-   -              Poslovni broj: 8 UsIpor-126/20-6

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja Č. V. iz S., D. r. ..., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi otpisa poreznog duga-povrata naplaćenog poreza, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 19. lipnja 2020. godine u prisutnosti tužitelja i odsutnosti tuženika, 29. lipnja 2020. godine,

                                                         

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/16-01/309, URBROJ: 513-04-20-2 od 16. siječnja 2020. godine.

 

 

Obrazloženje

 

 

              U pravovremeno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-23/16-01/309, URBROJ: 513-04-20-2 od  16. siječnja 2020. godine tužitelj osporava rješenje te je u bitnom naveo: da ne pobija ovršnu ispravu temeljem koje je provedena ovrha tj. naplata predmetnog dugovanja, jer ista isprava nema nedostataka; da sporno dugovanje zbog kojeg je pokrenut ovaj upravni spor ne proizlazi iz ovršne isprave, nego iz pogrešnog tumačenja pravnih normi; da o spornom iznosu ne postoji upravni akt kojeg bi mogao pobijati. Naveo je da je u 2007. godini ostvario dobit te da je porez na dobit za 2007. godinu u cijelosti platio, što je nesporno među strankama; da je u 2008. godini ostvario gubitak, što je također nesporno jer je isto utvrđeno u obrazloženju osporenog rješenja. Kako je u 2007. godini ostvario dobit, sukladno poreznim propisima u 2008. godini mu je određeno plaćanje predujma poreza na dobit, a kako je dobit u 2007. godini bila vrlo visoka, da mu je mjesečni iznos predujma  određen u iznosu od 85.637,52 kn, odnosno da je na razini godine predujam iznosio 1.027.650,24 kn; da je iznos određenog predujma predstavljao veliko opterećenje za njegovo poslovanje; da ostvarena dobit u 2007. godini je posljedica izvanrednog prihoda koji je ostvaren u samo jednom sudskom postupku, koji se nije mogao ponoviti, zbog čega je dana 16. lipnja 2008. godine poreznom tijelu podnio zahtjev za oslobađanje od plaćanja predujmova poreza na dobit za 2008. godinu; da je o njegovom zahtjevu porezno tijelo odlučilo rješenjem od 18. veljače 2009. godine na način da mu je utvrđena obveza plaćanja predujmova na porez na dobit u 2008. godini u iznosu od 0,00 kuna; da iako je navedenim rješenjem porezno tijelo utvrdilo da nema obvezu plaćanja mjesečnog predujma poreza na dobit da mu je porezno tijelo naplatilo zateznu kamatu na neplaćene predujmove poreza na dobit, kako je ranije bilo određeno; da je porezno tijelo spornu tražbinu prisilno naplatilo u kolovozu 2011. godine rješenjem o ovrsi od 26. srpnja 2011. godine, protiv kojeg je izjavio žalbu, a nakon što je žalba odbijena od strane tuženika da je pokrenuo upravni spor u kojem je  usvojena tužba i poništeno drugostupanjsko rješenje, nakon čega je tuženik donio rješenje kojim je poništilo predmetno rješenje o ovrsi; da je nakon donošenja drugostupanjskog rješenja, prvostupanjskom tijelu dana 23. rujna 2015. godine podnio zahtjev za otpis duga zbog nastupa apsolutne zastare, ali da je porezno tijelo umjesto da otpiše dug i vrati mu neosnovano naplaćeni iznos donijelo novo rješenje o ovrsi od 02. studenog 2015. godine kojim je odbilo njegov zahtjev za otpis duga; da upravni spor pokreće isključivo iz razloga što mu je rješenjima poreznog tijela naplaćena tražbina za koju je bila nastupila apsolutna zastara, iako je prethodno podnio zahtjev za otpis duga zbog zastare; da se radilo o iznosima predujmova poreza na dobit koji su obračunavani temeljem porezne prijave za 2007. godinu a dospijevali na naplatu u 2008. godini, da je zastara sukladno članku 94. Općeg poreznog zakona (NN br. 147/08) počela teći istekom 2008. godine, odnosno 01. siječnja 2009. godine i da je sukladno članku 96. OPZ-a apsolutna zastara nastupila protekom šest godina tj. istekom 2014. godine (01. siječnja 2015.). Predložio je da se poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i da se naloži poreznom tijelu da tužitelju isplati neosnovano naplaćeni iznos poreza od 49.492,04 kn uz zakonske kamate.

Tuženik je odgovorio na tužbu, u kojoj navodi da smatra da ista nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu kao neosnovanu.

Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja, podnesena protiv rješenja o Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija, Ispostava Split, KLASA: UP/I-416-02/2015-01/615, URBROJ: 513-07-29-08/2015-01 od 06. studenog 2015. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke rješenja odbijen je zahtjev tužitelja za otpis duga poreza na dobit za 2008. godinu zbog nastupa apsolutne zastare, točkom II. odbijen je zahtjev za povrat neosnovano naplaćenog poreza na dobit za 2008. godinu u iznosu od 49.492,04 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Točkom III. određeno je da žalba izjavljena protiv istog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

Na ročištu za glavnu raspravu održanu dana 19. lipnja 2020. godine nije pristupio tuženik, iako uredno pozvan, a izostanak nije opravdao, pa kako nije bilo razloga za odgodu ročište je održano u odsutnosti istoga. Tužitelj je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva.

U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 16. siječnja 2020. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem zakonito odbijen tužiteljev zahtjev da se utvrdi nastup apsolutne zastare utvrđenja odnosno naplate poreznog duga, te da li je zakonito odbijen tužiteljev zahtjev za povrat neosnovano naplaćenog poreza na dobit za 2008. godinu u iznosu od 49.492,04 kn s pripadajućim kamatama.

Prema stanju spis proizlazi da je porezno tijelo tužitelju obvezu plaćanja mjesečnih predujmova poreza na dobit za 2008. godinu utvrdilo temeljem Prijave poreza na dobit za 2007. godinu koja je podnesena poreznom tijelu 30. travnja 2008. godine, a u kojoj je pod rednim brojem 59. tužitelj iskazao obveze predujmova za 2008. godinu u iznosu od 85.637,52 kn, koju je porezno tijelo prihvatilo-verificiralo i sukladno  u Prijavi iskazanim predujmovima  izvršilo  knjiženja u poreznom knjigovodstvu.

Tužitelj je dana 16. lipnja 2008. godine poreznom tijelu podnio zahtjev uz dokumentaciju, da ga se oslobodi od plaćanja predujma poreza na dobit za 2008. godinu.               Porezno tijelo je odlučujući o navedenom zahtjevu tužitelja,  dana 18. veljače 2009. godine donijelo rješenje kojim je u točki I. izreke utvrđeno da tužiteljeva obveza plaćanja predujma poreza na dobit u 2008. godini od 01. listopada 2008. godine iznosi 0,00 kuna. Točkom IV. određeno je da žalba protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje. Predmetno rješenje je postalo pravomoćno.

Navedeno znači da tužitelj počevši od 01. listopada 2008. godine nema obvezu uplate predujmova poreza na dobit, u iznosu mjesečnog predujma koji su mu prethodno bili utvrđeni.

Predmetni dug u iznosu od 49.492,04 kn navodi se u rješenju o ovrsi, Klasa: UP/I-415-02/2011-001/01268, Urbroj: 513-007-17-08/2011-01 od 26. srpnja 2011. godine (zajedno sa ostalim  dugovanjima).

Dakle, navedeni dug po osnovi kamata u iznosu od 49.492,04 kn naplaćen je rješenjem o ovrsi od 26. srpnja 2011. godine.

Tužitelj je protiv označenog rješenja o ovrsi podnio žalbu koja je odbijena rješenjem tuženika od 15. prosinca 2012. godine te je tužitelj protiv navedenog rješenje pokrenuo upravni spor u kojem je ovaj Sud dana 27. srpnja 2015. godine donio presudu broj 6 Usl- 1384/13-8, kojom je poništio navedeno rješenje tuženika od 15. prosinca 2012. godine i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak, nakon čega je tuženik rješenjem od 24. kolovoza 2015. godine poništio  označeno rješenje o ovrsi od 26. srpnja 2011. godine.

Tužitelj je dana 23. rujna 2015. godine podnio zahtjev za otpis duga poreza na dobit za 2008. godinu zbog nastupa apsolutne zastare i zahtjev za povrat neosnovano naplaćenog poreza na dobit za 2008. godinu u iznosu od 49.492,04 kune.

Prvostupanjsko porezno tijelo je nakon navedenog dana 02. studenog 2015. godine donijelo novo rješenje o ovrsi, Klasa: UP/I-415-02/11-01/1268, Urbroj: 513-07-29-08/15-09, kojim je u točki 1. izreke obustavilo postupak ovrhe temeljem rješenja o ovrsi od 26. srpnja 2011. godine, a točkom 2. utvrdilo da tužitelj na dan 26. srpnja 2011. godine duguje iznos od 120.856,94 kn (glavnica u iznosu od 68.941,61 i kamate u iznosu od 51.915,33 kn). Točkom 3. izreke rješenja se navodi da je u ponovnom postupku utvrđeno da je navedeni dug podmiren u cijelosti uplatama koje su izvršene u 2011. godini, a da je Financijska agencija obračunala daljnje kamate na glavnicu duga iz točke 2. počevši od 26. srpnja 2011. godine do podmirenja.

