- 1 -              Revr 339/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 339/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. A. iz D. M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u iz D. M., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva …, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u O., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-13/16-2 od 5. prosinca 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Pr-535/15-15 od 13. studenog 2015., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I.              Revizija tuženice se prihvaća te se preinačuju presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-13/16-2 od 5. prosinca 2017. i presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Pr-535/15-15 od 13. studenog 2015. i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo …, da tužitelju A. Z. na ime neisplaćene razlike naknade za putne troškove prijevoza na posao i s posla za razdoblje od mjeseca svibnja 2011. do kraja mjeseca siječnja 2014. godine isplati ukupan iznos od 13.515,27 kn sa zateznom kamatom po stopi iz čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja kamata teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka, pa do isplate, računajući tu kamatu kako slijedi:

 

-              na iznos od 261,64 kn od 16. srpnja 2011.,

-              na iznos od 687,20 kn od 16. kolovoza 2011.,

-              na iznos od 4,79 kn od 16. rujna 2011.,

-              na iznos od 654,00 kn od 16. listopada 2011.,

-              na iznos od 352,18 kn od 16. studenoga 2011.,

-              na iznos od 322,00 kn od 16. prosinca 2011.,

-              na iznos od 369,43 kn od 16. siječnja 2012.,

-              na iznos od 332,47 kn od 16. veljače 2012.,

-              na iznos od 474,76 kn od 16. ožujka 2012.,

-              na iznos od 229,96 kn od 16. travnja 2012.,

-              na iznos od 669,09 kn od 16. svibnja 2012.,

-              na iznos od 142,20 kn od 16. lipnja 2012.,

-              na iznos od 604,91 kn od 16. srpnja 2012.,

-              na iznos od 488,00 kn od 16. kolovoza 2012.,

-              na iznos od 306,91 kn od 16. rujna 2012.,

-              na iznos od 850,18 kn od 16. listopada 2012.,

-              na iznos od 388,40 kn od 16. studenoga 2012.,

-              na iznos od 171,09 kn od 16. prosinca 2012.,

-              na iznos od 464,29 kn od 16. siječnja 2013.,

-              na iznos od 259,75 kn od 16. veljače 2013.,

-              na iznos od 216,36 kn od 16. ožujka 2013.,

-              na iznos od 687,20 kn od 16. travnja 2013.,

-              na iznos od 221,53 kn od 16. svibnja 2013.,

-              na iznos od 416,86 kn od 16. lipnja 2013.,

-              na iznos od 493,02 kn od 16. srpnja 2013.,

-              na iznos od 542,30 kn od 16. kolovoza 2013.,

-              na iznos od 124,50 kn od 16. listopada 2013.,

-              na iznos od 274,57 kn od 16. studenoga 2013.,

-              na iznos od 578,55 kn od 16. prosinca 2013.,

-              na iznos od 388,40 kn od 16. siječnja 2014.,

-              na iznos od 836,00 kn od 16. veljače 2014.,

-              na iznos od 511,71 kn od 16. ožujka 2014., te se tuženiku nalaže da tužitelju naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja kamata teče od presuđenja pa do isplate sve u roku od 8 dana."

 

II.              Nalaže se tužitelju Z. A. naknaditi parnični trošak tuženici Republici Hrvatskoj, u iznosu od 5.750,00 kuna u roku od 8 dana.

 

III.              Nalaže se tužitelju Z. A. naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj trošak revizije u iznosu od 1.500,00 kuna u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu presudom poslovni broj Pr-535/15-15 od 13. studenog 2015. naložio je tuženici isplatiti tužitelju putne troškove prijevoza na posao i s posla za razdoblje od mjeseca svibnja 2011. do kraja mjeseca siječnja 2014. u iznosu od 13.515,27 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude te naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.750,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 13. studenog 2015. do isplate sve u roku od 8 dana, dok je odbio preostali dio zahtjeva za isplatu parničnog troška u iznosu od 1.875,00 kuna kao neosnovan.

 

Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj: Gž R-13/16-2 od 5. prosinca 2017. pod točkom I. izreke odbio je žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu, dok je pod točkom II. izreke odbio zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku. Predložila je da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači pobijanu odluku tako da uvaži žalbu tuženice i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti uz zahtjev za naknadu troška sastava revizije.

 

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/2019), u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi članka 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako je to primjerice navedeno u točkama 1.-3. ovog stavka.

 

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

 

- da je tužitelj kao djelatna vojna osoba zaposlenik tuženika koji potražuje putne troškove dolaska na posao i s posla u razdoblju od svibnja 2011. do veljače 2014.,

 

- da je tužitelju rješenjem Ministarstva … Republike Hrvatske od 1. travnja 2008. priznato pravo isplate putnih troškova na relaciji D. M.-N.-D. M. (34 km) u visini cijene mjesečne autobusne karte javnog međumjesnog prijevoza,

 

- da je tužitelj primao naknadu putnih troškova, ali ne u punom iznosu,

 

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ako tužitelju treba isplaćivati prijevoz neovisno o broju dolaska na posao, odnosno za cijeli mjesec tada mu je manje isplaćeno 13.515,27 kuna,

 

- da iz očitovanja vještaka podneskom od 11. rujna 2015. proizlazi da ako je tuženik bio u obvezi isplaćivati prijevoz samo za dane provedene na poslu, "…djelatnoj vojnoj osobi neće se isplaćivati naknada troškova prijevoza na posao i s posla u vrijeme bolovanja, godišnjeg odmora, korištenja slobodnih dana i drugih slučajeva kada ne putuje i nema trošak prijevoza na posao i s posla, te ako se isplata naknade prijevoza temelji na mjesečnoj karti, istu je potrebno dijeliti s brojem radnih dana u predmetnom mjesecu, te dobiveni pojedinačni iznos množiti sa brojem dana koje je djelatnik radio…" tada je tuženik u cijelosti isplatio naknadu prijevoza tužitelju.

