1            Poslovni broj: 2 UsI-1743/2019-8

                                                                                                      Poslovni broj: 2 UsI-1743/2019-8

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja Z. S. iz V., G. V., kojeg zastupa opunomoćenik Z. K., odvjetnik u Z., D., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi starosne mirovine, 30. lipnja 2020.,

p r e s u d i o  j e

              I.               Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/18-01/03356770684, URBROJ: 341-99-05/3-18-8402 od 28. studenog 2019. godine.

              II.               Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Karlovcu, KLASA: UP/I-140-02/18-01/03356770684, URBROJ: 341-07-05/3-18-42 od 29. listopada 2018. godine.

              III.               Nalaže se prvostupanjskom tijelu da o zahtjevu tužitelja Z. S. za ponovno određivanje visine starosne mirovine odluči uzevši u obzir iznose koju su mu dosuđeni i isplaćeni na temelju presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: 10 Pr-298/2016-35 od 6. prosinca 2016., primjenom odredbi članka 82. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16), te da to učini u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovome upravnom sporu.             

              IV.               Nalaže se tuženiku da tužitelju Z. S. nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 3.125,00 (tri tisuće stotinu dvadeset pet) kuna (PDV uključen), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u navedenom roku tužitelju ne nadoknadi troškove spora, tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana izvršnosti odluke o troškovima spora (tj. od dana što neposredno slijedi nakon posljednjeg dana roka za dobrovoljno ispunjenje ove obveze od strane tuženika) do isplate.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Karlovcu, KLASA: UP/I-140-02/18-01/03356770684, URBROJ: 341-07-05/3-18-42 od 29. listopada 2018. odbijen je zahtjev tužitelja, podnesen 3. siječnja 2018., za ponovno određivanje visine starosne mirovine, slijedom pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: 10 Pr-298/2016-35 od 6. prosinca 2016. godine.

Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-140-02/18-01/03356770684, URBROJ: 341-99-05/3-18-8402 od 28. studenog 2019., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Tuženik obrazlaže, u bitnome, da su navedenom presudom tužitelju dosuđeni iznosi za razdoblje u kojem nije bio zaposlen kod Ministarstva unutarnjih poslova jer je poslodavac žalitelju prouzročio štetu u vidu izmakle dobiti – plaće i ostalih primanja kad je tužitelj bio nezaposlen, što ne predstavlja iznose iz članka 82. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16, u nastavku teksta: ZOMO), na temelju kojih bi se utvrđivali vrijednosni bodovi, a time ni nove činjenice što bi utjecale na pravomoćno utvrđeno pravo tužitelja.

Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da su na temelju spomenute presude obračunati i naplaćeni i svi doprinosi iz plaće, uključujući doprinos za mirovinsko osiguranje, te da su ispunjene pretpostavke propisane za ponovno određivanje visine tužiteljeve starosne mirovine. Tužitelj predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te da sam riješi stvar nalaganjem tuženiku da donese novo rješenje uvažavajući naknadno utvrđene činjenice što utječu na prava osiguranika. Traži i naknadu troškova spora, u iznosu od 3.125,00 kuna, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporenog rješenja, te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

Tužitelj osporava samo primjenu prava, nisu sporne činjenice odlučne za rješavanje ovog spora, a stranke u tužbi odnosno u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave. Sud je, stoga, vodeći se načelom učinkovitosti (čl. 8. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u nastavku teksta: ZUS), presudu donio bez provedbe rasprave (čl. 36. t. 4. ZUS-a). Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

Tužitelju je, rješenjem prvostupanjskog tijela od 14. listopada 2015., počevši od 1. srpnja 2015. priznato pravo na starosnu mirovinu. Historijat sporova između tužitelja i njegova ranijeg poslodavca, kao i razdoblja u kojima je tužitelj bio zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova, nisu sporni, te su strankama poznati.

