- 1 -              Rev 675/2017-8

 

 

 

 

 

Broj: Rev 675/2017-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M.-E. S., F. a. M., Njemačka, OIB: ..., zastupane po S. Dž. L. i D. K., odvjetnicima u S., protiv tuženika M. S. iz S. V., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku E. Š., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-339/2016 od 29. rujna 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru broj P-9816/15 od 4. travnja 2016., u sjednici održanoj 30. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice te je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 150.000,00 EUR-a na ime razlike dobiti kroz povećanja vrijednosti imovine sa zateznim kamatama uvećane za pet postotnih bodova iznad bazne kamatne stope, sukladno odredbama paragrafa 291. i 288. Njemačkog Građanskog zakonika koje teku od 14. veljače 2012. pa do isplate, a tuženiku je naloženo da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 167.375,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena. U toč. II. izreke prvostupanjske presude odbijen je podredni tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila utvrđenje da je stekla pravo suvlasništva u 1/2 idealnog dijela na nekretninama označenim kao k.č.br. zem. 4794/15 i k.č.br. zgr. 970 iz zk.ul. 3104 k.o. M. i č.k.br. zem. 4794/7 iz zk.ul. 3916 k.o. M. i to s osnove bračne stečevine, te da se tužiteljica ovlašćuje temeljem presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava suvlasništva označenih nekretnina u označenom omjeru uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da revizijski sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude u pobijanom dijelu na način da odbije u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice, a podredno da u tom dijelu ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Tužiteljica nije dostavila odgovor na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 150.000,00 EUR-a na ime povećanja vrijednosti njegove imovine u Republici Hrvatskoj od trenutka sklapanja braka do podnošenja tužbe za razvod braka stranaka.

 

Suprotno navodima revidenta nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP, odnosno da su proveli postupak iako ne postoji nadležnost suda Republike Hrvatske, iz razloga što ta nadležnost proizlazi iz čl. 46. Zakona o rješavanju sukoba Zakona o propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 – dalje: ZRSZ). Naime, na temelju čl. 46. st. 1. ZRSZ nadležnost suda Republike Hrvatske postoji ako tuženik ima prebivalište odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj, a što je u ovom postupku slučaj. Nadalje, nižestupanjski sudovi nisu počinili niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP kada nisu raspravili i protutužbeni zahtjev tuženika i o tome nije donesena odluka, iz razloga što time tuženiku nije onemogućeno raspravljanje o tužbenom zahtjevu jer je protutužba po svom procesnom karakteru samostalna tužba te će se o njoj tek raspravljati. Također nije osnovan niti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer obje nižestupanjske presude nemaju nedostataka i mogu se ispitati te su izreke tih presuda razumljive, ne proturječe same sebi i razlozima navedenim u obrazloženjima presuda. Iz obje nižestupanjske presude u cijelosti se može zaključiti zbog čega nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužbeni zahtjev tužiteljice na isplatu osnovan.

 

U odnosu na ostale navode revizije koji se odnose na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ovaj sud upućuje na razloge drugostupanjske presude koju u cijelosti prihvaća temeljem odredbe čl. 396.a ZPP.

 

Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-339/2016 od 29. rujna 2016.

 

 

Slijedom navedenog, valjalo je presuditi kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. u vezi čl. 396.a ZPP.

 

Zagreb, 30. lipnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.