- 1 -              Rev-x 756/2015-2

Broj: Rev-x 756/2015-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića suca izvjestitelja i člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. Š. iz D. S., koju zastupa punomoćnik Ž. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika B. o. d.d., Z., kojeg zastupa punomoćnik A. H., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2642/14-2 od 20. siječnja 2015., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-365/14 od 17. srpnja 2014., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2020.,

p r e s u d i o   j e :

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja pod toč. I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se tuženiku nalaže da tužiteljici isplati iznos 50.000,00 kn sa zateznom kamatama tekućom od 18. srpnja 2014. do isplate; pod toč. II. izreke odbijen je kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 180.000,00 kn i dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate, dok je pod toč. III. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak.

Presudom suda drugog stupnja pod toč. I. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u izreci pod toč. I. i III. na način da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 50.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 18. srpnja 2014. do isplate te je naloženo tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 54.743,75 kn. Pod toč. II. izreke odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u izreci pod toč. II. i pod. toč. III. izreke u dijelu kojim je određeno da tužiteljica sama snosi svoje troškove postupka. Pod toč. III. izreke naloženo je tužiteljici platiti tuženiku trošak žalbe u iznosu od 1.562,50 kn.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - u daljnjem tekstu: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvaćanje revizije i preinačenje pobijane odluke prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, podredno ukidanje u cijelosti presude drugostupanjskog suda kao i presudu prvostupanjskog suda u dijelu kojim je tužiteljica odbijana s tužbenim zahtjevom.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Na temelju čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP-a).

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica temelji na tvrdnji o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a učinjenoj po drugostupanjskom sudom jer da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju nalaza i mišljenja vještačenja i samog tog nalaza i mišljenja vještaka.

U reviziji tužiteljica obrazlaže navedenu bitnu povredu koja se sastoji u tome što drugostupanjski sud nije uzeo u obzir dio medicinskog vještačenja u kojem je vještak utvrdio da kod sina tužiteljice postoji stanje naročito teškog invaliditeta (kao što je to uzeo u obzir prvostupanjski sud), već smatra da je samo na osnovu dijela nalaza i mišljenja vještaka zaključio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 201. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) kada je zaključio da kod sina tužiteljice postoji naročito teški invaliditet.

Navedeni revizijski prigovor nije osnovan.

Koristeći se ovlaštenjima iz čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP-a drugostupanjski sud je zbog opisanih posljedica prometne nezgode (invaliditet od 85%) i opisanih vanjskih manifestacija invaliditeta (otežano kretanje) zaključio, za razliku od prvostupanjskog suda, da kod sina tužiteljice nije došlo do naročito teškog invaliditeta koji bi opravdao tužiteljici dosudu pravične novčane naknade zbog pretrpljenih duševnih bolova, uzimajući u obzir da se sin tužiteljice zaposlio,  oženio i sportski se natječe u obaranju ruku.

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tužiteljice ovaj sud ocjenjuje da su u drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te da obrazloženje drugostupanjske presude ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost te odluke ne bi mogla ispitati.

Naime, ocjenu pitanja postojanja naročito teškog invaliditeta kao osnove za dosuđenje pravične novčane naknade utvrđuje sud, a ne vještak.

Stoga drugostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu kada je na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka zaključio da u konkretnom slučaju kod sina tužiteljice naročito teški invaliditet ne postoji, neovisno o tome što je liječnički vještak, izvan svojih ovlaštenja zaključio o postojanju takvog invaliditeta.

Zbog toga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tuženica ne obrazlaže sukladno odredbi čl. 386. ZPP-a, stoga ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. ZPP-a i čl. 386. ZPP-a, nije našao postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 30. lipnja 2020.