- 1 -              Rev 1672/2015-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1672/2015-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Ž. iz D. i Z. Ž. – P. iz D., koje zastupa punomoćnica G. B., odvjetnica u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-138/12-2 od 9. ožujka 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku, br. P-4098/09 od 21. travnja 2011., u sjednici održanoj 30. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja S. Ž. kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Ukida se presude Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-138/12-2 od 9. ožujka 2015. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice Z. Ž.-P. za isplatu 1.150.000,00 kn te se u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima postupka odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traže da im tuženica na ime naknade štete isplati 2.300.000,00 kn sa zateznom kamatom i parničnim troškom (toč. 1. izreke). Ujedno je tužiteljima naloženo da tuženoj naknade parnični trošak od 9.200,00 kn (toč. 2. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja S. Ž. nije osnovana, dok je revizija Z. Ž.-P. osnovana.

 

U odnosu na reviziju tužitelja S. Ž.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima tužitelja S. Ž., drugostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Tužitelj neosnovano prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 375. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud obrazložio žalbeni prigovor da neselektivnost postupaka tuženice u odnosu na vlasnika drugih nelegalnih objekata nije od utjecaja na odluku u ovom predmetu.

 

Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete za koju tvrde da je nastala rušenjem njihove zgrade.

 

Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je da je:

 

- 8. srpnja 2005. uviđajem utvrđeno da je tužitelj S. Ž. kao investitor, dovršio izgradnju stambene zgrade, koja je useljena, dimenzija 10,00 x8,30 m plus terasa 3,5 x 8,70 m, katnost prizemlje, plus kat, plus visoko potkrovlje, da je izgradnja započeta 1987. a dovršena 1995.,

 

- da je tužitelju S. Ž. naređeno uklanjanje građevine u roku od 15 dana od dostave rješenja  od 21. srpnja 2005.,

 

- da je zaključak o dozvoli izvršenja od 5. rujna 2006. postao izvršen, te je tužitelj dao izjavu da će sam u potpunosti postupiti po rješenju od 21. srpnja 2005. i da će se pridržavati rokova i dinamike izvršenja,

 

- da tužitelji nisu postupili po toj izjavi te je zgrada srušena u razdoblje od 29. rujna 2006. do 1. listopada 2006.

 

Sudovi zaključuju da je uklanjanje spornog objekta (građevine) naloženo temeljem čl. 162. st. 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj 175/03 i 100/04), kojim je propisano da će inspektor rješenjem  investitoru, odnosno vlasniku narediti uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela – ako se radi ili je izgrađena bez građevinske dozvole. Budući da tužitelji nisu izvršili obvezu o roku određenom, to je donesen zaključak od 5. rujna 2006. koji je postao izvršan, pa obzirom da tužitelji nisu u ostavljenom roku sami izvršili uklanjanje objekta, to je učinjeno putem druge osobe.

 

Sukladno navedenom, neosnovani su revizijski prigovori tužitelja S. Ž. o nezakonitom i nepravilnom radu tužene. Navodi revidenta da tužena mora postupati na način da kod građana nema dileme oko toga da će svaki bespravno sagrađeni objekt biti srušen i da ako država selektivno provodi zakone pa neke bespravno građene objekte ruši, a neke ne – ne oslobađaju njegovo postupanje da je predmetni objekt išao graditi protivno zakonu bez građevinske dozvole. U tom smislu ne može se govoriti da postoji legitimno očekivanje stranaka da njihov objekt protuzakonito sagrađen možda neće biti srušen i da zbog toga što im je Općina Rogoznica dozvolila priključak na vodu, struju, kanalizaciju te plaćali porez mogu očekivati da građenje protivno zakonu neće biti sankcionirano.

 

Nadalje, niti činjenica da tužitelj nije htio čekati da Općina Rogoznica donese prostorni plan (donijet je 2009.) ne oslobađa ga odgovornosti da je postupio protivno zakonu.

 

Pravilno su nižestupanjski sudovi istaknuli da je tužitelj imao mogućnost prema Zakonu o postupanju s objektima građenim protivno prostornim planovima bez odobrenja za građenje ("Narodne novine", broj 33/92), međutim tužitelj nije postupio po toj zakonskoj mogućnosti i legalizirao predmetni objekt. Stoga nije jasno zašto tužitelj u reviziji ističe da bi kuća da nije bilo rušenja u naletu političkog voluntarizma, naknadno bila legalizirana sukladno Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 90/11), jer je već prije imao priliku naknadno legalizirati bespravno sagrađeni objekt.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je tužitelj S. Ž. izjavio reviziju, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti njegovu reviziju.

 

Tužiteljica Z. Ž. – P. osnovano ističe da je sud drugog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, u odnosu na njen žalbeni prigovor da nije sudjelovala u upravnom postupku (tuženica je nije pozivala) premda je znala da je suvlasnica kuće jer je u ugovoru o kupoprodaji zemljišta bila označena kao kupac kao i njen suprug te je upisana u zemljišne knjige kao suvlasnica zemljišta sa suprugom kao i suposjednik u katastru, drugostupanjski je sud odgovorio da se ne može uzeti da prvostupanjska presuda nema razloge u odnosu na tužiteljicu jer sve ono što vrijedi za tužitelja.

 

Budući da drugostupanjski sud nije odgovorio na prigovor zašto tužiteljica nije pozvana da sudjeluje u upravnom postupku u kojem se odlučivalo o rušenju kuće koja je u njenom suvlasništvu, time je počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka pa je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovnom postupku sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu i potom dijeti novu odluku.

 

Sukladno čl. 166. st. 4. ZPP, ostavljeno je da se o troškovima postupka odluči konačnom odlukom.

 

Zagreb, 30. lipnja 2020.