Broj: Rev 1214/10

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. – H. t. d.d., Z., kojeg zastupa punomoćnica R. M., mag. iur. iz S., protiv I. tuženika „M. T.“ d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. i Partneri j.t.d. u Z. i II. tuženika C. d.o.o. S., zbog smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-915/09 od 16. listopada 2009., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-4116/09 od 19. svibnja 2009., u sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2012.,

r i j e š i o   j e

              Revizija tužitelja se prihvaća, preinačuju se rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-915/09 od 16. listopada 2009. i Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-4116/09 od 19. svibnja 2009. i rješava:

              Utvrđuje se da su prvotuženik „M. T.“ d.d. Z. i drugotuženik „C.“ d.o.o. S. smetali tužitelja u posljednjem mirnom posjedu kabelske kanalizacije u S., na križanju ... i ... ulice time što su 10. ožujka 2007. samovlasno i nasilno otvorili kabelski zdenac tužitelja tehnički označen kao … i izveli spajanje svjetlovodnih kablova u spojnicu i time što su ponovo 12. ožujka 2007. samovlasno i nasilno otvorili kabelske zdence tužitelja tehnički u S., na križanju …i … ceste te dalje niz … ulicu i duž … ulice i ulice … i to kabelske zdence tehnički označene kao … i uvukli svjetlovodne kablove u podzemne kabelske cijevi tužitelja pa su I. i II. tuženik dužni uspostaviti prijašnje posjedovno stanje i zabranjuje im se svako takvo ili slično smetanje posjeda uz naknadu troškova postupka u iznosu 400,00 kn, a sve to u roku od 8 dana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

              „1. Utvrđuje se da su tuženi 1. i 2. smetali tužitelja u posljednjem mirnom posjedu kabelske kanalizacije u S., na križanju … i … ulice time što su 10. ožujka 2007. samovlasno i nasilno otvorili kabelski zdenac tužitelja tehnički označen kao … i izveli spajanje svjetlovodnih kabela u spojnicu i time što su ponovo 12. ožujka 2007. samovlasno i nasilno otvorili kabelske zdence tužitelja tehnički u S., na križanju … ulice i … ceste te dalje niz … ulicu i duž … ulice i ulice … i to kabelske zdence tehnički označene kao … i uvukli svjetlovodne kablove u podzemne kabelske cijevi tužitelja pa su tuženi 1. i 2. dužni uspostaviti prijašnje posjedovno stanje i zabranjuje im se svako takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja.

2. Dužni su tuženici naknaditi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Naloženo je tužitelju naknaditi I. tuženiku M. t. d.d. troškove postupka u iznosu 6.300,00 kn, a II. tuženiku C. d.o.o. S. u iznosu 200,00 kn.

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i prvostupanjsko rješenje je potvrđeno.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. t. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) izjavio tužitelj zbog pravnog pitanja koje je po prosudbi revidenta važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a riječ je o sljedećem pitanju:

- pripada li tužitelju pravo na posjedovnu zaštitu u odnosu na radnje – ponašanje tuženika koje se sastoji u otvaranju poklopaca (otvora – šahtova) kanala distributivno-komunikacijske infrastrukture (DTK) te u uvlačenju i polaganju optičkih kabela za potrebe I. tuženika pored postojećih kabela tužitelja, a nakon čega su tuženici poklopce vratili na mjesto, čime nije došlo do poremećaja u pružanju usluga tužitelja?

Obrazlažući važnost postavljenog pitanja tužitelj ističe da o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelnoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova budući da je pobijana drugostupanjska odluka kao i neke druge odluke županijskih sudova u protivnosti sa pojedinim odlukama drugih županijskih sudova (npr. Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1004/06-2 od 30. listopada 2007., Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1411/07-3 od 15. svibnja 2007. i dr.), a sve u smislu odredbe čl. 382. st. 2. t. 1. ZPP.

U odgovoru na reviziju I. tuženik M. T. d.d. Z. predlaže da se reviziju tužitelja odbije kao neosnovanu.

              Revizija je osnovana.