Porezno tijelo je utvrdilo da  tužitelj u vrijeme podnošenja zahtjeva odnosno dana 01. siječnja 2015. godine nema dugovanja s osnova poreza na dobit.

Prema članku 94.  stavak 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 147/08 do 44/16, dalje: OPZ-a) pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 7. istog članka OPZ-a propisano je da zastara prava na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik stekao pravo na povrat.

Člankom 95. stavak 2. OPZ-a propisano je da se tijek zastare prava na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe prekida svakom radnjom poreznog obveznika dostavljenom na znanje poreznom tijelu radi ostvarenja prava na povrat poreza naplaćenog bez poravne osnove ili više plaćenog poreza, kamata i troškova ovrhe.

Prema članku 96. stavak 1. OPZ-a apsolutni rok zastare prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći.

Tužitelj je dana 23. rujna 2015. godine podnio zahtjev za otpis duga poreza na dobit za 2008. godinu zbog nastupa apsolutne zastare, dok je porezno tijelo utvrdilo da tužitelj u vrijeme podnošenja zahtjeva, odnosno dana 01. siječnja 2015. godine nema dugovanja s osnova poreza na dobit tj. da tužitelj nema duga. Stoga, nema se o čemu odlučivati, odnosno nema osnove da se odlučuje o tužiteljevom zahtjevu za otpis duga zbog nastupa apsolutne zastare. Dakle, tužiteljev zahtjev za otpis duga zbog zastare je bespredmetan. Zahtjev za otpis duga zbog zastare tužitelj je eventualno mogao isticati ranije tijekom upravnog postupka.

Uz navedeno je istaći da u slučaju da je tužitelj u vrijeme podnošenja zahtjeva (23. rujna 2015. godine) imao duga s osnove poreza na dobit, zastara prava na utvrđenje-naplatu porezne obveze nije nastupila do podnošenja zahtjeva (23.09.2015.), jer se radi o godišnjem porezu pa je zastara prava na utvrđenje poreza na dobit za 2008. godinu počela teći istekom  2009. godine odnosno 01. siječnja 2010. godine i apsolutna zastara nastupa 01. siječnja 01. siječnja 2016. godine.

Prema članku 19. stavak 2. OPZ-a porezni obveznik ili osoba koja je preplatila porez ili  od koje je bez pravne osnove porez naplaćen ima pravo na: 1. povrat preplaćenog poreza ili poreza plaćenog bez pravne osnove, 2. kamate na porez koji je uplaćen bez pravne osnove.

Porezna obveza s osnove poreza na dobit tužitelju je naplaćena temeljem rješenja o ovrsi od 26. srpnja 2011. godine.

Presudom Upravnog suda u Splitu broj: 6 Usl-1384/13-8 i rješenjem tuženika od 24. kolovoza 2015. godine nisu poništene ovršne isprave temeljem kojih je utvrđena obveza poreza na dobit za 2008. godinu.

Člankom 130. OPZ-a propisano je da se žalbom na rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave ne može pobijati zakonitost ovršne isprave kojom je utvrđen porezni dug.

Isto tako u relevantnoj sudskoj praksi zauzet je stav da se u postupku prisilne naplate poreza ne  može isticati prigovor koji se odnosi na zakonitost ovršne isprave.

U vezi sa navedenim istaći je da je porezno tijelo tužitelju obvezu plaćanja mjesečnih predujmova poreza na dobit za 2008. godinu utvrdilo temeljem Prijave poreza na dobit za 2007. godinu koju je tužitelj podnio poreznom tijelu dana 30. travnja 2008. godine, te je ovako utvrđena obveza plaćanja mjesečnih predujmova poreza na dobit važila do 01. listopada 2008. godine, dok se naknadnom odlukom poreznog tijela iznos mjesečnih predujmova  nije promijenio.

Naime, porezno tijelo odlučujući o zahtjevu tužitelja za smanjenjem-oslobađanjem od plaćanja predujma poreza na dobit u 2008. godini je rješenjem od 18. veljače 2009. godine (koje je postalo pravomoćno),  utvrdilo da (tek) počevši od 01. listopada 2008. godine tužitelj nema mjesečnih predujmova poreza na dobit  tj. da mjesečni predujmovi iznose 0,00 kn.

Stoga nema osnove za povrat naplaćenog poreza na dobit.

Slijedom navedenog osporeno rješenje je zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

 

 

                                                U Splitu 29. lipnja 2020. godine

 

                                                                                                                 S U D A C

 

                                                                               Studenko Vuleta, v. r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske  (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba  odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

 

DNA:

-          tužitelju V. Č., S., D. r. …, uz zapisnik o objavi,

-          tuženiku Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz zapisnike od 19.06. i 29.06.2020.,

-          spis.

 

 

                                                                                  za točnost otpravka-ovlašteni službenik

                                                                                      

                                                                                                     Nataša Rogošić