- 1 -

Broj: Jž-2640/2019

 

Broj: Jž-2640/2019

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog D. I., zbog prekršaja iz članka 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, I Policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 25. studenog 2019. broj: 52. PpJ-3301/19, na sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

            Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, I Policijske postaje Zagreb i potvrđuje se prvostupanjska presuda. 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom okrivljenik je u fazi ispitivanja optužnog akta oslobođen optužbe za počinjenje prekršaja iz članka 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci iste s obrazloženjem da iz sadržaja prekršajnog naloga (na koji je okrivljenika podnio prigovor, te njegova izreka u daljnjem prekršajnom postupku ima funkciju činjeničnog opisa djela optužnog akta) ne proizlazi zakonski opis djela, jer u opisu djela nije navedeno da bi radnja prekršaja bila dostupna javnosti, te da je za prekršaj odavanja prosjačenju potrebno da je do tada barem jedanput zatečena ili osuđena za istovrsno djelo prekršaja, pa iako nije sporno da su policijski službenici zatekli okrivljenika kako od prolaznika traži milostinju s ispruženom rukom, to još ne znači da se odavao prosjačenju.

 

Protiv te odluke ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu, navodeći u bitnom, da je pogrešno utvrđeno da okrivljenik prekršaj nije počinio jer je iz službene evidencije vidljivo da je okrivljenik u više navrata počinio isto djelo i da je višekratno kažnjavan za isti prekršaj od strane Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu. Stoga je bilo nužno započeti postupak u kojem bi se nakon saslušanja okrivljenika i svjedoka utvrdilo nesporno da je došlo do narušavanja javnog reda i mira. Trebalo je razmotriti okrivljenikov prigovor i uzeti u obzir iskaz policijskog službenika koji ga je zatekao u prekršaju, pa je time sud pogodovao okrivljeniku, predlažući da se pobijana presuda ukine i u ponovnom postupku okrivljenik oglasi krivim.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

U odnosu na žalbene navode, ističe se da ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud izveo pravilan zaključak da ponašanju okrivljenika kako je opisano u činjeničnom opisu djela ne ispunjava zakonsko biće navedenog prekršaja, te je zadovoljavajuće obrazložio svoju odluku.

 

Naime, okrivljeniku je optužnim prijedlogom stavljen na teret prekršaj iz članka 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji glasi:

„Tko se odaje skitnji ili prosjačenju kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana.“

 

Navedenom odredbom propisan je i određen pojam predmetnog prekršaja kojeg čini osoba koja se odaje prosjačenju, dakle jednokratno prosjačenje nije dovoljno za postojanje djela, već se radi o prekršaju odavanja koji se uvijek sastoji od više radnji izvršenja.

 

Iako je zapravo nesporno da se radi o osobi koja je dosad više puta kažnjavana za isti prekršaj, navedena višekratnost bi trebala proizlaziti iz činjeničnog opisa djela (na način da se naveden da je počinitelj već kažnjavan ili zatican kako prosjači…, da učestalo ponavlja prekršaj… i sl.). U konkretnom slučaju u činjeničnom opisu prekršaja nije naveden ili opisan bitni element višekratnog zaticanja u prekršaju, pa u tom dijelu nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata osnovnog oblika prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret.

 

U ovom predmetu, tj. u slučaju prekršaja opisanog u članku 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda, je u činjeničnom opisu u prekršajnom nalogu radnja prekršaja morala biti pravilno opisana s navođenjem konstitutivnog elementa, pa je prvostupanjski sud navedenog okrivljenika opravdano oslobodio optužbe za počinjenje djela opisanog u činjeničnom opisu optužnog akta, bez daljnjeg provođenja postupka, ispitivanja svjedoka i utvrđivanja činjenica.

 

Sud je ovlašten u okviru iste radnje i događaja precizirati i prilagoditi činjenični opis ako time nije izmijenjen objektivni identitet optužbe (dakle da se radi o istom djelu), no nije ovlašten dodavati navedene elemente koji nisu obuhvaćeni činjeničnim opisom djela iz optužnog prijedloga, jer u ovom slučaju to nije povoljnije za okrivljenika i time bi došlo do prekoračenja optužbe.

 

Što se tiče navoda iz obrazloženja prvostupanjske odluke da radnja prekršaja nije bila dostupna javnosti, ukazuje se radi pravilne primjene zakona da iz činjeničnog opisa djela dovoljno jasno proizlazi da se događaj odigrao na neograničeno otvorenom javnom mjestu i da je bio dostupan javnosti (navodi: „Trg bana Josipa Jelačića…, od prolazećih građana…“). Stoga je netočan zaključak prvostupanjskog suda da radnja ne predstavlja biće prekršaja jer nije bila dostupna javnosti.

 

No, s obzirom na prethodne navode koji se odnose na nedostatak konstitutivnog elementa odavanja prosjačenju, pitanje javnosti izvršenja djela je stoga irelevantno, te sud prvog stupnja nije imao potrebe dalje provoditi dokazivanje u odnosu na tu okolnost.

 

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.         

 

 

        U Zagrebu, 30. lipnja 2020.

 

                                    

      Zapisničar:                                                                                         Predsjednik vijeća:

                                                                                                            

Robert Završki, v. r                                                                                Siniša Senjanović, v.r.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.