- 1 -              Revd 1419/2020-2

Broj: Revd 1419/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Š., OIB: ..., iz K., P. D., ..., kojeg zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-418/2018-3 od 22. siječnja 2020., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2638/13-80 od 5. siječnja 2018., u sjednici održanoj 30. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlozi stranaka za dopuštenje revizije se odbacuju.

Obrazloženje

Tužitelj i tuženica podnijeli su zasebne prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-418/2018-3 od 22. siječnja 2020., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2638/13-80 od 5. siječnja 2018.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije postavljeno određeno pravno pitanje vezano za postojanje pravne osnove za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti i povrede čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" dodatak MU br. 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02 i 1/06 - dalje Konvencija) ukoliko je osoba lišena slobode smještena u zatvorsku ćeliju površine manje od zakonom propisanog standarda, te ukoliko je sanitarni čvor smješten unutar zatvorske ćelije, i ukoliko su mu pružena sva druga prava i pogodnosti predviđene Zakonom o izvršenju kazne zatvora, za koje predlagateljica smatra da je važno, te je određeno izložila razloge (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1951/2017-2 od 28. siječnja 2020., Rev-1744/2014-2 od 3. travnja 2019., Rev-1320/2016-2 od 22. listopada 2019., Rev-1260/2016-2 od 10. rujna 2019., Rev-1807/2017-2 od 17. prosinca 2019., te odluka ESLJP: Kudla protiv Poljske, Dolenc protiv RH, Muršić protiv RH, i dr.) zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

Prema shvaćanju ovoga suda postavljeno pitanje tuženice nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog, između ostalih, i u citiranim odluka ovoga suda i ESLJP-a, a osim toga postavljeno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da su tužitelju omogućena sva druga prava iz ZIKZ-a, pa se postavljeno pitanje u svojoj biti svodi na prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz kojih razloga se ne može podnijeti ni prijedlog za dopuštenje revizije, niti revizija (čl. 385. i čl. 385.a ZPP-a).

U prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije postavljena su tri određena pravna pitanja kojima se ispituje pravilnost primjene materijalnog prava vezano za pravnu osnovu zahtjeva i za visinu naknade štete, te su određeno izloženi razlozi (odluka Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7749/15 od 6. prosinca 2016, Gž-2501/18 od 23. listopada 2018., Županijskog suda u Rijeci broj Gž- 257/17 od 26. ožujka 2018., te odluka ESLJP: Kudla protiv Poljske, Dolenc protiv RH, Muršić protiv RH, Štrulc i dr. protiv Slovenije, Makarov protiv Rusije, Longin protiv Hrvatske. Klauz protiv Hrvatske idr., tvrdeći da je u tim presudama suđena viša naknada.

Prema shvaćanju ovoga suda ni ta postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanjima činjenične naravi, jer visina naknade štete ovisi o svim okolnostima konkretnog slučaja, a pored toga glede navedenih pitanja pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u citiranim odlukama ovoga suda i ESLJP-a, pa se i ta postavljena pitanja svode na prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz kojih razloga se ne može podnijeti ni prijedlog za dopuštenje revizije, niti revizija (čl. 385. i čl. 385.a ZPP-a).

Kako ni od pitanja postavljenog od tuženice, ni od postavljenih pitanja tužitelja, ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari ne radi o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda.

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj oba prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 30. lipnja 2020.