- 1 -              Rev-x 1060/12-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 1060/12-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća te Ivana Vučemila člana vijeća, u izvanparničnom predmetu predlagateljice M. Š. iz B. n. M., koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. J. i M. B. iz K., te po punomoćniku I. R., odvjetniku u Z., protiv predloženika M. Š. iz Z., koga zastupa punomoćnica N. S.-R., odvjetnica u Z., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, odlučujući o reviziji predloženika protiv rješenja Županijskog suda u Zadru, br. Gž-1065/11-2 od 6. veljače 2012., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru, br. R1-7/09 od 12. travnja 2010., u sjednici održanoj 30. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Ukida se rješenje Županijskog suda u Zadru, posl. br. Gž-1065/11-2 od 6. veljače 2012. u dijelu pod toč. I izreke i rješenje Općinskog suda u Zadru, br. R1-7/09 od 12. travnja 2010., te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem suvlasnička zajednica nekretnina i to čest. zem. 3344 zv. K., u naravi šuma, površine 314 m2, 3344 zv. K., u naravi dvorište površine 500 m2 i 3344 zv. K., u naravi kuća, površine 170m2, sve k.o.B. n. m. na kojima su stranke suvlasnici i to svaki za 1/2 dijela razvrgnuta je geometrijski na način kako je to pobliže određeno pod toč. I izreke. Naloženo je predlagateljici da predloženiku naknadi trošak postupka od 500,00 kn (toč. II izreke) te je odbijen zahtjev predloženika za naknadom preostalog dijela troška od određenog (toč. III izreke). Rješenjem od 12. listopada 2010. odbijen je prigovor predloženika protiv naloga za plaćanje pristojbe za žalbu.

 

Drugostupanjskim rješenjem potvrđeno je prvostupanjsko rješenje broj R1-7/09 12. travnja 2010. (toč. I izreke), te je preinačeno rješenje broj R1-7/09 od 12. listopada 2010. tako da je ukinut nalog za plaćanje sudske pristojbe predloženiku od 3.000,00 kn te je naloženo predloženiku platiti sudsku pristojbu od 700,00 kn (toč. II izreke).

 

Protiv drugostupanjskog rješenje u dijelu pod toč. I izreke predloženik je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

U odgovoru na reviziju predlagateljica ističe da navodi revizije nisu osnovani te predlaže odbiti reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela, te u reviziji određeno navesti propise i druge izvore prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predloženik je kao pravno pitanje naznačio sljedeće pitanje;

 

- „Moraju li, u slučaju razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina (zgrada sa zemljištem) odlukom suda - novonastale uporabne, odnosno imovinske cjeline na kojima raniji suvlasnici postaju samovlasnici, u izreci odluke biti tako pravno određene da je na osnovi sudske odluke omogućen neposredan upis prava vlasništva u zemljišne knjige, ili je, pak, sudska odluka o razvrgnuću zajednica nekretnina tek pravna podloga za buduću parcelaciju zemljišta, odnosno podloga za provedbu etažiranja zgrade?“

 

Tuženik je u odnosu na postavljena pitanja istaknuo da drugostupanjska odluka nije podudarna s pravnim shvaćanjem izraženim u drugostupanjskim odlukama Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-417/08 od 20.1.2009., Gž-1184/2009 od 28.4.2010., Gž-1088/05 od 29.8.2005. i Županijskog suda u Bjelovaru, Gž-1297/04 od 22.12. 2004., te odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Gzz-17/88 od 10.11.1988.

 

Revizijski sud nalazi da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana s tim da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju tog pitanja.

 

Predmet spora je donošenje odluke po prijedlogu za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina i to čest. zem. 3344 zv. K., B. n. M., u naravi šuma površine 314 m2, dvorište površine 500 m2 i kuća površine 170m2, na kojoj su stranke suvlasnici svaka na 1/2 dijela.

