- 1 -              I Kž 218/2018-8

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 218/2018-8

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Perice Rosandića kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. D. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje: KZ/11.) i dr., povodom žalbi državnog odvjetnika, opt. D. D., opt. M. N. i opt. D. Lj. izjavljenih protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 5. listopada 2017. broj K-13/2012-140, u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2020., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja opt. D. Lj., odvjetnika D.-S. J.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prihvaćaju se žalbe opt. D. D., opt. M. N. i opt. D. Lj., ukida se pobijana presuda u odnosu na opt. D. D. i kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. KZ/11., opt. M. N. i kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. KZ/11. i opt. D. Lj. i kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. u svezi čl. 37. st. 1. KZ/11., te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

II. Uslijed odluke pod I žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 5. listopada 2017. broj K-13/2012-140 proglašeni su krivima opt. D. D. i opt. M. N. zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11., te su osuđeni i to opt. D. D. na kaznu zatvora u trajanju tri godine, a opt. M. N. na kaznu zatvora dvije godine i šest mjeseci, dok je opt. D. Lj. osuđen zbog poticanja ovih optuženika na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2 u vezi st. 1. i u vezi čl. 37. st. 1. KZ/11., te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine.

 

              Na temelju čl. 77. KZ/11. u vezi čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - u daljnjem tekstu ZKP/08.) utvrđeno je da su optuženici počinjenjem djela ostvarili protupravnu imovinsku korist, i to opt. D. D. u iznosu od 2.000.721,38 kn, opt. M. N. iznos od 604.325,08 kn, a opt. D. Lj. iznos od 941.750,00 kn, koja im je oduzeta, te naloženo da te iznose uplate u Državni proračun Republike Hrvatske.

 

              Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08., optuženici su solidarno obvezani na platež troškova kaznenog postupka u iznosu od 21.641,94 kn, te paušalne troškove svaki od po 1.000,00 kn, a opt. D. Lj. i na troškove branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 10.031,25 kn, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

              Protiv te presude žalbu je podnio opt. D. D. po branitelju V. K., odvjetniku u S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili preinači i optuženiku izrekne blažu kaznu.

 

              Opt. M. N. žali se osobno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te po branitelju Z. K., odvjetniku iz B. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe, a podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku. Budući su navedene žalbe podudarne u žalbenim razlozima, one se imaju smatrati kao jedinstvena žalba ovog optuženika.

 

              Žalbu je podnio i opt. D. Lj. po svom branitelju D. S. J., odvjetniku u Z. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe, a podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili odluku, ili da se optuženiku izrekne blaža kazna. U toj je žalbi zatraženo i da se o sjednici vijeća obavijesti tog optuženika i njegova branitelja.

 

              Žalbu je zbog odluke o kazni u odnosu na sve optuženike podnio i državni odvjetnik, te u istoj predložio da se optuženicima izreknu kazne zatvora u duljem vremenskom trajanju.

 

              Na tu je žalbu državnog odvjetnika opt. M. N. osobno podnio odgovor, bez posebnog prijedloga.

 

              Spis je na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

              Postupajući prema zahtjevu branitelja opt. D. Lj. u žalbi, u smislu čl. 475. st. 2. ZKP/08., o sjednici vijeća obaviješteni su taj optuženik i njegov branitelj, kao i državni odvjetnik. Sjednici je bio nazočan branitelj opt. D. Lj., odvjetnik D. S. J. dok uredno pozvani optuženik i državni odvjetnik sjednici nisu nazočili, pa je sjednica vijeća u odnosu na njih, sukladno čl. 475. st. 4. ZKP/08., održana u njihovoj odsutnosti.

 

              Žalbe optuženika su osnovane, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

              U pravu su optuženici kada u žalbama tvrde da je u pobijanoj presudi ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., pa je iz te žalbene osnove pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu  prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće, uslijed čega je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni postala bespredmetna.

