Posl. broj: 81 Pn-603/19-46

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda S. K., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. Š. iz Z1., OIB: …, zastupan po punomoćniku B. S. odvjetniku u Z2, protiv I tuženika H. C. d.o.o., Z2, OIB: … i II tuženika I. d.o.o. iz G., OIB: …, zastupan po punomoćnici K. Š., odvjetnici iz Z2, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 18. lipnja 2020. godine u prisustvu punomoćnika tužitelja i punomoćnika I i II tuženika, dana 29. lipnja 2020.godine,

p r e s u d i o j e

I. Prvotuženik H. C. d.o.o., Z2, OIB: … i II tuženik I. d.o.o. iz G., OIB: …, dužni su tužitelju P. Š. iz Z1., OIB: …, solidarno platiti iznos od 24.501,68 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. lipnja 2020.g. pa do isplate.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva u odnosu na kamate tekuće od 29. listopada 2015.g. do 29. lipnja 2020.g.

III. Nalaže se I i II tuženicima naknaditi tužitelju parnični trošak u visini

19.942,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. lipnja 2020.g. po stopi koja
se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate
za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15
dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi da je dana 02. kolovoza 2014. na 11 km i 700 m I. dionice
državne ceste br. 522, područje općine L. oko 22,50 sati, došlo do naleta divlje životinje - srne, na vozilo marke M., reg. oznake ZD… uslijed čega su nastala oštećenja na vozilu i to: obloga branika prednjeg, rešetka branika prednjeg -donja, svjetlo prednje s pokazivačem smjera, maglenka prednja, maska prednja, blatobran prednji, rešetka branika prednjeg - srednja, poklopac prednji, kondenzator klima uređaja.

2

Posl. broj: 81 Pn-603/19-46

Predmetne zgode srna je tužitelji iskočila s desne strane vozila neposredno pred
vozilo, te je nalet bio neizbježiv.

Tužitelju je u štetnom događaju na vozilu nastala znatna šteta radi koje u konačno
postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj potražuje naknadu štete od I i II tuženika da mu
solidarno plate sveukupni iznos od 24.501,68 kn sa zakonskim zateznim kamatama od
podnošenja tužbe do isplate.

Prvotuženik u odgovoru na tužbu osporava odgovornost za štetu, visini štete i ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

Prvotuženik sukladno čl. 50. Zakona o cestama za štetu od divljači odgovara na temelju krivnje ukoliko na zahtjev lovačkog društva nije postavio signalizaciju.

Pored toga tuženik ističe da je na mjestu štetnog događaja postojao prometni znak u stacionaži dionica 001,11 km + 500 m.

Slijedom navedenog osporava se odgovornost za štetni događaj, te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

Ukoliko sud ne usvoji navedeni prigovor I tuženika opreza radi ističe se prigovor
isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja iz razloga što brzinu nije
prilagodio uvjetima na cesti.

Odredbom čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima propisano je da šteta nastala u vezi
s opasnom stvari, odnosno opasne djelatnosti smatra se da potječe od te stvari, odnosno
djelatnosti osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

Kako je motorno vozilo opasna stvar, a vožnja motornim vozilom opasna djelatnost,
jasno i nedvojbeno proizlazi da je do štete došlo uslijed opasne stvari odnosno djelatnosti,
odnosno iz razloga što motor motornog vozila nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na
cesti.

Također je potrebno istaknuti da je divljač opasna stvar, te obzirom na dokaze jasno i
nedvojbeno proizlazi da upravitelj lovištem nije poduzeo adekvatne mjere za sprječavanje
nastanka štetnog događaja odnosno da je uzrok štete opasna stvar.

Tuženik osporava i visinu štete iz razloga što predmetna šteta nije uklonjena već se
radi o ponudi za popravak štete, dok račun tužitelj nije priložio. Osporava se i tijek zateznih
kamata na način postavljen u tužbi budući se radi o nenovčanoj materijalnoj šteti.

Drugotuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe da nema saznanja o okolnostima
i dinamici nastanka prometne nezgode kako to tužitelj opisuje u tužbi, niti je II tuženik
preuzeo divljač koja je navodno izvršila nalet na vozilo tužitelja. Osporava se i visina štete.

