- 1 -              Revd 854/2020-2

Broj: Revd 854/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja B. – P. d.o.o. S. B., ..., OIB: ..., protiv tuženika R. K. S. B., S. B., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u S. B., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-5132/2018-4 od 26. rujna 2019., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovnog broja Povrv-420/2017-13 od 1. lipnja 2018., u sjednici održanoj 30. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Drugostupanjskom je presudom preinačena prvostupanjska presuda i prihvaćen tužbeni zahtjev.

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), postavljajući pri tome pitanja koja smatra važnim u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, tuženik navodi da je pobijana odluka protivna pravnom shvaćanju izraženom u odluci revizijskog suda poslovnog broja Revx-670/11 od 10. studenog 2011., no u toj se, potonjoj odluci odlučivalo u okviru bitno drugačijih činjeničnih utvrđenja, predmeta tužbenog zahtjeva i primjenjive pravne regulacije.

Naime, predmet potraživanja u tom sporu je bila isplata vrijednosti količine isporučenog plina, u situaciji kada se tamo tuženik izdvojio iz sustava centralnog grijanja preko zajedničke kotlovnice, pri čemu je uredno plaćao plin po potrošnji očitanoj po novoinstaliranom etažnom plinskom brojilu u svojoj stambenoj jedinici, a tužitelj mu je, uz tu potrošnju obračunavao i (spornu) potrošnju isporučenog plina obračunatu u toplinskoj stanici, a stavljajući je u razmjer sa površinom stambenog prostora. To nije činjenična pa ni pravna situacija usporediva onoj iz ovoga, konkretnog spora, u kojem se potražuje trošak snage (tzv. fiksni trošak), a ne trošak realno isporučenog energenta. Osim toga, u konkretnom slučaju sud je u pobijanoj odluci primijenio odredbe čl. 45. st. 9. Zakona o tržištu toplinskom energijom ("Narodne novine", broj 80/13, 14/14, 102/14 i 29/18) koji u vrijeme donošenja odluke na koju se tuženik poziva nije niti bio stupio na snagu; dakle, radi se o neusporedivim slučajevima primjene bitno različitih pozitivnih pravnih propisa.

Slijedom obrazloženog, a kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 30. lipnja 2020.