Osiguraniku, odnosno korisniku mirovine koji je pravomoćnom sudskom presudom, sudskom nagodbom ili izvansudskom nagodbom potvrđenom kod javnog bilježnika ostvario pravo na plaću, vrijednosni bodovi utvrđuju se na temelju plaća koje bi pripadale na osnovi zakona, ugovora o radu, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu u odgovarajućem razdoblju, bez kamata po toj osnovi (čl. 82. st. 1. ZOMO-a). Prema stavku 2. navedenoga članka, odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se za razdoblje na koje se odnosi pravomoćna sudska presuda, odnosno sudska ili izvansudska nagodba.

Izmjena favorabilnog pravomoćnog rješenja utvrđena je odredbama članka 139. ZOMO-a. Pravomoćno rješenje o pravu na mirovinsko osiguranje ili iz mirovinskog osiguranja može se izmijeniti novim rješenjem ako je prvim rješenjem povrijeđen zakon, uredbe Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju ili opći akt Zavoda na štetu osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine (st. 1.). Novo rješenje donijet će se i kada se saznaju nove činjenice koje utječu na pravo osiguranika, osigurane osobe, odnosno korisnika mirovine koje su nastale nakon donošenja pravomoćnog rješenja ili u slučaju kada je upravni sud zauzeo za stranke povoljnije pravno stajalište (st. 2.). Prava utvrđena novim rješenjem donesenim prema stavcima 1. i 2. ovoga članka pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja ako je postupak pokrenut po službenoj dužnosti, odnosno od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine (st. 3.).

Pravomoćnom i ovršnom, te provedenom presudom Općinskog suda u Karlovcu od 6. prosinca 2016. Republici Hrvatskoj (tužiteljevom poslodavcu u spornom razdoblju) naložena je isplata tužitelju iznosâ (s pripadajućim zateznim kamatama) za mjesečna razdoblja od siječnja 2002. do lipnja 2005., po osnovi naknade štete u vidu izmakle dobiti (plaće i dodataka na plaću), kao razlike između primanja koja bi mu bila isplaćivana u tom razdoblju i plaće koja je tužitelju u navedenom periodu isplaćivana kod drugih poslodavaca. Pritom mu je dosuđen bruto iznos, koji obuhvaća, između ostalog, doprinose za mirovinsko osiguranje.

Sud je stajališta da su time, supstancijalno, ispunjene pretpostavke za primjenu normi članka 82. ZOMO-a, vezano uz članak 139. toga Zakona, te ne nalazi pravno uporište za tuženikovu pravnu interpretaciju po kojoj ne bi bilo osnove za ponovno određivanje visine tužiteljeve starosne mirovine.

Sukladno prethodnom, Sud utvrđuje da su javnopravna tijela, na štetu tužitelja, pogrešno primijenila odredbe članka 82. ZOMO-a, vezano uz članak 5. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09).

Sud je, stoga, poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, riješivši ujedno sam stvar nalaganjem sadržanim u točki III. izreke presude (čl. 58. st. 1. ZUS-a). Nadležna javnopravna tijela u izvršenju ove presude nisu ovlaštena ponovno razmatrati dio merituma upravne stvari riješen sadržajem toga naloga, već je prvostupanjsko tijelo, u skladu sa člankom 81. stavkom 1. i 2. ZUS-a, polazeći od sudskog naloga, dužno donijeti odgovarajuće rješenje s ostalim propisanim i uobičajenim elementima.

Imajući u vidu da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. i članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18).

Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članka 79. ZUS-a te Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), polazeći od toga da je tuženik izgubio spor, u okviru troškovnika iskazanog u tužbi (što se odnosi na sastav tužbe), koji je tuženiku poznat, te koji troškovnik Sud prihvaća kao osnovan. Rok za isplatu naknade troškova upravnog spora određen je sukladno članku 81. stavku 2. ZUS-a, dok je početak tijeka roka zakonskih zateznih kamata vezan uz izvršnost odluke o troškovima spora, tj. uz istek paricijskog roka što počinje teći dostavom stranci pravomoćne odluke o troškovima spora (čl. 80. st. 1. ZUS-a).

U Rijeci 30. lipnja 2020.

S u d a c

              dr. sc. Alen Rajko, v.r.   

              Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.