Posebno se ističe da sukladno odredbama Zakona o lovstvu i Zakona o cestama (koji
su lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima) odgovornost za nastalu štetu na
vozilu snosi vozač ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, a u protivnom

3

Posl. broj: 81 Pn-603/19-46

pravna osoba koja gospodari prometnicom na kojoj je šteta nastala. Predlaže se odbiti tužitelja
s tužbenim zahtjevom.

Svojom presudom pod brojem Pn-3745/15od 28. rujna 2018.g. sud je odbio tužbeni
zahtjev u odnosu na I i II tuženike.

Na presudu je žalbu uložio tužitelj, a Županijski sud u Zagrebu je rješenjem Gž-
1130/18 od 22. veljače 2019.g. ukinuo prvostupanjsku presudu radi utvrđenja odgovornosti I i
II tuženika.

Sud je u ponovljenom dokaznom postupku izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži
spisu, izvršen je uvid u izvod štete, zapisnik o očevidu od 02.08.2014., slike oštećenog vozila
(list 9 spisa), račun hladnjak-klime od 06.08.2014.g., ponudu M.-B. J. A. d.o.o. od 28.10.2015., saslušan je kao svjedok S. D., provedeno je prometno vještačenje na okolnost visine štete na vozilu po vještaku ing. S. H., izvršen je uvid u Izvješće I tuženika od 11.08.2016.g., te Izvješće I tuženika od 11. studenoga 2019.g.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Među strankama sporan je nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija I i II
tuženika, odgovornosti I i II tuženika i visina tužbenog zahtjeva.

Na okolnost istaknutih prigovora tuženika sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu
MUP-a PU Ličko-Senjske, PP Gospić od 02. kolovoza 2014.g. iz kojeg proizlazi da je ekipa
za očevid izašla na lice mjesta i na temelju obavljenog očevida utvrdila da je 02.08.2014.g.
oko 22,50 sati, na 11 km i 700 m, I. dionice državne ceste br. 522, područja Općine L. došlo do naleta divlje životinje - srne, na vozilo marke M., reg. oznake ZD … na način što je vozač P. Š. upravljao s navedenim vozilom iz smjera U. u smjeru naplatne postaje G. P. te je dolaskom do naprijed navedenog kilometra s desne strane iznenada, iz niskog raslinja, na kolnik iskočila divlja životinja srna, kojom prilikom je došlo do udara prednjim desnim dijelom vozila u divlju životinju nakon čega divlja životinja srna ugiba, a na vozilu ostaju oštećenja.

Tužitelj je u spis dostavio ponudu ovlaštenog M. B. servisa J. A. d.o.o. od 28.10.2015.g., prema kojoj bi popravak oštećenog vozila iznosi

23.158,10 kn.

Spisu ne prileži račun niti dokaz da bi vozilo doista bilo popravljeno.

Sud je izvršio uvid u priloženi račun za hladnjak klime od 06.08.2014. u visini 850,00 kn.

Sud je tijekom postupka također saslušavao na okolnost odgovornosti pasivne
legitimacije tuženih, svjedoka S. D. koji je po zanimanju ophodar i poznata mu je cesta 522, uz koju se nalaze lovišta i to po njegovom mišljenju dva lovišta. Prema njegovom iskazu cesta je propisno označena prometnim znakovima "divljač na cesti". Znakovi su postavljeni 2001.g. ili 2002.g. kada je cesta puštena u promet, a kasnije su nadopunjivani. Tijekom saslušanja svjedoku je predočen i popis prometnih znakova sa
lokacijama i detaljnim podacima državne ceste 522, I. dionice, nakon kojeg uvida je iskazao

4

Posl. broj: 81 Pn-603/19-46

da ukoliko je vozač vozio u pravcu G. P., onda se znak nalazi na 9 km, a ako je išao u suprotnom smjeru onda se znak nalazi na 12 km.

Svjedok je posebno naglasio prema popisu znakova da se znak "divljač na cesti" nalazi
na 12209 m suprotno od smjera G. P., kao i na 11510 u smjeru G. P.. Također je dodao da se na cesti nalazi i znak sa dopunskom pločom u dužini od 4000 m, ali je iskazao da postoji više dopunskih ploča te se nije mogao decidirano izjasniti točno gdje su
postavljene.

