Poslovni broj: 89 Pž-156/2019-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 89 Pž-156/2019-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednice vijeća, Josipa Turkalja, suca izvjestitelja te Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. I. T. d.d. u stečaju, OIB …, Z., kojeg zastupa stečajni upravitelj B. B., a njega punomoćnici N. A. i V. T., odvjetnici u Odvjetničkom društvu A. i S. j.t.d., Z., protiv tuženika S. M. I. K. d.o.o. u stečaju, OIB …, S., kojeg zastupa stečajna upraviteljica K. F., Z., koju zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja osnovanosti osporavanja prijavljene tražbine drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 13.465.300,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4968/2011 od 12. prosinca 2012., u sjednici vijeća održanoj 29. lipnja 2020.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tuženika Stečajna masa iza K… d.o.o. u stečaju i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4968/2011 od 12. prosinca 2012.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je osnovanim tužiteljevo osporavanje tražbine tuženika u stečajnom postupku nad tužiteljem kao tražbinom drugog višeg isplatnog reda (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 312.275,00 kn (točka II. izreke).

 

Protiv ove presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže pobijanu presudu preinačiti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 128.031,25 kn.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora je utvrđenje osnovanosti osporene tuženikove tražbine u stečajnom postupku nad tužiteljem kao tražbine drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 13.465.300,00 kn.

 

Stečajni postupak nad tužiteljem otvoren je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-412/10 od 17. siječnja 2011.

 

Među strankama nije prijeporno da tuženik svoju tražbinu temelji na pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1463/01-13 od 10. veljače 2003. Tuženik je kao tužitelj u toj parnici protiv tuženika E…. iz A. uspio u parnici te je utvrđeno da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi u stečajnom postupku nad ovdje tuženikom, ugovor o prijenosu udjela i dionica sklopljen između ovdje tuženika K… d.o.o. u stečaju i tuženika u tom postupku E… A. kojim je ovdje tuženik prenio 7087 dionica nominalne vrijednosti 500 DEM za svaku trgovačkom društvu T. d.d. Z. (ovdje tužitelju). Također nije prijeporno da tužitelj nije nikada dematerijalizirao dionice, pa stoga nije prepustio vođenje dionica Središnjoj depozitarnoj agenciji, a niti je na temelju pravomoćne presude upisao na ime tuženika u knjigu dionica spornih 7087 svojih dionica.

 

Zbog navedenog tuženik smatra da ima obveznopravni zahtjev prema tužitelju koji je jednak vrijednosti 7087 dionica tužitelja u trenutku donošenja pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu 10. veljače 2003.

 

Među strankama nije prijeporno činjenično stanje.

 

Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, te je pobijanu presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku.

 

Naime, odlučno je da tuženik, na temelju pravomoćne presude protiv treće osobe trgovačkog društva E… A., kojom se utvrđuje da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi ugovor o prijenosu udjela i dionica trgovačkog društva T. d.d., nema obveznopravni zahtjev prema tužitelju.

 

Nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 8., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

 

Pogrešno je tuženikovo stajalište da zbog činjenice, što tužitelj nije upisao tuženika kao dioničara tužitelja, a zbog čega je tuženiku onemogućeno korištenje članskih prava u trgovačkom društvu tužitelja, tuženik stekao imovinskopravni zahtjev prema tužitelju, a koji imovinskopravni zahtjev predstavlja vrijednost dionica koje tužitelj nije upisao u knjigu dionica u trenutku kada je presuda u sporu između tuženika kao tužitelja i treće osobe postala pravomoćna. Tuženik je na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1463/01-31 od 20. veljače 2003. (str. 7.-10. spisa) stekao nenovčanu tražbinu. Jedinu novčanu tražbinu koju je tuženik prema tužitelju mogao steći na temelju navedene presude je isplata dividende.

 

To stoga što se, imovinskopravni zahtjev dioničara prema društvu sastoji u isplati dobiti (dividende) sukladno odredbi čl. 223. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 152/11-pročišćeni tekst; dalje: ZTD). Tuženik svoju tražbinu u stečajnom postupku nad tužiteljem nije prijavio s osnove dividende.

 

S obzirom na to da tuženik prema tužitelju nije imao imovinskopravni zahtjev, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio.

 

Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovi, tako i visini.

 

Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

Zagreb, 29. lipnja 2020.

 

Predsjednica vijeća

Draženka Deladio