              Prema odredbi čl. 382. st. 2. t. 1. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, u ovom slučaju, ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelnoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

              U ovom predmetu županijski sud je na temelju utvrđenih činjenica,

              - da se tužitelj nalazio u isključivom posjedu postojeće podzemne kabelske kanalizacije,

              - da su tuženici 10. ožujka 2007. i 12. ožujka 2007. otvorili poklopce DTK (distributivno-telekomunikacijske kanalizacije) te u iste uvlačili i polagali optičke kabele za potrebe I. tuženika gdje su se već nalazili optički kabeli tužitelja, time da je II. tuženik nastupao kao izvođač radova po nalogu I. tuženika kao naručitelja radova,

zaključio da radnje tuženika nemaju zakonom propisane kvalitete smetanja posjeda zbog čega je potvrdio prvostupanjsku odluku kojom je odbijen tužbeni zahtjev.

              Pri tome, županijski sud je posebice istakao da bez obzira na radnje tuženika, tužitelj može DTK zdenac koristiti na dosadašnji način, tako da može nesmetano ulaziti u podzemni šaht te mu je i nadalje omogućen pristup do njegovih telekomunikacijskih instalacija (mreže) u svrhu redovitog održavanja i popravljanja eventualnih kvarova pa dakle može u cijelosti izvršavati svoju gospodarsku djelatnost, ekonomski cilj, te se koristiti postojećom optičkom mrežom.

              Protivno izloženom shvaćanju, u pojedinim odlukama županijskih sudova izraženo je mišljenje da obzirom da je riječ o posjedovnoj parnici sa ograničenim predmetom raspravljanja samo na dvije pravno relevantne činjenice i to činjenice posljednjeg stanja posjeda i činjenice nastalog smetanja, a sve u smislu čl. 441. ZPP, odnosno čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06 – dalje: ZVDSP), kada nije sporno da je tužitelj isključivi posjednik predmetne infrastrukture, da radnje tuženika koje se u suštini svode na provalu u navedenu infrastrukturu i postavljanje novih kabela predstavljaju čin smetanja (uznemiravanja) posjeda.

              U takvoj pravnoj situaciji budući da u smislu čl. 382. st. 2. t. 1. ZPP postoje procesne pretpostavke za odlučivanje o predmetnoj tzv. izvanrednoj reviziji, valja reći da i po shvaćanju revizijskog suda ponašanje tuženika koje nije sporno, a riječ je o opisanom samovoljnom zadiranju u telekomunikacijsku infrastrukturu tužitelja otvaranjem poklopaca DTK mreže i polaganjem optičkih kabela u nju imaju značenje uznemiravanja posjeda stvari tužitelja.

              Kada netko ima određenu stvar u isključivoj faktičnoj vlasti (čl. 10. st. 1. ZVDSP), ponašanje drugoga kojim se dovodi u pitanje isključivost u vršenju te vlasti i kojim se nameče određeno trpljenje da i taj drugi polaže svoje instalacije, obavlja druge radove, popravlja instalaciju i sl. i po shvaćanju revizijskog suda ima značenje uznemiravanja posjeda u smislu čl. 21. st. 1. ZVDSP.

              Naime, ne može se kao pravno relevantan argument prihvatiti shvaćanje županijskog suda u ovom predmetu da u situaciji kada posjednik nije ubuduće ograničen u ostvarivanju sadržaja svoje (gospodarske) djelatnosti i ekonomskog cilja, da tada ne bi bila riječ o uznemiravanju posjeda stvari, jer bi prihvaćanje takvog shvaćanja bilo protivno postojećoj sudskoj praksi neprihvatljivo ograničeno pravo na posjedovnu zaštitu.

              To bi u konačnici značilo, da bi posjednici morali trpjeti razna ponašanja i radnje na objektu posjeda, kada bi te radnje same po sebi, dakle po svojoj prirodi imale značenje čina smetanja, ako bi ubuduće stvar kao objekt posjeda mogli koristiti na dosadašnji način gledano u okviru njene svrhe i prirode postojanja.

              Obzirom da nije sporna druga pravno relevantna činjenica da prema posljednjem stanju posjeda tužitelj ima isključivu faktičnu vlast na spornoj infrastrukturi, prema shvaćanju revizijskog suda ostvarene su pretpostavke za pružanje sudske zaštite posjeda pozivom na čl. 21. st. 1. i 2. ZVDSP.

              Zbog svega rečenog, budući da su ispunjene pretpostavke za pružanje sudske zaštite posjeda, a imajući na umu da od odgovora na postavljeno pravno pitanje ovisi ishod predmetnog spora, valjalo je na temelju čl. 400. st. 1. i 3. ZPP u vezi čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti obje odluke u postupku koji je prethodio reviziji i tužbeni zahtjev prihvatiti.

              Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 24. listopada 2012.