 

Nižestupanjski su sudovi razvrgnuli suvlasničku zajednicu geometrijskim formiranjem na dva dijela i to na zapadni (lijevi) i istočni (desni) dio nekretnine. Pritom sudovi izražavaju pravno shvaćanje da njihova odluka predstavlja podlogu za provođenje postupka parcelacije radi formiranja novih čestica koje će pripasti pojedinom suvlasniku radi upisa u zemljišne knjige.

 

Predloženik u reviziji, objašnjavajući važnost postavljenog pitanja za rješenje spora, ističe da opis novonastalih čestica („lijevi“ i „desni“) nema valjani zemljišnoknjižni identitet nego samo činjenični - deskriptivni značaj, te da iste cjeline nisu pravno definirane kao samostalne stvari u pravnom smislu, niti kao posebni dijelovi zgrade na kojima može egzistirati etažno vlasništvo. Navodi da na ovaj način definirane cjeline iz izreke ne mogu biti predmetom pravnog prometa jer stjecatelj ne bi mogao ishoditi pravo vlasništva nekretnine na način predviđen zakonom (upis u zemljišne knjige).

 

Revident je kao jedan od razloga naveo odluku Županijskog suda u Varaždinu, koji je u odluci br. Gž-1088/05 od 29.8.2005. istaknuo da je sud dužan u rješenju o diobi novostvorene čestice označiti posebnim katastarskim brojevima, površinom te zgradama, odnosno drugim trajnim građevinama, sve kako bi takva dioba mogla biti provedena u zemljišnim knjigama. Također se pozvao na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Gzz-17/88 od 10.11.1988. za koju navodi da se u njoj ističe - kako u odluci o fizičkoj diobi zgrade mora biti određeno navedeno koji će fizički dio pripasti pojedinom suvlasniku, ali uvijek tako da taj fizički dio bude zaseban objekt prava vlasništva s obzirom na prava koja se diobom ostvaruju.

 

Prije svega, valja istaknuti da prema odredbi čl. 47. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 141/0., 146/08, 38/09 i 153/09 - u daljnjem tekstu: ZVDSP), suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno, s tim da mu to pravo ne zastarijeva.

 

Prema tome, u primjeni materijalnog prava u ovakvoj vrsti postupka, izvanparnični sud po službenoj dužnosti mora voditi računa o dvije osnovne pretpostavke za ostvarenje zakonitog razvrgnuća, tj. o mogućnosti i dopuštenosti razvrgnuća koje je predmet postupka.

 

Pritom, sud koji određuje način razvrgnuća suvlasništva nije slobodan niti u izboru načina na koji će se razvrgnuće provesti jer je vezan strogim zakonskim odredbama koje utječu na sam način razvrgnuća (čl. 50. st. 1. ZVDSP).

 

Nadalje, prema čl. 53. ZVDSP-a pretpostavka za razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva jest suglasna odluka suvlasnika, kada se na odluku o načinu razvrgnuća etažnog vlasništva primjenjuju pravila o sudskom razvrgnuću, pri čemu ni tada sud ne može prihvatiti navedeni sporazum ako razvrgnuće nije moguće ili dopušteno, odnosno ako nisu ispunjene sve pretpostavke koje ZVDSP propisuje za uspostavu vlasništva posebnog dijela nekretnine (čl. 73. st. 3.).

 

Prema odredbama čl. 73. st. 3. ZVDSV-a, vlasništvo posebnog dijela ne može se uspostaviti dok nadležno tijelo ne potvrdi da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina. Potvrda mora sadržavati popis i opis posebnih dijelova nekretnine i da su izgrađeni u skladu s dozvolom nadležnog tijela.

 

Iz nižestupanjskih odluka proizlazi da bi predmet razvrgnuća bila kuća površine 170 m2, dvorište površine 500 m2, zemljište (šuma) površine 314 m2, sve na nekretnini čest. zem. 3344 k.o. B. n. m., dakle, prema takvom činjeničnom stanju radilo bi se o razvrgnuću zgrade i pripadajućeg građevinskog zemljišta na dva dijela (u nalazu vještaka označena slovom „A“ i crvenom bojom te slovom „B“ i plavom bojom).