 

              Naime, iz izreke prvostupanjske presude proizlazi da su optuženici proglašeni krivima što su na poticaj D. Lj., opt. D. D. i opt. M. N. kao odgovorne osobe tvrtke DBN Š. d.o.o., nakon što je opt. D. D. sa prokuristom društva K. d.o.o. zaključio poslovni ugovor - Sporazum o poslovnoj suradnji i Ugovor o dugoročnoj poslovnoj suradnji o proizvodnji biodiesela, a koji ugovori su bili osnov za izdavanje mjenica koje bi se eskontirale poslovnim bankama na području Republike Hrvatske, te tako pribavio novac za društvo DBN Š. d.o.o., znajući da se radi o fiktivnom pravnom poslu, tijekom 2007. i 2008. eskontirali i naplatili kod više banaka mjenice, i to od ukupno izdanih od strane K. 54 mjenice, 44 eskontirali i naplatili, pribavivši time na žiro račun društva DBN Š. novčana sredstva u ukupnom iznosu od 24.621.226,00 kn, nakon čega su tako pribavljena sredstva koristili za povrate eskonta i mogućnosti daljnje naplate mjenica, pozajmice drugim društvima, povrate po kreditnim obvezama, a dio novca putem pozajmica, gotovinskih isplata i poslovnih kartica podizali sa žiro računa društva DBN Š. te tako u ukupno 1749 navrata podigli ukupni iznos od 5.106.489,04 kn, koji novac nisu utrošili za potrebe društva, već su ga koristili za svoje potrebe, odnosno zadržali ga za sebe, te bez valjane pravne osnove omogućili isplate i drugim osobama.

 

              U daljnjem dijelu izreke presude navodi se da je tako opt. D. D. za sebe podizanjem gotovine, isplatom pozajmica i troškovima kreditnih kartica podigao i zadržao ukupan iznos 2.000.721,38 kn, opt. D. Lj. iznos od 941.750,00 kn, opt. M. N. 604.325,08 kn, te da su opt. D. D. i M. N. kao direktori društva DBN Š. M. D., N. Lj., I. A. i Đ. M. omogućili pribavljanje nepripadne materijalne dobiti, u iznosima navedenim za svakog od njih u tom dijelu izreke.

 

              Iako iz ovakve izreke proizlazi da su ot. D. D. i opt. M. N. proglašeni krivima zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. KZ/11. tj. da su zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju sebi i drugim osobama kojima su to omogućili, pribavili protupravnu imovinsku korist u ukupnom iznosu od 5.106.489,04 kn, i time društvu DBN Š. d.o.o. o čijim su se interesima bili dužni brinuti (kao odgovorne osobe - direktori) u tom iznosu prouzročili štetu, evidentno je da je takva izreka presude međusobno proturječna i nejasna, a proturječna je i razlozima presude.

 

              To prije svega zato što iz iste najprije proizlazi da su ovi optuženici kao direktori društva navedeni iznos podigli u ukupno 1749 navrata, iako to očigledno nisu učinili, budući da se u nastavku izreke navode iznosi koje su oni osobno podigli i zadržali za sebe, a njihov zbroj je daleko manji od ukupno navedenog iznosa, a zatim se poimence navode druge osobe i to M. D., N. Lj., Đ. M. i I. A., kojima su oni „bez valjane pravne osnove omogućili isplate…“, dakle, omogućili im podizanje preostalog iznosa, koji su te osobe same podizale i zadržavale za sebe, time da je prema izreci presude iz skupine naprijed navedenih osoba izostavljen opt. D. Lj., iako iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da su optuženici D. i N. i njemu omogućili podizanje gotovinskih isplata i pozajmica.

 

              Nadalje, kada iz izreke proizlazi da je najprije opt. D. D. kao direktor društva DBN Š. d.o.o. dana 13. lipnja 2007. sa I. Š. zaključio Sporazum o poslovnoj suradnji između društva K. d.o.o. i DBN Š. d.o.o., te 27. srpnja 2007. Ugovor o dugoročnoj poslovnoj suradnji o proizvodnji biodiesela, a radilo se o fiktivnom pravnom poslu, a zatim da se nastavno obojica optuženika terete da su zajednički i istovremeno kao odgovorne osobe u društvu DBN Š. d.o.o. u vremenu od lipnja 2007. do prosinca 2008., znajući za fiktivnost tog pravnog posla, kao osnove za izdavanje i naplatu mjenica, eskontirali i naplatili kod više banaka 44 (od 54) mjenice i time pribavili na žiro račun društva DBN Š. d.o.o. novčana sredstva u ukupnom iznosu od 24.621.226,00 kn, onda su u pravu optuženici D. D. i M. N. kada tvrde da je ovakva izreka presude nejasna i proturječna razlozima, jer da oni nisu u navedenom razdoblju istovremeno bili odgovorne osobe za poslovanje društva, odnosno direktori.