Nadalje je iskazao da u slučaju postojanja znaka "divljač na cesti" to odmah znači obvezu smanjivanja brzine.

Sporna cesta po iskazu svjedoka ne ulazi u kategoriji brzih cesta i ograničenje kretanja
na takvoj cesti je 60 km/h, ali postoje i ceste u istoj kategoriji na kojima postoji ograničenje
od 90 km/h.

Prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka na vozilu tužitelja marke M. E 220 CDI, ZD … nastupila je šteta koja u visini troškova popravka na dan izrade nalaza i mišljenja odnosno 11.06.2018.g. iznosi 24.501,68 kn, s uključenim porezom na dodanu vrijednost ili 19.601,34 kn bez tog poreza.

U ponovljenom postupku sud je zatražio od I tuženika podatak o prometnim
znakovima na dionici ceste na kojoj se dogodio šteni događaj, te je u Izvješću od

11.08.2016.g. navedeno da na D522 dionici državne ceste 001, kod 11 km + 700 m, je
izvršen pregled lokacije od strane I tuženika te je utvrđeno da je prometni znak A44 "divljač
na cesti" postavljen u studenom 2010.g. na lokaciji D522 dionica 001, od 11 km + 510 m.

Također iz izvješća proizlazi kako je tijekom veljače 2016.g. utvrđeno da predmetnog
znaka nema na lokaciji pa je 18.02.2016.g. ponovno postavljen novi znak A44 "divljač na
cesti" na istoj poziciji.

Prvotuženik je u svom izvješću napomenuo da je Zapisnik o obavljenom pregledu
lokacije s učestalim prelaženjem krupne (papkarske) divljači preko ceste od 12.11.2010.g. (na
temelju kojeg su postavljeni znakovi "divljači na cesti"), napravljen sa Lovačkim društvom
"C. " L., dok se poduzeće "I. " d.o.o. nije izjasnilo o potrebama postavljanja znakova "divljač na cesti" na navedenoj lokaciji.

U Izvješću I tuženika od 11. studenoga 2019.g. navedeno je kako je za državnu cestu
DC522, stacionaža 11 km + 700 m, kod mjesta G. P. u vrijeme prometne nezgode 02.08.2014.g. za smjer kretanja prema rastu broja stacionaže, u primjeni prometni znak
oznake B31 "ograničenje brzine" do 90 km/h.

Prvotuženik je ponovio da je znak "divljač na cesti" koji je u primjeni za mjesto
štetnog događaja postavljen u studenom 2010.g. temeljem obavljenog pregleda ceste zajedno
s predstavnikom lovačkog društva "C." Lovinac.

Također je ponovljeno kako je u veljači 2016.g. na navedenoj lokaciji predmetni
prometni znak ponovno stavljen, a nakon što je uočeno da na predmetnoj lokaciji nema
prethodno postavljenog prometnog znaka.

5

Posl. broj: 81 Pn-603/19-46

Također je ponovljeno da I. d.o.o. G. nije tražio postavljanje prometnih znakova oznake A44 "divljač na cesti" na području državne ceste koje ulaze u ili graniče s područjem lovišta u svojoj nadležnosti.

Nakon dostavljenih izvješća u ovom postupku je nesporno utvrđeno da na mjestu
štetnog događaja je brzina kretanja označena prometnim znakom na 90 km/h te da na mjestu
događaja u vrijeme štetnog događaja nije bilo prometnog znaka "divljač na cesti".

Navedeno proizlazi iz izvješća Hrvatskih cesta koji ne spore da je na predmetnoj
dionici 2010.g. bio postavljen znak "divljač na cesti, ali je iz iste potvrde vidljivo da u veljači

2016.g. godinu i pol nakon štetnog događaja predmetnog znaka nema, te je ponovno
postavljen.

Jednako je tako u postupku utvrđeno da je nalet srne tužitelju s desne strane bio iznenadan i brz.

Glede pasivne legitimacije i odgovornosti I tuženika valja napomenuti da je I tuženik
osoba ovlaštena za upravljanje cestom i odgovornost I tuženika postoji ukoliko je I tuženik
propustio učiniti sve potrebno da bi se promet na cesti kojom upravlja odvijao sa sigurnošću
za sva vozila koja prolaze prometnicom.

