Broj: Rev-x 503/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Guštek, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Lucije Čimić, Jasenke Žabčić i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. d.o.o. V., zastupanog po S. Š., odvjetniku u V., protiv tuženika S. a. d.o.o. V., zastupanog po I. P., odvjetniku u V., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja G. V., radi predaje u posjed nekretnina i isplate i u pravnoj stvari protutužbe radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-2917/2011-3 od 23. ožujka 2012. kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-145/11 od 20. listopada 2011., u sjednici održanoj 13. studenoga 2012.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              U odnosu na dio pobijane presude kojim je odlučeno o zahtjevu tužitelja za predaju posjeda nekretnina revizija se odbija kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

              U odnosu na dio presude kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu revizija se odbacuje kao nedopuštena.

 

Ukidaju se nižestupanjske presude - Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-2917/2011-3 od 23. ožujka 2012. i presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-145/11 od 20. listopada 2011. u dijelu u kojem je odlučeno o zahtjevu za isplatu novčane svote od 500.960,92 kn sa zakonskim zateznim kamatama i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              "I. Nalaže se tuženiku S. a. d.o.o. V. da tužitelju K. d.o.o. V. preda u posjed

 

-          kč.br. 3991/1 zgrada i dvorište u ulici B. J. sa 5082 m2,

-          kč.br. 3994/2 oranica V. skela sa 4701 m2,

-          kč.br. 3998/3 put V. skela sa 77 m2 i

-          kč.br. 3999/2 oranica V. skela sa 4124 m2 – posjedovno kč.br. 3999/11

sve upisano u zk.ul.br. 3052 k.o. V. koje čestice su vlasništvo tužitelja u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Tuženik S. a. d.o.o. V. dužan  je tužitelju K. d.o.o. V. isplatiti:

 

              - iznos od 85.168,20 kuna skupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. siječnja 2001. godine do 30. lipnja 2002. godine u visini od 18% godišnje, od 01. srpnja 2007. godine u visini od 15% godišnje, a nakon toga po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 8 postotnih poena pa do isplate;

 

              - iznos od 83.868,90 kuna skupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. siječnja 2002. godine do 30. lipnja 2002. godine u visini od 18% godišnje, od 01. srpnja 2007. godine u visini od 15% godišnje, a nakon toga po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 8 postotnih poena pa do isplate;

 

              - iznos od 82.617,91 kuna skupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. siječnja 2003. godine do 31. prosinca 2007. godine u visini od 15% godišnje, a nakon toga po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 8 postotnih poena pa do isplate;

 

              - iznos od 83.367,15 kuna skupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2007. godine u visini od 15% godišnje, a nakon toga po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 8 postotnih poena pa do isplate;

 

              - iznos od 84.149,56 kuna skupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. siječnja 2005. godine do 31. prosinca 2007. godine u visini od 15% godišnje, a nakon toga po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 8 postotnih poena pa do isplate;

 

              - iznos od 81.789,20 kuna skupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. siječnja 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine u visini od 15% godišnje, a nakon toga po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 8 postotnih poena pa do isplate;

 

              odnosno sveukupan iznos od 500.960,92 kune skupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospjeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, kao i naknaditi prouzročeni parnični trošak tužitelju u iznosu od 203.241,12 kuna, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

              III. Protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

 

              "Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj S. a. d.o.o. V. za trgovinu i usluge V. stekao pravo vlasništva na nekretninama upisanim u zk.ul. 3052 k.o. V. a koje se sastoje od kč.br. 3991/1 kuća i dvorište neplodno u ul. B. J. sa 4970 m2, kč.br. 3911/3 trafostanica i dvorište neplodno u ul. B. J. sa 112 m2, kč.br. 3995/3 Oranica V. s. sa 840 m2, kč.br. 3995/4 oranica V. s. sa 1060 m2, 3994/2 oranica V. s. sa 4701 m2, kč.br. 3998/3 put V. s. sa 77 m2 i kč.br. 3999/11 oranica V. s. sa 2434 m2 pošto se nakon zaključenja Kupoprodajnog ugovora  od 14. kolovoza 1992.g. kao kupac nalazi u poštenom i zakonitom posjedu istih nekretnina, pa se tužitelju-protutuženiku nalaže da ovu činjenicu prizna i slijedom toga izda valjanu tabularnu ispravu koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.

