- 1 -              Rev 2767/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2767/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. V. iz N., A., koga zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u S., protiv tuženika U. o. d.d. Z., OIB:..., koga zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1624/2016-2 od 21. svibnja 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj Pn-740/2015-20 od 5. rujna 2016., u sjednici održanoj 30. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje presuda Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1624/16-2 od 21. svibnja 2018. u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 16.800,00 kn za razdoblje od 24. rujna 2009. do 4. rujna 2016., te na iznos od 30.000,00 kn za razdoblje od 24. rujna 2009. do 3. veljače 2010. i sudi:

 

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 16.800,00 kn za razdoblje od 24. rujna 2009. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 4. rujna 2016. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te zateznu kamatu na iznos od 30.000,00 kn za razdoblje od 24. rujna 2009. do 3. veljače 2010. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. U preostalom dijelu revizija tužitelja se odbacuje kao nedopuštena.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova revizije, kao neosnovan.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju s osnove povrede prava osobnosti iznos od 50.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 24. rujna 2009. do isplate dok je u preostalom dijelu do zatraženog iznosa od 70.000,00 kn zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (točka I. izreke). Tuženik je obvezan isplatiti tužitelju s osnove naknade imovinske štete iznos od 8.570,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 3.000,00 kuna teku od 21. kolovoza 2009., a na iznos od 5.570,00 kuna od 24. rujna 2009. do isplate, dok je u preostalom zatraženom dijelu s osnove imovinske štete do iznosa od 19.850,00 kn, odnosno za iznos od 11.280,00 kn zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (točka II. izreke). Tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime izgubljene zarade iznos od 18.137,43 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci presude (točka III. izreke). Tuženik je obvezan isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 30.000,00 kn koje teku od 24. rujna 2009. do 8. lipnja 2013. (točka IV. izreke). Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 21.088,63 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 5. rujna 2016. do isplate (točka V. izreke).

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„I. Djelomično se prihvaćaju žalbe tužitelja i tuženika pa se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj: Pn-740/2015 od 05. rujna 2016. preinačuje u st. I., II., IV. i V. izreke te tako preinačena glasi:

 

Dužan je tuženik isplatiti tužitelju s osnova povrede prava osobnosti iznos od 10.000,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 05. rujna 2016. do isplate sve u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

Dužan je tuženik s osnova naknade imovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 10.180,00 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 3.000,00 kuna teče od 21. kolovoza 2009., na iznos od 6.800,00 kuna od 05. rujna 2016. do isplate te na iznos od 380,00 kuna od 06. svibnja 2010. do isplate sve u roku od 15 dana dok se u preostalom zatraženom dijelu zahtjev tužitelja s osnova imovinske štete odbija kao neosnovan.

 

Tuženik je dužan tužitelju isplatiti i zakonsku zateznu kamatu na iznos od 30.000,00 kuna koja kamata teče počev od 04. veljače 2010. do 08. lipnja 2013., u roku od 15 dana.

 

Preinačuje se i odluka o troškovima postupka iz prvostupanjske presude pa se tuženiku nalaže da tužitelju isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 26.706,75 kuna.

 

II. U preostalom se dijelu žalbe odbijaju i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj: Pn-740/2015 od 05. rujna 2016. potvrđuje.

 

III. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak žalbenog dijela postupka isplatom iznosa od 1.094,00 kuna, u roku od 15 dana.“

 

              Protiv navedene drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) uz prijedlog da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu revizijskih navoda.

 

Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu, a podredno odbiti kao neosnovanu. Traži trošak sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija je djelomično osnovana i djelomično nedopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

 

Podnoseći reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a tužitelj u reviziji postavlja sljedeća pravna pitanja:

„1. Kako se imaju primjenjivati kriteriji za dosudu naknade štete zbog povrede prava osobnosti? Koliki iznos se ima dosuditi za povredu prava osobnosti kod povrede koju je pretrpio poput tužitelja s opisanim kvalifikatornim segmentima povrede prava osobnosti (12 % umanjenja životnih aktivnosti, naruženost i ostale okolnosti o kojima ovisi dosuđeni iznos) iz čl. 1100. stavci 1., 2. i 3. ZOO-a?

