme počinjenja djela bio na snazi "stari Kazneni
zakona KZ/97", a koji predviđa "relativnu petogodišnju zastaru". Naime, da je za
"pravomoćno utvrđene radnje iz činjeničnog opisa iz ožujka 2009." nastupila zastara u ožujku
2014., a u ožujku 2019. je prošlo i 10 godina od pravomoćno utvrđene radnje". Dakle,
navedenim žalbenim razlozima okrivljenika se ukazuje da je u ovom slučaju došlo do povrede
kaznenog zakona zbog zastare kaznenog progona.
Suprotno navodima žalbe u ovom slučaju nije došlo do nastupa zastare kaznenog
progona, jer je u članku 86. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11 i 144/12), a koji
je stupio na snagu 1. siječnja 2013. propisano da ako se prije nastupa zastare kaznenog
progona ili zastara izvršenja kazne promijeni rok zastare, primijenit će se zastarni rokovi
novog zakona. U članku 81. stavak 1. podstavak 4. KZ/11 propisano je da kazneni progon
zastarijeva nakon 15 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju
dužem od 3 godine, a u stavku 3. citiranog članka je propisano da ako je prije proteka rokova
iz stavka 1. ovog članka donesena prvostupanjska presuda zastara kaznenog progona
produljuje se za 2 godine. Dakle, kako u ovom slučaju zastara kaznenog progona nije
nastupila do 1. siječnja 2013. primjenjuju se novi zastarni rokovi te su neosnovani navodi
žalbi okrivljenika istaknuti u tom pravcu.
Ovaj sud nije prihvatio ni žalbe okrivljenika Ivice Zoro i Borisa Jazveca zbog žalbenog
osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i
potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja dao valjane i logične
razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
Naime, sud prvog stupnja je nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u
suglasju sa drugim dokazima ispravno zaključio da su okrivljenici postupili na način pobliže
opisan u izreci pobijane presude.
Neprijeporno je da su i okrivljenik Ivica Zoro i okrivljenik Boris Jazvac kontaktirali sa
oštećenicom Danicom Slunjski-Meić u inkriminirano vrijeme, kao i da je okrivljenik Ivica
Zoro primio od Danice Slunjski-Meić iznos od 3.000,00 eura, a okrivljenik Boris Jazvac
4.000,00 eura.
Međutim, okrivljenik Ivica Zoro poriče da bi oštećenici Danici Slunjski-Meić obećavao
ishoditi bilo kakav kredit za rad njezine tiskare, koja je bila u blokadi već ističe da je iznos od
3.000,00 eura primio za poslovnu suradnju u tiskarskoj djelatnosti. Kako oštećenica nije
predala daljnji iznos od 3.000,00 eura, kako je bilo dogovoreno da nisu završili poslovni
odnos te da okrivljenik Boris Jazvac nije na bilo koji način bio uključen u tu poslovnu
suradnju.
Okrivljenik Boris Jazvac također poriče počinjenje djela, ali priznaje da je od oštećenice
Danice Slunjski-Meić primio iznos od 4.000,00 eura, ali na ime pozajmice te da joj navedeni
iznos novca ni do danas nije vratio.
Sud prvog stupnja pravilno je odbacio ovakve obrane okrivljenika kao neuvjerljive te
ispravno prihvatio iskaz svjedokinje oštećenice Danice Slunjski-Meić kao okolnosan, logičan
i uvjerljiv.
Svjedokinja oštećenica Danica Slunjski-Meić je u iskazu, između ostalog, navela da je
trgovačko društvo Tiskara Meić d.o.o. u kojem je ona bila direktor od početka 2011.
