-   -              Poslovni broj: 8 Uslmio-136/20-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

       Split, Put Supavla 1

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja I.Č. iz K., K. T. ., zastupanog po opunomoćeniku M. S., odvjetniku u M., K. B. ., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, zastupanog po opunomoćenici D. P., . i zaposlenici prema generalnoj punomoći pohranjenoj u Uredu predsjednika pod poslovnim brojem 39 Su-158/16, radi ponovnog izračuna starosne mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 19. lipnja 2020. godine, u prisutnosti stranaka, 29. lipnja 2020. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba Zagreb, KLASA: UP/II140-02/19-01/03140010414, URBROJ: 341-99-05/3-19-9547 od 13. prosinca 2019. godine.

Obrazloženje

              U pravodobno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II140-02/19-01/03140010414, URBROJ: 341-99-05/3-19-9547 od 13. prosinca 2019. godine tužitelj osporava rješenje te je u bitnom naveo: da stav prvostupanjskog tijela i tuženika iznesen u pripadajućim rješenjima je pogrešan; da je tužitelj od 15. srpnja 2010. godine korisnik starosne mirovine ostvarene prema odredbi članka 2. stavak 1. Zakona o uvjetima za stjecanje prava na mirovinu radnika profesionalno izloženih azbestu (Narodne novine broj: 79/07 i 149/09); da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo materijalno pravo jer je pošlo od pogrešne teze u činjeničnom smislu da je tužitelj  bio korisnik najniže braniteljske mirovine; da je sukladno članku 47. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09) pogrešno utvrđeno činjenično stanje, obzirom da je netočno utvrđeno da je tužitelj bio korisnik mirovine iz Domovinskog rata; da je neprihvatljiv stav tuženika da se odredba članka 27. ZOHBDR-a odnosi samo na hrvatske branitelje koji pravo na mirovinu ostvaruju od 01. siječnja 2019. godine, obzirom na nespornu činjenicu da tužitelj počevši od 15. srpnja 2010. godine ostvaruje pravo na starosnu mirovinu temeljem navedenog posebnog Zakona; da je tužitelj  dokazima priloženim uz zahtjev od 30. rujna 2019. godine dokazao da je sudjelovao u Domovinskom ratu u trajanju od 33 mjeseca i 5 dana tj. 995 dana i da je stekao status Dragovoljca, pa da sukladno odredbi članka 27. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata („Narodne novine“, broj: 121/17, dalje: ZOHBDR-a) ima pravo na povećanje osobnog boda za 22% jer je proveo više od 961 dan u Domovinskom ratu, a kako ima i status dragovoljca da ostvaruje pravo na dodatno povećanje od 10%. Predložio je da se poništi osporeno rješenje tuženika i da se oglasi ništavim prvostupanjsko rješenje.

U odgovoru na tužbu tuženik ističe da tužba nije osnovana; da je osporeno rješenje donijeto u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u  skladu sa svim važeći zakonskim propisima; da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja; da ZOHBDR-a ne daje pravni temelj za obnovu postupka i ponovno određivanje mirovine za korisnike koji su pravo na mirovinu stekli prema prijašnjim propisima već da se odredbe novog ZOHBDR-a isključivo odnose na one hrvatske branitelje koji će pravo na invalidsku, starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu ili starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika ostvariti s danom 01. siječnja 2019. godine ili kasnije, temeljem članka 26. do 48. ZOHBDR te člancima 52, 55, 56, 141,142, 145 do 147. ZOHBDR-a, koji stupaju na snagu 01. siječnja 2019. godine. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije.

Osporenim rješenjem tuženika od 13. prosinca 2019. godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Područnog ureda u Dubrovniku, KLASA: UP/I141-02/19-01/03140010414, URBROJ: 341-05-05/3-19-10653 od 06. studenog 2019. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja da mu se odredi nova svota mirovine prema Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji.

Na ročištu od 19. lipnja 2020. godine opunomoćenik tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva, te je u bitnom ponovio navode tužbe. Opunomoćenica tuženika je iskazala da ostaje kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.

U dokaznom postupku čitani su: tužba, osporeno rješenje tuženika od 13. prosinca 2019. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan  sudski spis, kao i spis upravnog tijela  dostavljen uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja od 13. prosinca 2019. godine, odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem od 06. studenog 2019. godine tužitelju zakonito odbijen zahtjev za ponovno određivanje starosne mirovine tj. da se u obnovljenom postupku utvrdi novi iznos mirovine.

