- 1 -              Revr 1607/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1607/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. J., iz N., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik J. V., dipl. iur. zaposlenom u SSSH, Ured Č., protiv tuženika D. J., iz T., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik K. H., odvjetnik u V., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, utvrđenja radnog odnosa i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-1/2015-2 od 3. ožujka 2016., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-251/13-78 od 27. studenoga 2014. ispravljena rješenjem istog suda broj P-251/13-79 od 4. veljače 2015., u sjednici održanoj 30. lipnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja pod toč. I. izreke kojim se utvrđuje da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika u razdoblju od 1. travnja 2011. do 14. travnja 2011., pod toč. II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime neisplaćene plaće za 4. mjesec 2011. bruto iznos od 1.665,35 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 16. svibnja 2011. do isplate, dok je pod toč. III. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor bruto iznos od 892,70 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 16. travnja 2011. do isplate. Odbijen je zahtjev tužitelja kojim je isti pod toč. I. izreke  tražio da se utvrdi da je nedopušten otkaz ugovora o radu što ga je tuženik dao tužitelju odlukom od 7. travnja 2011., pod toč. II. da se naloži tuženiku da isplati tužitelju na ime neisplaćene bruto plaće za 4. mjesec 2011. iznos iznad dosuđenih 1.665,35 kn do zatraženim 3.570,76 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 16. svibnja 2011. do isplate, za 5. mjesec 2011. iznos od 3.570,76 kn sa zateznim kamatama od 16. lipnja 2011. do isplate, na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor bruto iznos iznad dosuđenih 892,70 kn do iznosa od 1.298,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 31. svibnja 2011. do isplate. Nadalje, odbačen je zahtjev tužitelja kojim traži da se naloži tuženiku da ga za razdoblje od 1. travnja 2011. do 31. svinja 2011. prijavi na obvezno mirovinsko osiguranje, te se sud u svezi toga proglašava apsolutno nenadležnim za odlučivanje. Naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 10.546,88 kn.

 

Rješenjem istog suda pod toč. I. izreke ispravljena je navedena presuda na način da se u obrazloženju navedene presude na 12. stranici nadodaje tekst kojim se obrazlaže da je neosnovano potraživanje tužitelja u odnosu na isplatu otpremnine u iznosu od 5.951,25 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom iz razloga što je utvrđeno da je ugovor o radu tužitelja otkazan ponašanjem radnika, pa da stoga isti nema pravo na isplatu otpremnine. Pod toč. II. izreke u ostalom dijelu presuda ostala je neizmijenjena.

 

Drugostupanjskom presudom žalbe tužitelja i tuženika su djelomično odbijene kao neosnovane, a djelomično prihvaćene kao osnovane, te je preinačena presuda prvostupanjskog suda na način da je pod toč. 1. izreke utvrđeno da je nedopušten otkaz ugovora o radu što ga je tuženik dao tužitelju odlukom od 7. travnja 2011., toč. 2. izreke utvrđeno je da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika u razdoblju od 1. travnja 2011. do 31. svibnja 2011., toč. 3. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju na ime neisplaćene bruto plaće za travanj i svibanj 2011. isplati ukupno 7.141,52 kn bruto sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je pod toč. 4. izreke naloženo tuženiku da tužitelju na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor isplati iznos od 1.298,45 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

Drugostupanjskim rješenjem ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu otpremnine u iznosu od 5.951,25 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19. - dalje u tekstu: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju i ukine pobijanu presudu u cijelosti i predmet vrati na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

 

              Revizija tuženika nije osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima tuženika u postupku pred drugostupanjskim sudom, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, razumljiva je, sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na zakonitost predmetne odluke, a takvi razlozi nisu proturječni sadržaju isprava koje se nalaze u spisu.

 

Tuženik u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključka drugostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica, osporavajući ocjenu provedenih dokaza i zaključke drugostupanjskog suda u odnosu na zakonitost odluke dajući pritom vlastitu ocjenu provedenih dokaza. Međutim, takvi prigovori po svojoj naravi su činjenični prigovori koje revizijski sud ne može ocjenjivati s obzirom na to da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Nadalje, tuženik u reviziji, u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, navodi da drugostupanjski sud nije valjano ocijenio dokaze izvedene u postupku, čime je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8 ZPP.

 

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tuženika u dijelu kojem tvrdi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP, vijeće je ocijenilo da u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP jer se ocjena dokaza drugostupanjskog suda temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

Slijedom navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Nadalje, u odnosu na pozivanje revidenta na presudu Vrhovnog suda poslovni broj Revr-1155/13-2 od 9. rujna 2011.valja reći da navedena odluka nije primjenjiva u konkretnom slučaju.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nedopuštena odluka o otkazu ugovora o radu od 7. travnja 2011., da se utvrdi da je bio u radnom odnosu, isplata plaće i naknada za neiskorišteni godišnji odmor.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da je ovaj revizijski sud prihvatio razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Slijedom izloženog proizlazi da ne postoje razlozi zbog koji je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, valjalo odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao izreci ove presude.

 

Zagreb, 30. lipnja 2020.