 

              Jasno je, s tim u svezi da onda nisu mogli istovremeno biti odgovorni ni za omogućavanje drugim osobama da za sebe podižu i zadrže u izreci navedene novčane iznose.

 

              Tako je opt. D. D. odgovorna soba - direktor navedenog društva bio do 22. kolovoza 2008., kada je direktor postao opt. M. N., što proizlazi i iz obrazloženja pobijane presude, ali i iz podataka za upis u Glavnu knjigu sudskog registra Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu.

 

              Nije u pravu opt. D. Lj. da je ostvarena označena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1 toč. 11. ZKP/08. time što u izreci navedene konkretne radnje koje je on poduzeo (potpisao mjeničnu izjavu za društvo DBN Š. d.o.o. kojom je društvu K. d.o.o. predao 12 mjenica kao osiguranje naplate potraživanja po, u izreci navedenim ugovorima) stvarno predstavljaju radnju izvršenja djela, pri čemu mu je oduzeta i imovinska korist ostvarena tim djelom, a nije proglašen krivim kao neposredni počinitelj nego kao poticatelj, dakle kao sudionik, jer on prema zakonskom opisu terećenog kaznenog djela i nije imao dužnost zaštiti imovinske interese DBN Š. i o njima se brinuti, kao što su to imali u određenim vremenskim razdobljima opt. D. D. i opt. M. N., pa samim time kriminalna djelatnost za koju se on tereti i nije mogla biti drugačije pravno označena, odnosno jednako kao što je to označena za opt. D. D. i opt. M. N.

 

              Nadalje, nije u pravu ovaj optuženik ni kada tvrdi da iz izreke presude nije vidljiva njegova poticateljska radnja u odnosu na opt. D. D., jer da je ista dovoljno sadržana u izričaju da je od opt. D. „zatražio“ da zaključi poslovni ugovor sa I. Š. kao prokuristom društva K. d.o.o., ali je u pravu kada tvrdi da iz izreke presude nije vidljivo na koji bi to način on poticao opt. M. N. na poslovnu suradnju s društvom K. d.o.o., iako je proglašen krivim kao poticatelj na zlouporabu u odnosu na oba optuženika, posebno kada se ima na umu da u vrijeme sklapanja tog pravnog odnosa opt. N. nije u DBN Š. d.o.o. bio odgovorna osoba.

 

              Iz svega iznijetog proizlazi, dakle, da je ostvarena po optuženicima istaknuta navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, pa je iz te žalbene osnove prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti.

 

              Budući da je ta povreda utjecala i da činjenično stanje ostane pogrešno i nepotpuno utvrđeno te da su optuženici istovremeno podnijeli žalbu i iz te žalbene osnove, potrebno se, sukladno čl. 487. st. 4. ZKP/08., u nastavku ove odluke osvrnuti i na tu žalbenu osnovu.

 

              Prije svega, potrebno je u ponovljenom postupku utvrditi u kojem je vremenu unutar inkriminiranog svaki od optuženika bio odgovorna osoba koja je sebi, ali i drugim točno određenim osobama, između onih navedenih u izreci, omogućila podizanje gotovine, o kojim iznosima se radi, i na koji način je to omogućeno, budući da se radi o odlučnim činjenicama o kojima ovisi individualna kaznena odgovornost svakog od optuženika.

 

              Pri tome je potrebno s više pažnje cijeniti obrane optuženika kao i do sada već izvedene dokaze, ali i izvesti nove kako bi se činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdilo.

 

              To se prije svega odnosi na potrebu da se dopuni knjigovodstveno vještačenje i ispitaju kao svjedoci pojedini igrači nogometnog kluba L. koji su bili predlagani tijekom ranijeg postupka, a čije je ispitivanje sud očito neopravdano odbio, jer da iz iskaza knjigovođe - svjedokinje Z. V. proizlazi da su joj optuženici donosili neke račune koje ona nije knjižila smatrajući da nisu knjigovodstveno valjani, dok iz obrane opt. M. N. proizlazi da novčana sredstva za koja se tereti nije zadržavao za sebe već ih je na temelju Ugovora o sponzorstvu isplaćivao igračima nogometnog kluba L., pa je potrebno pribaviti i navedeni Ugovor.