blokirano te da ni od jedne banke nije mogla dobiti redovno kreditiranje da bi nastavila bilo
kakav daljnji radi pa da je preko oglasnika stupila u kontakt sa okrivljenikom Ivicom Zoro,
kojem je kazala da joj treba kredit za poduzeće u iznosu od oko 6.000.000,00 eura, a da joj je
on obećao da će joj uz određenu naknadu riješiti kredit, ali da je njegov izvor financiranja
tajna te da je odmah tražio za sređivanje dokumentacije iznos od 6.000,00 eura, a da mu je
ona predala 3.000,00 eura, koju predaju novca su ovjerili kod javnog bilježnika te da je
okrivljenik Ivica Zoro inzistirao da se u izjavi o davanju novca napiše da se radi o poslovnoj
suradnji, a ne kreditu. Nakon toga da je okrivljenik tražio i procjenu objekta i zemljišta na
kojem se nalazi njezina tiskara što mu je ona dala te da je on došao čak u razgledavanje, a
nakon toga da je tražio i daljnje iznose novca, koje je ona pozajmljivala od svojih prijatelja, a
koje je predavala okrivljeniku Ivici Zoro radi okončanja kredita te da mu je u više navrata
dala ukupno 40.000,00 eura, kako je on i dalje tražio određene iznose novca da mu ona više
nije željela davati, a potom da joj je postao nedostupan te da se nakon nekoliko dana javila
osoba po imenu Vesna Jakšić i kazala da je okrivljenik Ivica Zoro doživio prometnu nesreću
te da će je nazvati njegov odvjetnik da završe posao uz dostavu daljnjeg iznosa od 10.000,00
eura što je ona odbila. Zatim da joj se javio Boris Jazvac navodeći da je prijatelj od Ivice Zoro
i da je od njega dobio upute da završi započeti posao sa njom te da je potrebno dati još nekih
10.000,00 eura, ali da je ona odbila dati zatraženi iznos, iako je zbog uvjerenja da će joj Boris
Jazvac srediti kredit u 9 mjesecu 2011. pozajmila od svojih prijatelja još 4.000,00 eura i
predala ih okrivljeniku Borisu Jazvacu. Međutim, da kredit nikada nije realiziran te da je
Borisu Jazvacu rekla da odustaje od svega i da neka joj vrate novac koji im je dala.
Iskaz oštećenice Danice Slunjski-Meić je u odnosu na odlučne činjenice glede dizanja
kredita radi nastavka rada tiskare potkrijepljen iskazima svjedoka Damira Kadvolta,
zaposlenika tiskare i njegove supruge Marijane.
Što se tiče izjava priloženih spisu (list 2-4 spisa), sud prvog stupnja je pravilno ocijenio
navedene izjave pri tome imajući u vidu i obranu okrivljenika Ivice Zoro, ali i iskaz
svjedokinje oštećene Danice Slunjski-Meić te iskaze svjedoka Damira i Mirjane Kadvolt.
Osim toga, sud je pravilno uzeo u obzir i činjenicu da je okrivljenik Jazvac prilikom prvog
ispitivanja kazao da mu je oštećenica rekla da je sa okrivljenikom Zoro stupila u kontakt i da
joj je on trebao riješiti kredit, ali da ga je iznenadio iznos od 6.000.000,00 eura.
S obzirom da je sud prvog stupnja pravilno analizirao i ocijenio sve provedene dokaze te
u tom pravcu dao detaljne razloge u pobijanoj presudi, upućuju se žalitelji na iste da bi se
izbjeglo nepotrebno ponavljanje.
Dakle, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je okrivljenik Ivica Zoro postupajući s
prijevarnom namjerom obećao oštećenici Danici Slunjski-Meić da će joj ishoditi kredit u
iznosu od oko 6.000.000,00 eura te da je za "rješavanje kredita" od Danice Slunjski-Meić u
više navrata primio iznos od 40.000,00 eura, dok je naknadno kad je imao stupiti na
izdržavanje kazne u taj "posao" uključio i okrivljenika Borisa Jazvaca, koji je od oštećenice
tražio i dobio daljnjih 4.000,00 eura da bi navodno konačno ishodio kredit, što se nije
dogodilo. Kako su okrivljenici svjesno oštećenicu održavali u zabludi da će joj riješiti
dobivanje kredita, a kredit nisu realizirali, niti su okrivljenici vratili gore navedene iznose
novca oštećenici, pravilno je sud zaključio da su postupali sa prijevarnom namjerom odnosno
da je okrivljenik Boris Jazvac postupajući na inkriminirani način pomogao okrivljeniku Ivici
Zoro u počinjenju kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 2. u vezi sa stavkom 1.
KZ/11. Kod ovakvog stanja stvari nije od značaja za kvalifikaciju djela u odnosu na
okrivljenika Borisa Jazvaca iznos kunske protuvrijednosti od 4.000,00 eura, koji iznos novca
je on primio od oštećenice, jer ga je sud pravilno proglasio krivim za pomaganje u počinjenju
kvalificiranog kaznenog djela prijevare, kojim je pribavljena znatna imovinska korist (iznos
iznad 60.000,00 kuna). Stoga su neosnovani navodi žalbe okrivljenika Borisa Jazvaca istaknuti glede kvalifikacije kaznenog djela za koje je proglašen krivim.
Budući da je sud prvog stupnja na stranici 21. pravilno obrazložio primjenu blažeg
zakona u suglasju sa člankom 3. stavak 3. KZ/11, neosnovane su žalbe okrivljenika i glede
povrede kaznenog zakona.
Ovaj sud nije prihvatio ni žalbu državnog odvjetnika, a niti okrivljenika glede odluke o
kaznenim sankcijama, jer je sud prvog stupnja prilikom odabira vrste i mjere kazne pravilno
postupio u smislu članka 47. KZ/11.