 

Dakle, razvrgnuće je provedeno geometrijskom diobom na način da je predlagateljici pripao cjelokupni zapadni (lijevi) dio nekretnine, a revidentu cjelokupni istočni (desni) dio nekretnine, s tim da je u izreci prvostupanjskog rješenja pobliže naznačeno, što je kojem od suvlasnika od suvlasničke nekretnine pojedinačno pripalo.

 

U odgovoru na postavljeno pitanje valja istaknuti da je pravomoćno rješenje o razvrgnuću zajednice nekretnina kojim je jednom od suvlasnika pripao u vlasništvo određeni stan, valjana osnova stjecanja vlasništva odlukom (suda) državnog tijela (tako u Rev 132/03 od 4. ožujka 2003.).

 

U slučaju razvrgnuća (diobe) suvlasničke zajednice nekretnina na temelju sudske odluke (tako i u Rev-x 1075/12-2 od 29. siječnja 2014.) stjecatelj je bez daljnjega ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva, tj. odijeljenog dijela (kao u ovom postupku dio „A“ i dio „B“) koji je faktički individualiziran u mjeri koja tu nekretninu čini samostalnim objektom prava vlasništva (čl. 3., 6. i 9. ZVDSV), sve to sukladno i (sada važećem) članku 161. stavak 1. toč. 3. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“ br. 53/13., 65/17., 114/18., 39/19 i 98/19.), uz napomenu da se ta zakonska odredba izrijekom odnosi samo na neizgrađeno građevinsko zemljište, što u ovom postupku nije slučaj.

 

Slijedom navedenog, pogrešan je pravni pristup nižestupanjskih sudova kad su u ovom postupku razvrgnuli suvlasničku zajednicu geometrijskim formiranjem na dva dijela, zapadni (lijevi) i istočni (desni) dio, provodeći na takav način neupitno i svojevrsno razvrgnuće uspostavom vlasništva određenoga posebnoga dijela cijele nekretnine, ali bez da su pritom ispitali i utvrdili - jesu li ispunjene sve zakonske pretpostavke za takvo razvrgnuće, odnosno ocijenili je li ono uopće moguće i dopušteno u smislu čl. 47. st. 1. ZVDSV-a.

 

To je zato jer se zgrada (kuća s okućnicom) u sudskom postupku ne može zakonito razvrgnuti (podijeliti) ako pojedini novonastali dijelovi u toj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici, sukladno odredbama čl. 3. i 6. st. 1. i čl. 73. st. 3. ZVDSV-a ne mogu biti samostalnim objektom prava vlasništva, tj. samostalna uporabna cjelina. Tek tada je razvrgnuće moguće i dopušteno, odnosno zakonito i može predstavljati valjanu osnovu za provedbu parcelacije, odnosno stjecanje prava vlasništva glede odijeljenih (ili etažiranih) dijelova zgrade.

 

Osim rečenog, samo usput valja istaknuti da se geometrijskom diobom može dijeliti zemljište ispod i oko zgrade koje služi za redovnu uporabu zgrade, odnosno pripadajuće dvorište kuće, međutim, ako na zemljištu egzistiraju posebni dijelovi kao što su septička jama te gusterna, imajući na umu njihovu namjenu (ako služe cijeloj zgradi), a vodeći računa da se stranke spore o načinu njihova razvrgnuća, opravdano se može postaviti i pitanje zakonitosti provedene diobe na tim dijelovima nekretnine.

 

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, na zakonit način, ispitati i utvrditi - mogu li odvojeni dijelovi suvlasničke nekretnine uopće biti samostalnim objektom prava vlasništva, tj. samostalne uporabne cjeline, nakon čega će donijeti novu odluku o prijedlogu za razvrgnuće suvlasničke zajednice.

 

Budući da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, to je na temelju čl. 395. st. 2. u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a, valjalo ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

Zagreb, 30. lipnja 2020.