- 1 -              Revd 1458/2020-2

Broj: Revd 1458/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. š. d.o.o. Z., Uprava ..., Podružnica S., iz S., ..., OIB ..., zastupanog po punomoćnici N. Š., zaposlenici tužitelja, protiv tuženika I. V. iz N., ..., OIB ..., zastupanog po punomoćnici M. S., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-314/2020-3 od 5. ožujka 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2454/2018-19 od 29. studenoga 2019., u sjednici održanoj 30. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

I Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-314/2020-3 od 5. ožujka 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2454/2018-19 od 29. studenoga 2019.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanjima u kojima pobijana drugostupanjska presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda odnosno jer je riječ o pravnim pitanjima o kojima sudska praksa viših sudova nije nejedinstvena.

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao pod stavkom I izreke ovog rješenja.

Obzirom da je tuženik podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije te je zahtjevao naknadu troška podnošenja tog odgovora, zahtjev tuženika za naknadu tog troška je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP jer je ocjenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom predmetnog prijedloga za dopuštenje revizije (st. II izreke ovog rješenja).

Zagreb, 30. lipnja 2020.