U konkretnom slučaju, na temelju saslušanja svjedoka S. D. koji je ophodar na prometnici proizlazi da su na prometnici bili postavljeni znakovi "divljač na cesti" i to kako je svjedok u svom iskazu napomenuo da ukoliko se vozač vozio u pravcu G. P. na 9 km, a ako je išao u suprotnom smjeru na 12 km, dok se štetni događaj dogodio na 11 km i 700 m, predmetne prometnice, dakle unutar dionice koja je bila označena prometnim znakom "divljač na cesti".

Iako isto nije konstatirano u zapisniku o očevidu iako to proizlazi iz iskaza svjedoka
koji se u svom iskazu i detaljno očitovao napomenuvši da se znak "divljač na cesti" nalazi

12.209 m suprotno od smjera G. P. kao i na 11.510 m u smjeru G. P. te je dodao da postoje i dopunske ploče, a sve ploče su postavljene 2001.g. ili 2002.g. u trenutku kada je prometnica puštena u promet

Međutim iz naknadno dostavljenih izvješća I tuženika kao što je ranije navedeno
proizlazi da je 2010.g. na dionici državne ceste na kojoj se dogodio štetni događaj bio
postavljen znak "divljač na cesti", ali je isto tako utvrđeno da u veljači 2016.g. toga znaka na
toj dionici ceste nije bilo te je tada ponovno postavljen, a to je bilo godinu i pol nakon štetnog
događaja.

Činjenica je da ti znakovi nisu niti evidentirani u zapisniku o očevidu policije koja je
sačinjavala zapisnik o očevidu, što znači da u trenutku prometne nezgode znakovi nisu bili
postavljeni.

Odlučujući o odgovornosti I tuženika, valja napomenuti da I tuženik odgovara za
nastalu štetu po načelu presumirane krivnje, tada se krivnja pretpostavlja i ne treba ju
dokazivati.

Naime, obzirom da tužitelj nije mogao izbjeći prometnu nezgodu to upravo I tuženik
kao ovlaštena osoba koja upravlja javnom cestom snosi odgovornost za štetu koju je na javnoj

6

Posl. broj: 81 Pn-603/19-46

cesti na vozilu tužitelja prouzročila divljač sukladno odredbi čl. 86. st. 3. Zakona o lovstvu
kojim je propisano da odgovornost za štetu na vozilu snosi vozač ukoliko nije prilagodio
visinu kretanja uvjetima na cesti tako da može pravodobno postupiti po prometnom pravilu i
znaku, a u protivnom pravna osoba koja gospodari prometnicom na kojoj je šteta nastala.

Odredbe čl. 18. i 55. Zakona o javnim cestama propisuju da I tuženik upravlja
državnim cestama, gradi ih, rekonstruira i održava, a predmet poslovanja tuženoga je i
organiziranje i obavljanje djelatnosti održavanja državnih cesta i planiranje održavanja i
provođenja mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima te redovitog i izvanredno održavanje
javnih cesta.

Stoga je I tuženik putem svojih ophodarskih službi mogao predvidjeti mogućnost
prelaska divljači preko ceste jer je njegova temeljna obveza održavati cestu na način da
odgovara svojoj namjeni, zahtjevima sigurnosti prometa, a obzirom da I tuženik niti ne tvrdi
da je na mjestu događaja bio postavljen prometni znak "divljač na cesti", to je propustio
poduzeti sve mjere potrebne za sigurno odvijanje prometa.

Glede pasivne legitimacije i odgovornosti II tuženika sud također napominje da
sukladno čl. 50. Zakona o cestama zbog naleta divljači odgovara po osnovi krivnje, iz razloga
što je upravo II tuženik također bio dužan na dionici ceste na kojoj je nastao štetni događaj
paziti na postojanje znaka "divljač na cesti", a iz izvješća I tuženika proizlazi da II tuženik
nije tražio postavljanje prometnih znakova oznake A44 "divljač na cesti" na području
državnih cesta koje ulaze ili graniče s područjem lovišta u svojoj nadležnosti.

