- 1 -              Revd 957/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 957/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. d.o.o. iz Z., (OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik iz Z., protiv tuženika S. M. iz N., M., (OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnica V. Š., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu V. O. i V. Š. iz N., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-1428/2019-2 od 15. listopada 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku posl. br. Pr-243/2018-31 od 3. svibnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-1428/2019-2 od 15. listopada 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku posl. br. Pr-243/2018-31 od 3. svibnja 2019.

 

Revizijski sud postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a) primjećuje:

 

a) u odnosu na prvo u prijedlogu postavljeno pitanje:

 

- da nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, te

 

- da (uostalom) ono nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer odgovor na postavljeno pitanje (onako kako je formulirano) ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja,

 

b) u odnosu na drugo postavljeno pitanje:

 

- da ono nije važno za odluku u ovom sporu (konkretnu poziciju tuženika),

 

- da je odgovor na takvo (općenito) postavljeno pitanje (onako kako je formulirano) uvijek pozitivan (potvrdan), budući da je odredbom čl. 109. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17) propisano: „Radnik koji na radu ili u vezi s radom, namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu trećoj osobi, a štetu je naknadio poslodavac, dužan je poslodavcu naknaditi iznos naknade isplaćene trećoj osobi“ - i ne odnosi se na shvaćanje iz osporene presude,

 

- da je (uostalom) drugostupanjski sud zaključio da je tužitelj dokazao da mu je protupravnom radnjom tuženika (s namjerom) počinjena šteta u visini 40.000,00 kuna.

 

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 30. lipnja 2020.