 

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev primjenom odredbi čl. 178. stavak 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 33/02, 58/02, 175/03 i 136/04) i Pravilnika o naknadama troškova u vezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji ("Narodne novine" broj: 141/04 i 22/05, dalje Pravilnik) te čl. 63. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj: 92/05, 107/07 i 27/08) ocijenivši da je rješenje tuženice o pravu na naknadu troškova prijevoza upravni akt koji vezuje tuženicu sve dok to rješenje ne bude izmijenjeno.

 

Tuženica je u reviziji naznačila sljedeće pravno pitanje:

 

"Da li isplata naknade putnih troškova od mjesta stanovanja do mjesta obavljanja službe djelatnih vojnih osoba vrši isključivo temeljem upravnog akta (rješenje Ministarstva … klasa: Up/I-121-05/08-01/150 od 1. travnja 2008.) kojim je tužitelju utvrđeno pravo na troškove prijevoza, a bez primjene odredbe čl. 2. st. 5. Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji (NN-141/2004, NN-22/2005, NN-131/2013.)?"

 

Kao razlog važnosti postavljenog pravnog pitanja tuženica je navela odluku Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Gž R-400/2015-2 od 15. listopada 2015.

 

Vijeće ovoga suda je ocijenilo da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U odluci revizijskog suda broj: Revr-669/17 od 20. veljače 2018. zauzeto je pravo shvaćanje da "odlučivanje o pravu tužitelja – djelatne vojne osobe na naknadu troškova prijevoza, predstavlja upravnu stvar o kojoj u upravnom postupku odlučuje nadležno tijelo tuženika te tako doneseni pravomoćni i izvršni akt (u konkretnom slučaju rješenje o naknadi troška prijevoza u visini mjesečne cijene karte) obvezuje upravno tijelo koje ga je donijelo."

 

Nadalje, u istoj odluci je također navedeno: "Pri tome je za naglasiti da prethodno shvaćanje revizijskog suda ne isključuje mogućnost umanjenja rješenjem određene naknade za prijevoz zbog okolnosti predviđenih odredbom čl. 2. st. 5. Pravilnika, dakle, izostanaka tužitelja za vrijeme bolovanja, godišnjeg odmora, korištenja slobodnih dana i drugih slučajeva kada ne putuje i nema trošak prijevoza na posao i s posla."

 

Odredbom čl. 2. st. 5. Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji ("Narodne novine", broj: 141/04, 22/05, 131/13, dalje: Pravilnik) propisano je da se djelatnoj vojnoj osobi neće isplaćivati naknada troškova prijevoza na posao i s posla za vrijeme bolovanja, godišnjeg odmora, korištenja slobodnih dana i drugih slučajeva kada ne putuje i nema trošak prijevoza na posao i s posla.

 

Iz shvaćanja revizijskog suda proizlazi da rješenje kojim je tužitelju priznato pravo na trošak prijevoza predstavlja upravni akt koji obvezuje upravno tijelo sve dok ne bude stavljeno izvan snage pri čemu nije isključena mogućnost umanjenja naknade zbog okolnosti navedenih u čl. 2. st. 5. Pravilnika.

 

Sudski vještak se podneskom od 11. rujna 2015. očitovao da "Ukoliko je tuženik bio u obvezi isplaćivati prijevoz samo za dane provedene na poslu, "…djelatnoj vojnoj osobi neće se isplaćivati naknada troškova prijevoza na posao i s posla u vrijeme bolovanja, godišnjeg odmora, korištenja slobodnih dana i drugih slučajeva kada ne putuje i nema trošak prijevoza na posao i s posla, te ako se isplata naknade prijevoza temelji na mjesečnoj karti, istu je potrebno dijeliti s brojem radnih dana u predmetnom mjesecu, te dobiveni pojedinačni iznos množiti sa brojem dana koje je djelatnik radio…" tada je tuženik u cijelosti isplatio naknadu prijevoza tužitelju."

 

Budući da iz navedenog očitovanja vještaka proizlazi da u slučaju primjene čl. 2. st. 5. Pravilnika je tužitelju isplaćena u cijelosti naknada za prijevoz, to je valjalo preinačiti nižestupanjske presude temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, prema uspjehu stranaka u postupku. Tuženici je priznat trošak odgovora na tužbu i sastava podneska od 21. svibnja 2015. po Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 142/12, 103/14 i 118/14 – dalje: Tarifa) od po 100 bodova za svaki podnesak, za ročišta 8. prosinca 2014. i 19. listopada 2015. po Tbr. 9/1 od po 100 bodova za svako, za ročište 12. siječnja 2015. po Tbr. 9/2 50 bodova, za sastav žalbe protiv presude 125 bodova po Tbr. 10/1 što uz vrijednost boda od 10,00 kuna po Tbr. 50 iznosi sveukupno 5.750,00 kuna.

 

Tuženici nije priznat trošak odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora budući da isti ne prileži spisu.

 

Revidentici je priznat i trošak revizije budući da je uspjela s revizijom po Tbr. 10/6 u iznosu od 150 bodova što uz vrijednost boda od 10,00 kuna po Tbr. 50 iznosi 1.500,00 kuna.

 

Zagreb, 30. lipnja 2020.