 

              Nalaže se tužitelju-protutuženiku, da tuženome-protutužitelju nadoknadi parnične troškove u ovome postupku i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

              odbija se u cijelosti kao neosnovan."

 

              Presudom suda drugog stupnja prvostupanjska presuda je potvrđena u odluci o glavnoj stvari, a u odluci o troškovima postupka prvostupanjska presuda je ukinuta drugostupanjskim rješenjem i u tom dijelu predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

              Protiv te drugostupanjske presude tuženik-protutužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) pobijajući presudu u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i nižestupanjske presude da budu preinačene na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, a prihvati protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja.

 

              U odnosu na dio pobijane presude kojim je odlučeno o zahtjevu za predaju posjeda nekretnina revizija je neosnovana, a u odnosu na dio presude kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu revizija je osnovana, dok je u odnosu na dio presude kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu revizija nedopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, na temelju koje je revizija podnesena, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

 

              Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP u slučajevima kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

 

U slučaju kad je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, vrijednost predmeta spora može odrediti prvostupanjski sud (st. 4.), a ako je to propustio učiniti smatra se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn (st. 5.).

 

Budući da se predmetni protutužbeni zahtjev  ne odnosi na novčanu svotu te da u protutužbi nije naznačena vrijednost predmeta spora, niti je vrijednost predmeta spora odredio prvostupanjski sud, vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu iznosi 50.000,00 kn. Stoga je u odnosu na taj dio presude, revizija nedopuštena, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP reviziju valjalo odbaciti u tom dijelu.

 

U dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu pobijana presuda je ispitana samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, sukladno odredbi čl. 392a. st. 1. ZPP.

 

Tužbeni zahtjev kojim traži da mu tuženik preda u posjed predmetne nekretnine tužitelj temelji na tvrdnji da je vlasnik tih nekretnina, da je nekretnine koristio sve do ratnih događanja 1991., a nakon toga da je nekretnine prisvojio tuženik koji ih do sada koristi.

 

Osporavajući osnovanost tog zahtjeva tuženik tvrdi da je stekao vlasništvo spornih nekretnina na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog 14. kolovoza 1992. s "Općinom Vukovar" u tzv. Republici Srpskoj Krajini i da mu stoga pripada pravo na posjed nekretnina. Ujedno je protutužbenim zahtjevom zatražio utvrđenje svog vlasništva spornih nekretnina.

 

Raspravljajući i ocjenjujući pitanje vlasništva predmetnih nekretnina, o čijem postojanju ovisi kako odluka o tužbenom zahtjevu tako i odluka o protutužbenom zahtjevu, sudovi su utvrdili da su sporne nekretnine od 10. kolovoza 1966. u zemljišnoj knjizi upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja tužitelja sve do 24. ožujka 1999. kada su upisane kao vlasništvo tužitelja, da je rješenjem "Izvršnog savjeta Općine Vukovar" od 6. kolovoza 1992., koje predstavlja akt donesen u predmetu upravne naravi na području koje je bilo pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda, u smislu odredbe čl. 1. Zakona o konvalidaciji ("Narodne novine", broj 104/97), odnosno odredbe čl. 1. Uredbe za provođenje Zakona o konvalidaciji akata izdanih u predmetima upravne naravi, dane tuženiku na korištenje, te da je rješenjem Ureda državne uprave Vukovarsko-srijemske županije od 12. ožujka 2004. pravomoćno odbijen zahtjev tuženika za konvalidaciju tog akta, te su poništene sve pravne posljedice koje je to rješenje proizvelo.

 

S obzirom na činjenicu da je pravomoćnim rješenjem nadležnog upravnog tijela Republike Hrvatske donijetim na temelju odredaba spomenute Uredbe odbijen zahtjev tuženika za konvalidacijom rješenja "Izvršnog savjeta Općine Vukovar" o davanju nekretnina tuženiku na korištenje te su poništene posljedice koje je to rješenje proizvelo, sudovi su zaključili da tuženik nije stekao vlasništvo predmetnih nekretnina te su protutužbeni zahtjev  kojim tuženik traži da se utvrdi njegovo vlasništvo nekretnina ocijenili neosnovanim.