 

              Također je na okolnosti omogućavanja isplata drugim osobama od strane D. D. i M. N. „bez valjane pravne osnove“ potrebno ispitati kao svjedoke te druge osobe, navedene u izreci, jer se uglavnom radilo o stalnim zaposlenicima DBN Š. d.o.o., pa makar M. D. i N. Lj., koje su, prema stanju spisa, bile dostupne, a što je do sada propušteno. Ovo posebno kada se ima na umu da samo podizanje gotovine sa poslovnim karticama ne znači automatski da taj novac nije utrošen u poslovne svrhe, neovisno što o tome ne postoji valjana knjigovodstvena dokumentacija ili su one zbog toga tretirane kao pozajmice, koje optuženici, izgleda, i dalje otplaćuju.

 

              Potrebno je provjeriti i žalbenu tvrdnju opt. D. Lj. da podizanje novca sa žiro računa DBN Š. d.o.o. ne predstavlja imovinsku korist koju bi on nepripadno stekao, već predstavlja njegovu savjetničku plaću za veliki trud i rad koji je uložio angažiranjem na projektima vezanim uz uzgoj uljane repice.

 

              Konačno, iako se to sada čini suvišnim, potrebno je ukazati da je sud prvog stupnja također neopravdano bio odbio prijedlog optuženika da se kao svjedok ispita I. Š., jer je upravo on kao prokurista društva K. d.o.o. potpisao ugovore o poslovnoj suradnji s opt. D. D., tada direktorom društva DBN Š. d.o.o., jer je sud preuranjeno zaključio da se radi o fiktivnim pravnim poslovima, a da nije uočio da je priroda tog pravnog posla u konačnici, u konkretnom slučaju za opstojnost terećenog kaznenog djela, ustvari irelevantna.

 

              Naime, kada se u izreci presude navodi da su navedeni poslovni ugovori, koji su bili osnov za eskontiranje i naplatu mjenica, fiktivni pravni poslovi te istovremeno priznaje da je naplatom 44 mjenice na žiro račun DBN Š. d.o.o., dakle u njegovu korist, pribavljeno ukupno 24.621.226,00 kn, od čega je najveći dio korišten za poslovne svrhe DBN Š. d.o.o., a preostali dio i to baš 5.106.489,04 kn da su optuženici zadržali za sebe i omogućili drugim osobama pribavljanje protupravne imovinske koristi, onda proizlazi da je državni odvjetnik ali i sud, koji je to prihvatio, imao dvostruke kriterije: tvrdi se da se radi o fiktivnim pravnim poslovima s jedne strane, a s druge strane se dopušta da se novčana sredstva pribavljena takvim fiktivnim pravnim poslovima ipak smatraju zakonito pribavljenim sredstvima ako su korištena za poslovanje društva u čiju su korist takvim fiktivnim pravnim poslovima pribavljena.

 

              Stoga se doista čini da je potpuno irelevantno o kakvim se zapravo pravnim poslovima u konkretnom slučaju radilo - fiktivnim ili stvarnim, ako su istima pribavljena novčanih sredstava u korist društva, pa se utoliko i sadržaj izreke i obrazloženja presude u tom dijelu također čini suvišnim. Bitno je  samo utvrditi jesu li optuženici od ukupno pribavljenih novčanih sredstava na žiro račun društva DBN Š. d.o.o., a o čijim interesima su se bili dužni brinuti, za sebe uzeli i zadržali iznose za koje se terete, odnosno jesu li i drugim osobama omogućili ostvarivanje protupravne imovinske koristi, na način na koji je to naprijed u ovoj odluci ukazano.

 

              Prilikom ponovnog odlučivanja, prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovim rješenjem, te utvrditi sve pravno odlučne činjenice na koje mu je ovdje ukazano, nakon čega će donijeti novu odluku koju će valjano obrazložiti u svim njezinim dijelovima.

 

              Iz svih iznijetih razloga, riješeno je kao u izreci na temelju čl. 483. st. 1. i čl. 484. st. 1. ZKP/08.

 

Zagreb, 30. lipnja 2020.