- 1 -              Rev 4364/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4364/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice M. K. iz P., OIB: ..., II-tužiteljice R. M. iz P., OIB: ..., i III-tužitelja M. M. iz P., OIB: ..., svi zastupani po punomoćnici H. Z., odvjetnici u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-188/2018-2 od 9. svibnja 2019., kojima je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena odluka Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1646/2017 od 21. svibnja 2018., u sjednici održanoj 30. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja protiv pobijane presude se odbija kao neosnovana.

 

II. Revizija tužitelja protiv pobijanog drugostupanjskog rješenja se odbacuje kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Zadru broj P-1646/2017 od 21. svibnja 2018. odbijen je zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tužitelji nasljeđivanjem i dosjelošću stekli pravo vlasništva na realnom dijelu nekretnine označene kao čest. zem. 1791/1 k.o. P., površine 11023 m2, koji je na skici sudskog očevida od 28. ožujka 2018. izrađene od sudskog vještaka Tomislava Ćurka prikazan likom i točkama: A-B-C-D-E-F-G-H-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-A, a koja skica je sastavni dio te presude i to prvotužiteljica M. K. i drugotužiteljica R. M. svaka za 1/4 dijela, a trećetužitelj M. M. za 2/4 dijela, što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelji pravo vlasništva te nekretnine na naprijed navedene suvlasničke udjele upišu u zemljišnu knjigu za k.o. P. na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice, dok je odbačena tužba u dijelu kojim se tužbeni zahtjev odnosi na površinu čest. zem. 1791/1 k.o. P. preko 5.000 m2 te je naloženo tužiteljima isplatiti tuženici iznos 6.000,00 kn na ime troškova postupka.

 

Presudom i rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-188/2018-2 od 9. svibnja 2019. potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim je odbačena tužba glede površine čest. zem. 1791/1 k.o. P. od 6023 m2, te odluka o troškovima postupka, dok je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje prava vlasništva na realnom dijelu nekretnine čest. zem. 1791/1 k.o. P. u površini 5.000 m2 na skici vještaka T. Ć. prikazana likom i točkama: A-B-C-D-E-F-G-H-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-A.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporna prava pitanja:

 

"1. Da li su tužitelji u konkretnoj pravnoj stvari bili ovlašteni nakon provedenog očevida na licu mjesta i izrade skice lica mjesta od strane vještaka geodetske struke, bez obzira na činjenicu zaključenja prethodnog postupka, urediti svoj tužbeni zahtjev te u istom obuhvatiti površinu koja je veća od one koja je navedena u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu?

 

2. Da li su tužitelji bili obvezni Republici Hrvatskoj podnositi zahtjev za mirno rješenje spora za razliku površine obuhvaćene uređenim tužbenim zahtjevom obzirom da je nalaz i mišljenje vještaka pokazao da na licu mjesta u svom posjedu drže veću površinu od one obuhvaćene prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom?

 

3. Da li se iz iskaza ispitanih svjedoka mogu crpiti saznanja o odlučnim činjenicama vezanim za uzurpaciju, odnosno u konkretnom slučaju način stjecanja prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama?"

 

smatrajući da o rješenju istih ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koja i da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predloženo je njezino preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je djelomično nedopuštena, a djelomično neosnovana.

 

Neovisno o vrijednosti predmeta ovog spora, a zbog koje nema pretpostavki za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 67. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor, kod činjenice da je pobijana drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a ZPP-a, to je protiv iste dopuštena tzv. redovna revizija, sve na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a. U takvoj situaciji neovisno o tome što su tužitelji protiv pobijane presude podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a (tzv. izvanredna revizija) zanemarujući činjenicu da je ta presuda donesena na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a, sa revizijom tužitelja protiv pobijane presude ovaj sud će postupati kao da se radi o tzv. redovnoj reviziji (čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a). U skladu s tim, a polazeći od odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 36. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Premda su u reviziji tužitelji naznačili da ju podnose protiv drugostupanjske presude, iz njezinog sadržaja dade se zaključiti kako je revizija upravljena i protiv drugostupanjskog rješenja kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o odbačaju tužbe glede daljnjih 6.023 m2 čest. zem. 1791/1 k.o. P., koje drugostupanjsko rješenje je doneseno na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a. Kako je tim rješenjem u tom dijelu postupak pravomoćno dovršen, to je protiv istog u smislu odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 86. ZID ZPP dopušteno podnošenje revizije pod pretpostavkama iz čl. 400. st. 1. ZPP-a.

 

Naime, prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP-a stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen, u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP-a).

 

Obzirom na označenu vrijednost predmeta ovog spora, a koja se odnosi i na rješenjem odbačenu tužbu (a pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a), to protiv istog nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U reviziji podnesenoj protiv pobijanog rješenja tužitelji jesu određeno naznačili dva pravna pitanja, rješenje kojih moguće je važno za odluku u ovom sporu, no kako u odnosu na ta pitanja tužitelji niti su određeno naveli propise i druge važeće izvore prava koji se na ta pitanja odnose niti su izložili razloge važnosti tih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ocijeniti je da ovako podnesena revizija protiv pobijanog rješenja ne ispunjava zakonske pretpostavke iz čl. 382. st. 2. i 3. u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a za njezinu dopuštenost. Stoga je u tom dijelu reviziju tužitelja trebalo odbaciti sve na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a.

 

Predmet spora o kojem je odlučeno pobijanom presudom je zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su nasljeđivanjem i dosjelošću stekli pravo vlasništva na čest. zem. 1791/1 k.o. P. u površini 5.000 m2 u skici vještaka T. Ć. označenog slovima A-B-C-D-E-F-G-H-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-A.

 

Nižestupanjski sudovi odbili su takav zahtjev tužitelja uz izraženo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da tužitelji u postupku nisu dokazali pravnu osnovu na temelju koje bi njihov pravni prednik sad pok. Š. M. stekao te nekretnine u smislu da nije dokazano da bi mu u postupku uzurpacije na ovoj nekretnini bilo priznato pravo vlasništva odlukom o uzurpaciji, zbog čega da ni tužitelji nasljeđivanjem pok. Š. M. te njegovih pravnih sljednika nisu mogli na istoj steći vlasništvo; odnosno da tužitelji nisu dokazali da bi dosjedanjem stekli vlasništvo na predmetnoj nekretnini. Pritom drugostupanjski sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev kako je postavljen, a kojim se traži utvrđenje prava vlasništva na realnom dijelu čest. zem. 1791/1 k.o. P. u površini 5.000 m2 označenog u skici vještaka T. Ć. slovima: A-B-C-D-E-F-G-H-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-A je neosnovan već kod činjenice da čest. zem. 1791/1 k.o. P. označena slovima A-B-C-D-E-F-G-H-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-A ima površinu od 11.023,00 m2, a ne 5.000 m2.

 

Prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 141/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12) vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

 

Kod činjenice da u postupku nije dokazano da bi pravni prednik tužitelja odlukom nadležne vlasti u postupku uzurpacije stekao vlasništvo predmetne nekretnine, a zbog čega ni tužitelji nasljeđivanjem svojih prednika nisu mogli steći vlasništvo na toj nekretnini, a niti je u postupku dokazano da bi dosjelošću tužitelji stekli vlasništvo te nekretnine, onda je ocijeniti da odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo je pravilno primijenjeno, zbog čega je reviziju protiv pobijane presude trebalo odbiti, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 30. lipnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.