 

Budući da je u odnosu na dio pobijane presude kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu revizija nedopuštena, revizijski navodi koji se tiču tog dijela presude nisu od značaja, pa ih ovaj sud nije ocjenjivao.

 

Vlasništvo spornih nekretnina stekao je tužitelj kao nositelj prava korištenja, odnosno upravljanja, na temelju odredaba čl. 360. i 361. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96 – dalje: ZVDSP), pa kao vlasnik ima pravo zahtijevati od tuženika kao osobe koja posjeduje sporne nekretnine da mu preda svoj posjed tih nekretnina, sukladno odredbi čl. 161. st. 1. ZVDSP.

 

Stoga je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je zahtjev tužitelja za predaju posjeda nekretnina prihvaćen.

 

U reviziji se neosnovano ističe da čestice za koje se traži predaja posjeda "nedvojbeno ne postoje", a što da je vidljivo iz vlasničkog lista koji se dostavlja uz reviziji, pa da je stoga sud naložio činidbu koju je nemoguće izvršiti, te da je zbog toga pobijana presuda nerazumljiva i proturječna sama sebi. Revizijski navodi da u naravi nema nekretnina pobliže naznačenih u toč. I. izreke prvostupanjske presude zbog toga što se ne nalaze u zk.ul.br. 3052 k.o. V. su neosnovani.

 

Prema odredbi čl. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96 i dr.) zemljište je u smislu tog Zakona dio zemljine površine koji je u katastru zemljišta označen posebnim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica).

 

Dakle, okolnost da su neke od spornih nekretnina, nakon što su otpisane iz zk.ul.br. 3052 k.o. V. sada upisane u drugi zemljišno-knjižni uložak, ne znači da te nekretnine više ne postoje niti da bi ovrha radi predaje u posjed nekretnine označene katastarske čestice bila neprovediva.

 

Stoga, suprotno revizijskim navodima u dijelu pobijane presude koji se tiče odluke o zahtjevu za predaju posjeda nekretnina nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Budući da u navedenom dijelu pobijane presude ne postoji revizijski razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, reviziju protiv tog dijela presude valjalo je odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Odlučujući o tužbenom zahtjevu kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati naknadu za korištenje predmetnih nekretnina za razdoblje od 1. 1. 2001. do 31. 12. 2007. sudovi su utvrdili da je tužitelj za obavljanje svoje poslovne djelatnosti unajmio poslovni prostor od trgovačkog društva V. g. V. i da je u utuženom razdoblju platio najamninu u ukupnom iznosu od 500.960,92 kn, te su i taj zahtjev tužitelja ocijenili osnovanim.

 

U reviziji se neosnovano ističe da je tuženik pošteni posjednik spornih nekretnina jer je u ovom sporu pravomoćno odlučeno da tuženiku ne pripada pravo na posjed pa se smatra da je njegov posjed nepošten od časa kada je primio tužbu, sukladno odredbi čl. 18. st. 4. ZVDSP.

 

Dakle, tuženik je nepošteni posjednik nekretnina najkasnije od početka tijeka ove parnice, koja je počela teći 1999., pa je s obzirom na odredbu čl. 165. st. 1. ZVDSP kao nepošteni posjednik dužan naknaditi tužitelju koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja nekretnina u utuženom razdoblju. Tu korist potrebno je utvrditi u visini zakupnine koja bi se mogla ostvariti za predmetne nekretnine s obzirom na njihovu vrijednost, a ne u visini zakupnine koju je tužitelj plaćao za poslovni prostor koji je uzeo u zakup ako bi vrijednost tog poslovnog prostora bila veća od vrijednosti njegovih nekretnina koje je tuženik neovlašteno koristio.

 

Budući da o visini naknade nije odlučeno prema vrijednosti spornih nekretnina i da o toj odlučnoj činjenici presude nemaju razloga, u dijelu pobijane presude kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu kojim se traži isplata novčane svote od 500.960,92 kn počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP u tom dijelu nižestupanjske presude valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U Zagrebu, 13. studenoga 2012.