2. Dosuđuje li se početak tijeka zakonskih zateznih kamata od dana presuđenja ili od dana postavljanja odštetnog zahtjeva prema štetniku-osiguranju radi isplate naknade štete? Je li se prilikom dosuđenja početka tijeka zakonskih zateznih kamata na glavnicu naknade za povredu prava osobnosti ima primijeniti odredba čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu?“

 

Obrazlažući razloge važnosti navedenih pitanja navodi da je pobijana drugostupanjska odluka utemeljena na shvaćanjima koja nisu podudarna sa shvaćanjima revizijskog suda te se u odnosu na prvo pitanje poziva na odluku revizijskog suda broj Revr-874/11 od 29. studenoga 2011. i Orijentacijske kriterije za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenoga 2002., a u odnosu na drugo naznačeno pitanje poziva se na odluke broj Rev-550/14 od 18. studenoga 2015. i Rev-934/14 od 5. travnja 2017.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika.

 

Prvo naznačeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni budući da pobijana drugostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o visini naknade neimovinske štete nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda.

 

Naime, kod popravljanja neimovinske štete isplatom pravične novčane naknade sud je sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, i 41/08 - dalje: ZOO) pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade dužan voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom namjenom. Dakle, ne postoje egzaktna ili precizna mjerila za utvrđivanje visine pravične novčane naknade, već se ista sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a utvrđuje ovisno o okolnostima pojedinog slučaja.

 

Upravo u skladu s tim shvaćanjem drugostupanjski je sud u pobijanoj odluci, vodeći računa o okolnostima konkretnog slučaja, revidentu dosudio naknadu štete zbog povrede prava osobnosti.

 

Stoga, u odnosu na prvo naznačeno pravno pitanje revizija nije dopuštena, pa je na temelju odredbe čl. 392.b. st. 5. ZPP-a, valjalo riješiti kao pod točkom I. izreke rješenja.

 

Ovaj sud je ocijenio da je drugo naznačeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je, stoga, u odnosu na to pravno pitanje revizija dopuštena.

 

U revizijskom stupnju postupka sporan je početak tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđene iznose naknade štete s osnove povrede prava osobnosti, tuđe pomoći i njege te uništene odjeće i osobnih stvari.

 

Drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu te obvezao tuženika isplatiti tužitelju s osnove prava osobnosti iznos od 10.000,00 kn, s osnove tuđe pomoći i njege iznos od 4.800,00 kn te na ime uništene odjeće i osobnih stvari iznos od 2.000,00 kn, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude (5. rujna 2016.) do isplate, a na nesporni dio neimovinske štete koji je plaćen 8. lipnja 2013. tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate od 4. veljače 2010. (dan podnošenja tužbe) do 8. lipnja 2013. Pri tome je ocijenjeno da, budući da je tijekom ovog parničnog postupka tužitelj podvrgnut drugom operativnom zahvatu, tužitelju na dosuđeni iznos pravične novčane naknade pripadaju zakonske zatezne kamate od dana presuđenja (a ne od dana podnošenja zahtjeva tuženiku). Prema shvaćanju drugostupanjskog suda tužitelju i na dosuđene iznose s osnove tuđe pomoći i njege te uništene odjeće i osobnih stvari pripadaju zakonske zatezne kamate od dana presuđenja, jer je visina te štete određena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

 

Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda, kojim se poistovjećuje pojam završenog liječenja s nastankom štete, protivno je pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odlukama broj Rev-550/14 od 18. studenoga 2015. i Rev-934/14 od 5. travnja 2017., a prema kojem je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09) kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

Budući da se tužitelj 24. rujna 2009. obratio tuženiku u mirnom postupku sa zahtjevom za naknadu štete prije podnošenja tužbe, to mu na temelju odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09) na dosuđenu neimovinsku štetu u iznosu od 10.000,00 kn te imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 4.800,00 kn i uništene odjeće i osobnih stvari u iznosu od 2.000,00 kn, odnosno na ukupan iznos od 16.800,00 kn, pripadaju zakonske zatezne kamate i za razdoblje od 24. rujna 2009. do 4. rujna 2016., a na isplaćeni nesporni iznos naknade štete od 30.000,00 kn tužitelju pripadaju kamate i za razdoblje od 24. rujna 2009. do 3. veljače 2010.

 

              Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je djelomično odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata i odlučiti kao u izreci presude.

 

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška revizije, s obzirom da je isti u revizijskoj fazi postupka uspio samo glede sporednog potraživanja (točka II. izreke rješenja).

 

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 30. lipnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

                                                                                                                Viktorija Lovrić, v. r.