- 1 -              Revd 1471/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1471/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. Š. S. iz B., (OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnik Ž. J., odvjetnik iz Z., protiv tuženice T. K. iz S., (OIB: ...), koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik iz S., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gž-383/2019-2 od 15. siječnja 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli posl. br. P-191/2018 od 2. svibnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom „povodom žalbe tuženice“ preinačena je prvostupanjska presuda tako da je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I. Ovrha određena Rješenjem Općinskog suda u Korčuli, posl. br.: Ovr-272/12 od 29. svibnja 2013. proglašava se nedopuštenom.

 

II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom po stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu određuje HNB prema članku 29. stavcima 2. i 8. ZOO-a i koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“,

 

dok je tužitelju naloženo da tuženici nadoknadi parnične troškove od 97.100,00 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim od 2. svibnja 2019. do isplate - te odbijena kao neosnovana žalba tužitelja protiv odluke o troškovima postupka i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastavljanja žalbe.

 

Tužitelj je podnio prijedlog da mu se dopusti revizija protiv te drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja kojeg (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu - a riječ je o pravnom pitanju o kojem postoje drugačija (različita) pravna shvaćanja.

 

Tuženica nije odgovorila na prijedlog.

 

Prijedlog tužitelja da mu se revizija dopusti nije dopušten.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 15. siječnja 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenja revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Odredbom čl. 385.a ZPP-a propisano je: "Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu…”.

 

Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a, koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti."

 

U konkretnom slučaju tužitelj je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačio niti jedno pitanje koje bi bilo važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Pitanjem kojeg je u prijedlogu postavio, konkretno: „Da li na ispravama (priloženim uplatnicama) treba biti precizno i jasno naveden osnov i visina duga kako bi se na nedvojben način utvrdilo da je dug priznat i da takvo priznanje prekida tijek zastarijevanja“, tužitelj sugerira prihvatiti zaključak da je o predmetu spora odlučeno samo ocjenom „isprava (priloženih uplatnica)“ - uz to i pogrešnom ocjenom, te na temelju shvaćanja da priznanje duga kojim se prekida zastara ne mora biti „jasno, određeno i bezuvjetno“,

 

a to što tako sugerira ne može se prihvatiti točnim ili pravilnim: osporena presuda nije temeljena samo na ocjeni isprava - priloženih uplatnica i njihovog sadržaja, niti na pravnom shvaćanju da u ovima nije trebao „biti precizno i jasno naveden osnov i visina duga kako bi se na nedvojben način utvrdilo da je dug priznat“ ili na shvaćanju „da isprave (u predmetnom slučaju uplatnice) na kojima nije navedena niti osnova niti visina duga, predstavljaju neizravan način priznanja duga“ (obzirom da se zasniva na ocjeni svih provedenih dokaza, na vrednovanju njihove dokazne snage - „uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja“, pa i iskaze stranaka, dakle i tužitelja), a o bitnoj činjenici „što je sve tužitelj uplatnicama plaćao ili priznao“ odlučeno je i trebalo odlučiti u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, prema kojoj: „Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka“, te primjenom načelnog shvaćanja da „dokazom (i to odlučnim) u parničnom postupku može biti sve iz čega se može crpiti saznanje o činjenicama relevantnim za odluku o predmetu spora“ - a ne samo po priloženim uplatnicama.

 

Ništa manje bitno za dopuštenost prijedloga, predlagatelj u prijedlogu nije određeno izložio niti razloge zbog kojih smatra da je pitanje koje je naznačio u prijedlogu važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP-a: razloge istaknute važnosti postavljenog pitanja ne može nadomjestiti samo poziv u prijedlogu na odredbe ZPP-a koje uređuju pitanje revizije i na odluke koje upućuju na ono što pitanjem postavlja - a koje se niti po činjenicama niti po pravnom shvaćanju na kojemu su temeljene ne mogu uspoređivati sa osporenom.

 

Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

 

- da pitanje iz prijedloga tužitelja nije važno za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako je formulirano i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu - niti smatrati (što za pitanje dopuštenosti revizije nije zanemarivo) da u svezi postavljenog pitanja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa,

 

- da ovu (neujednačenu ili nesigurnu sudsku praksu) ne dokazuje odluka revizijskog suda na koju se predlagatelj u prijedlogu poziva - a koju selektivno tumači,

 

- da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenost revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

 

Zagreb, 30. lipnja 2020.