Sud je okrivljeniku Ivici Zoro cijenio kao otegotne okolnosti da je do sada više puta
osuđivan za ista kaznena djela, da je inkriminirano kazneno djelo počinio u roku
provjeravanja iz ranije presude, a što ukazuje na visok stupanj nekritičnosti okrivljenika
prema vlastitom ponašanju te izraziti stupanj kriminalne volje u činjenju kaznenih djela
imovinskog karaktera. Nadalje je okrivljeniku Ivici Zoro sud uzeo kao otegotnu okolnost
činjenicu da je inkriminirano kazneno djelo počinio iako je bio svjestan da mu predstoji
izdržavanje kazne zatvora, kao i da je u vrijeme počinjena inkriminiranog djela podignuta
optužnica pred sudom prvog stupnja zbog istog kaznenog djela, kao i činjenicu da visina
protupravno pribavljene imovinske koristi višekratno prelazi zakonom određen pojam znatne
imovinske koristi te brojnost radnji uzimanja novca od oštećene. Isto tako sud je
odmjeravajući visinu kazne zatvora okrivljeniku Ivici Zoro imao u vidu i činjenicu da je
oštećenica bila svjesna da u konkretnom slučaju nije riječ o realizaciji kredita na zakonom
propisan način te da je iskoristio njezinu lakomislenost uzrokovanu njezinim teškim
financijskim stanjem i pokušajem spašavanja trgovačkog društva s oko 90 zaposlenih,
odnosno da je okrivljenik iskazao značajnu bešćutnost pri počinjenju kaznenog djela.
Okrivljeniku Borisu Jazvacu sud je uzeo u obzir da je inkriminirano kazneno djelo
počinio radnjom pomaganja, odnosno da je njegova kriminalna količina pri počinjenju
kaznenog djela značajno manja od kriminalne količine okrivljenika Zoro te mu je kao
olakotnu okolnost cijenio i činjenicu da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela za koje je
proglašen krivim u ovom postupku bio neosuđivan, kao i da je priznao visinu duga oštećenoj
u iznosu za koji ona tvrdi da mu je dala te da je iskazao želju za povratom istog, a što ipak
ukazuje na određeni stupanj njegove samokritičnosti i negativnog stava prema vlastitom
ponašanju za razliku od okrivljenika Zoroa, koji ne smatra da oštećenici bilo što duguje, iako i
u svojoj obrani priznaje da je primio iznos od 3.000,00 eura. Osim toga, sud je okrivljeniku
Borisu Jazvacu cijenio kao olakotnu okolnost da je bio sudionik Domovinskog rata, a što
ukazuje na njegovu spremnost da žrtvuje vlastiti život za zaštitu i dobrobit svoje domovine
dok mu otegotnih okolnosti nije našao.
Imajući u vidu istaknute okolnosti, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10
(deset) mjeseci na koju je osuđen okrivljenik Ivica Zoro te izrečena uvjetna osuda
okrivljeniku Borisu Jazvacu sa kaznom zatvora u trajanju do 1 (jedne) godine i maksimalnim
rokom provjeravanja u trajanju od 5 (pet) godina, ukazuju se primjerenim kaznenopravnim
sankcijama stupnju krivnje okrivljenika, jačini ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog
dobra, osobama okrivljenika, kao i svim okolnostima počinjenja djela, a posebice
sagledvajući aspekt individualizacije kazne.
Dakle, ovaj sud nalazi da će se izrečenim kazneno pravnim sankcijama u dostatnoj mjeri izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni
poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenike i sve druge da ne čine kaznena
djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja,
a okrivljeniku Ivici Zoro i omogućiti ponovno uključivanje u društvo.
Ovaj sud nije prihvatio ni žalbe okrivljenika Ivice Zoro i Borisa Jazvaca zbog odluke o
imovinskopravnom zahtjevu, jer je sud u skladu sa člankom 158. stavak 2. ZKP/08 pravilno
oštećenici Danici Slunjski-Meić dosudio imovinskopravni zahtjev u kunskoj protuvrijednosti
iznosa od 40.000,00 eura te i iznosa od 4.000,00 eura i to, kako je oštećenica navela, prema
tečaju koji je vrijedio na dan kada su okrivljenici preuzeli novac.
Kako je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda suda prvog stupnja
pobija, kao ni povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08, na koje sud pazi po službenoj
dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude ovog suda drugog stupnja, u suglasju sa člankom
482. ZKP/08.
U Splitu 30. lipnja 2020.
Predsjednik vijeća
Neven Cambj
Kontrolni broj: 05098-2ece5-89b0d
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=NEVEN CAMBJ, L=SPLIT, O=ŽUPANIJSKI SUD U SPLITU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