Prema stanju spisa proizlazi da je rješenjem Područne službe u Dubrovniku, broj: 70894 od 09. rujna 2010. godine, priznato počevši od 15. srpnja 2010. godine pravo na starosnu mirovinu prema odredbama Zakona o uvjetima za stjecanje prava na starosnu mirovinu radnika profesionalno izloženih azbestu („Narodne novine“, broj: 79/07 i 149/09) sa uračunatim razdobljem sudjelovanja u Domovinskom ratu od 01. srpnja 1991. do 21. kolovoza 1992., od 03. travnja 1993. do 31. svibnja 1993., od 02. rujna 1993. do 5. lipnja 1994., od 20. listopada 1994. do 6. prosinca 1994., te od 01. lipnja 1995. do 24. prosinca 1995. godine.

Tužitelj je dana 30. rujna 2019. godine podnio zahtjev da mu se ponovo izvrši izračun mirovine sukladno članku 27. ZOHBDR-a koji je stupio na snagu 01. siječnja 2019. godine, te je uz zahtjev predao potvrdu Ministarstva obrane, Uprave za ljudske resurse, Uprave za obranu Dubrovnik, Ureda za obranu Metković, Odsjeka za obranu Ploče, KLASA:034-04/05-01/01, URBROJ:512M2-180/01-05-366, izdanu u Pločama dana 20. listopada 2005. godine, iz koje je vidljivo da je tužitelj stekao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata – dragovoljca, temeljem sudjelovanja u Domovinskom ratu u razdoblju od 01. srpnja 1991. do 21. kolovoza 1992., od 03. travnja 1993. do 31. svibnja 1993., od 02. rujna 1993. do 5. lipnja 1994., od 20. listopada 1994. do 6. prosinca 1994., te od 01. lipnja 1995. do 24. prosinca 1995. godine. Potvrda je izdana  u skladu s člankom 2. točkom 1. i 3. ranije važećeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (narodne novine, bvroj:174/04 do 92/14, dalje ZOPHBDR-a).

Prema članku 27. stavak 1. ZOPHBDR-a, pripadniku borbenog sektora, koji na temelju navršenoga mirovinskog staža ostvari pravo na starosnu mirovinu, starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika, prijevremenu starosnu mirovinu ili prijevremenu starosnu mirovinu zbog stečaja poslodavca prema ovom Zakonu ili Zakonu o mirovinskom osiguranju, osobni bod povećava se ovisno o vremenu sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru i to za sudjelovanje od 361 do 480 dana 12%, s tim da se hrvatskom branitelju-dragovoljcu, ovisno o broju dana sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na postotak predviđen  za određeni broj dana dodaje 10%.

U vezi sa navedenim je istaći da se u povodu prijedloga za obnovu postupka novi propis (novi ZPHBDR-a) ne može bit temelj za obnovu postupka, obzirom  da odredba članka 27. ZOPHBDR-a, koja sukladno članku 217. ZOPHBDR-a stupila na snagu s danom 01. siječnja 2019. godine, može isključivo biti osnova za određivanje mirovina hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koji pravo na mirovinu ostvaruju s danom 01. siječnja 2019. godine ili kasnije.

Naime, odredba članka 27. ZOPHBDR-a sadržana je u Glavi III. ZOHBDR-a, tzv. - Pravo iz mirovinskog osiguranja - Pravo na starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu, te se odredbom članka 27. Zakona reguliraju prava hrvatskih branitelja na starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu kod ostvarivanja prava na mirovinu tj. nakon stupanja iste odredbe na snagu (01.01.2019.), ali se ista odredba ne odnosi i na hrvatske branitelje koji su korisnici mirovine od ranije, jer isto nije propisano  Zakonom. 

Kako je tužitelj od ranije korisnik starosne mirovine jer mu je pravo na starosnu mirovinu priznato počevši od 15. srpnja 2010. godine temeljem odredbi Zakona o uvjetima za stjecanje prava na starosnu mirovinu radnika profesionalno izloženih, a obzirom na broj dana u borbenom sektoru i status dragovoljca. 

Slijedom navedenog sud ocjenjuje da su pravilno primijenjene zakonske odredbe, te je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

                                                U Splitu 29. lipnja 2020. godine

                                                                                                                    S U D A C

                                                                                                                 Studenko Vuleta, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske    (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba  odgađa izvršenje presude (čl.66.st.5 ZUS-a).

DNA:

-          opunomoćeniku  tužitelja, .

-          tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Mihanovićeva 3, uz zapisnik o objavi,

-          u spis.

Kalendar 30 dana