- 1 -              Rev 2313/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2313/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatskih voda, pravne osobe za upravljanje vodama, OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u S., protiv ovršenika D. M., OIB: ..., L., Ž., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-786/15-2 od 25. ožujka 2015., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-286/15 od 26. veljače 2015., u sjednici održanoj 30. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukidaju se rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-786/15-2 od 25. ožujka 2015. i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-286/15 od 26. veljače 2015. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. Odluka o troškovima postupka povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Općinski sud u Zadru proglasio se nenadležnim i odbacio prijedlog za ovrhu od 24. veljače 2015.

 

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio ovrhovoditelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) te predlaže prihvatiti reviziju, ukinuti nižestupanjske odluke i vratit predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak revizije.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

U ovršnom postupku sukladno čl. 12. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13 i 93/14 - dalje: OZ) dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Iz sadržaja revizije proizlazi da ovrhovoditelj u bitnome postavlja sljedeće pitanje:

 

''Je li za određivanje i provedbu ovrhe na temelju ovršnog rješenja Hrvatskih voda kojim je obračunata naknada za uređenje voda nadležan sud?''.

 

Ovrhovoditelj navodi da shvaćanje na kojemu se pobijano rješenje temelji (o sudskoj nenadležnosti za prisilnu naplatu naknade za uređenje voda) nije pravilno i da je u suprotnosti je sa shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci poslovni broj U-III/1640/2006 od 13. veljače 2008. Također se poziva na odluke Županijskog suda u Zadru broj Gž-3030/13 od 3. siječnja 2014., broj Gž-1931/13 od 26. srpnja 2013., broj Gž-1455/13 od 31. srpnja 2013., broj Gž-1613/13 od 26. lipnja 2013. i broj Gž-1612/13 od 26. rujna 2013.

 

Predmet ovog ovršnog postupka jest prisilna naplata naknade za uređenje voda na temelju ovršnih isprava, izvršnih rješenja o utvrđenju naknade za uređenje voda koja su donijele Hrvatske vode.

 

Nižestupanjski sudovi smatraju da ne proizlazi sudska nadležnost pa su prijedlog za ovrhu odbacili.

 

Zaključak o nenadležnosti suda nižestupanjski sudovi temelje na odredbama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine" broj 153/09, 90/11i 56/13 – dalje: ZFVG) iz kojih proizlazi da se naknada za uređenje voda obračunava i naplaćuje uz komunalnu naknadu prema propisima o komunalnom gospodarstvu (Zakona o komunalnom gospodarstvu - "Narodne novine" broj 26/03 - pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11 i 144/12 – dalje: ZKG), pa da se ovrha protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, provodi prema propisima o ovrsi komunalne naknade za koju ovrhu je nadležno upravno tijelo.

 

Prema odredbi čl. 16. st. 1. ZFVG naknadu za uređenje voda obračunavaju Hrvatske vode te je i naplaćuju, osim u slučaju iz čl. 17. tog Zakona. Naknada za uređenje voda obračunava se rješenjem o obračunu naknade za uređenje voda koje donose Hrvatske vode (st. 2.).

 

Odredbom čl. 17. st. 1. ZFVG propisano je da na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave, uz tu naknadu, naplaćuju i naknadu za uređenje voda.

 

Odredbom čl. 7. Uredbe o visini naknade za uređenje voda ("Narodne novine" broj 82/10) propisano je da jedinice lokalne samouprave koje obračunavaju komunalnu naknadu, a čiji broj stanovnika prema važećem popisu stanovnika ne prelazi 2000 nisu dužne obračunavati i naplaćivati naknadu za uređenje voda uz komunalnu naknadu na način uređen odredbom čl. 17. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva. Za obveznike na području tih jedinica lokalne samouprave obračun i naplatu naknade za uređenje voda obavljaju Hrvatske vode.

 

Daljnja iznimka od primjene odredbe čl. 17. ZFVG propisana je odredbom čl. 8. Uredbe o visini naknade za uređenje voda, prema kojoj su, pod određenim uvjetima, Hrvatske vode ovlaštene preuzeti obračun i naplatu naknade za uređenje voda i od jedinica lokalne samouprave koje nisu izuzete od obveze obračuna i naplate naknade za uređenje voda prema čl. 7. te Uredbe.

 

Dakle, pod određenim uvjetima i za nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, obračun i naplatu ovlaštene su vršiti Hrvatske vode.

 

Odredbama ZFVG različito je propisan postupak naplate, ovisno o tome jesu li rješenje kojim se obračunava naknada za uređenje voda donijele Hrvatske vode ili je rješenje o obračunu naknade za uređenje voda uz određivanje komunalne naknade prema propisima o komunalnom gospodarstvu, postupajući prema odredbi čl. 17. st. 1. ZFVG, donijela jedinica lokalne samouprave.

 

Tako je odredbom čl. 72. st. 1. ZFVG propisano da se protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, izvršenje provodi prema propisima o izvršenju komunalne naknade i na način kako se izvršava komunalna naknada, dok prema odredbi čl. 73. st. 2. ZFVG ovrhu protiv obveznika vodnih naknada, za koje rješenje o obračunu donose Hrvatske vode, osim u slučaju iz čl. 71. st. 1. ZFVG (ovrha na novčanim sredstvima na poslovnim računima protiv pravnih osoba, obrtnika i osoba koje obavljaju djelatnosti u vidu slobodnih zanimanja), pokreću Hrvatske vode kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu.

 

Odredbom čl. 1. OZ propisano je da se tim Zakonom uređuje postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak) te postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode osiguranje tražbina (postupak osiguranja), ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

 

Kada je odredbom iz čl. 73. st. 2. ZFVG propisano da Hrvatske vode kao ovrhovoditelj pokreću postupak ovrhe po Ovršnom zakonu protiv obveznika vodnih naknada za koje rješenje o obračunu donose Hrvatske vode, onda je time zapravo propisana sudska nadležnost za određivanje i provedbu ovrhe na temelju rješenja o obračunu kojega donose Hrvatske vode radi naplate naknade za uređenje voda.

 

Dakle, za određivanje i provedbu ovrhe na temelju izvršnog rješenja Hrvatskih voda kojim je obračunata naknada za uređenje voda i naloženo njeno plaćanje, nadležan je sud (tako i revizijski sud u Rev-1639/2017-2 od 3. listopada 2018.).

 

Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. i 4. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. i čl. 21. st. 1. OZ ukinuti nižestupanjska rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 30. lipnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.