U ponovljenom postupku II tuženik je predlagao saslušanjem svjedoka na okolnost
traženja postavljanja znaka "divljač na cesti" od I tuženika, međutim sud smatra da se
navedeno može dokazivati isključivo materijalnim dokazima odnosno pismenim zahtjevima, a
što II tuženik u konkretnom slučaju ne posjeduje.

Tužitelj tijekom postupka nije dokazao niti da je popravio štetnu na svom automobilu
već je samo predočio ponudu ovlaštenog M. B. servisa, a koja ponuda ne znači da je šteta doista i popravljena.

Tužitelj je dostavio samo račun za hladnjak za klimu što može značiti da je samo ugradio navedeni hladnjak bez popravka ostatka vozila.

Odredba čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima propisuje da šteta koja je nastala u
svezi s opasnom stvari odnosno djelatnosti smatra se da potječe od te stvari odnosno
djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a prema odredbi čl. 1064. Zakona
o obveznim odnosima, za štetu od opasne stvari odgovara njen vlasnik, a za štetu od opasne
djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

U smislu navedenih odredbi temeljem odredbe čl. 1066. st. 1. II tuženik Lovačko
društvo koje skrbi i nadgleda divljač na svom području odgovara za štetu od opasne stvari,
dakle, u situaciji kada je tužitelj dokazao da mu je šteta nastala uslijed naleta njegovog vozila
na divljač koja se nalazila na cesti II tuženik kao vlasnik odnosno korisnik opasne stvari nije
dokazao da je poduzeo sve potrebne radnje da bi upozorio vozača na mogućnost naleta
divljači odnosno prelaženja divljači preko ceste.

Kako je već ranije u presudi obrazloženo odgovornost I tuženika se presumira.

7

Posl. broj: 81 Pn-603/19-46

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud u ovom postupku smatra da su I i II
tuženici pasivno legitimirani u ovom štetnom događaju i da snose odgovornost za štetu na
vozilu tužitelja.

Visina štete utvrđena je na temelju prometnog vještačenja po stalnom sudskom
vještaku ing. Srećku Hlišću u visini 24.501,68 kn, na koje je sud tužitelju dosudio i zakonske
zatezne kamate, koje teku od dana presuđenja obzirom se radi o nerepariranoj imovinskoj šteti
po čl. 1089.st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

Sa kamatama tekućim od utuženja odnosno 29.10.2015.g. do 29.06.2020.g. sud je odbio tužitelja.

Slijedom navedenog sud je odlučio kao u toč. I. i II. izreke ove presude.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, i trošak se sastoji od troška
zastupanja tužitelja po odvjetniku prema važećoj Odvjetničkoj tarifi i vrijednosti predmeta
spora od 24.501,68 kn, i u trošak ulazi: trošak sastava tužbe /Tbr. 7. toč. l. O.T - RH/, u
iznosu 1.000,00 kn, trošak pristupa na ročište 13.12.2017., 12.03.2018., 14.05.2018.,

17.09.2018., 13.05.2019., 08.07.2019., 18.06.2020. /Tbr. 9. toč. l. O.T. - RH u iznosu od

7.000,00 kn, trošak sastava podnesaka od 28.09.2016., 27.03.2018., 10.07.2018., 25.10.2019..
/Tbr. 8. toč. l. O.T - RH/ u iznosu od 4.000,00 kn, trošak sastava žalbe /Tbr. 10. toč. l. O.T -
RH/ u iznosu od 1.250,00 kn, a što sveukupno iznosi 13.250,00 kn, čemu treba dodati 25%
PDV-a u iznosu od 3.312,00 kn, a što sveukupno iznosi 16.562,00 kn čemu treba dodati
trošak vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn, trošak pristojbe na tužbu 580,00 kn i presudu

1.300,00 kn, tako da je ukupan trošak iznosi 19.942,00 kn s kamatama od presuđenja do
isplate.

Slijedom navedenog sud je odlučio kao u toč. III. izreke ove presude.

U Zagrebu, 29. lipnja 2020. godine

S u d a c:

S. K.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od
dana dostave presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud, pismeno u šest
istovjetnih primjeraka.

Dna:

l. pun tužitelja 2. I tuženiku

3. pun II tuženika