1

Poslovni broj: Gž-15/2019-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-15/2019-2

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sucu ovog suda Andrei Boras-Ivanišević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. V. I. K. d.o.o. V., D. Ž, OIB: …, protiv tuženika A. B. iz M., OIB …, zastupan po Zajedničkom odvjetničkom uredu I. L. & H. L. H. iz V., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, OIB …, Stalna služba u Vinkovcima od 8. studenoga 2018., 29. lipnja 2020.

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se pobijana presuda u dijelu izreke kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. V. iz V. broj: Ovrv-1536/18 od 14. lipnja 2018. goine te odlučeno o troškovima postupka i u tom dijelu predmet vraća na ponovni postupak i odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. V. iz V. broj: Ovrv-1536/18 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je naloženo ovršeniku, sada tuženiku A. B. iz M., OIB: …, da ovrhovoditelju, sada tužitelju V. V. I. K. d.o.o. V., OIB: …, namiri tražbinu u iznosu od 1.104,69 kuna (slovima: tisućustočetiri kune i šezdesetdevet lipa) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje teku od 14. lipnja 2018. do isplate, te da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 175,00 kuna (slovima: stotinusedamdesetpet) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi tj. od 14. lipnja 2018. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

 

Ujedno je djelomično ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. V. iz V. broj: Ovrv-1536/18 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je naloženo ovršeniku, sada tuženiku A. B. iz M., OIB: …, da ovrhovoditelju, sada tužitelju V. V. I. K. d.o.o. V., OIB: …, namiri tražbinu u iznosu od 151,09 kuna (slovima: stotinu pedesetjednu kunu i devet lipa), te da mu naknadi takozvani predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kuna (slovima: tridesetsedam kuna i pedeset lipa), sve u roku od 8 dana.

 

U odluci o troškovima postupka naloženo je tuženiku A. B. iz M., OIB: …, da tužitelju V. V. I. K. d.o.o. V., OIB: …, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 100,00 kuna (slovima: sto kuna), u roku od 8 dana.

 

Protiv citirane presude, u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog, tuženik je podnio dopuštenu i pravodobnu žalbu iz svih zakonskih žalbenih razloga, a koji razlozi su propisani odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP), predlažući da sud drugog stupnja preinači presudu, podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.

 

Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

Žalba je osnovana.

 

S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, radi čega se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava prema članku 467. stavak. 1. ZPP-a, što znači da se u ovim sporovima žalba ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa stoga ovaj drugostupanjski sud nije ni ocjenjivao navode žalbe koji u suštini predstavljaju sadržaj ovog žalbenog razloga.

 

Predmet spora u ovoj fazi postupka jest činjenica da li je tuženik u obvezi platiti iznos od 1.104,69 na ime izvršene usluge vodoopskrbe i odvodnje sa pripadajućom zateznom kamatom za period od lipnja 2017. do travnja 2018.

 

Ispitujući pobijanu presudu, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci iz razloga kako slijedi.

 

Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je pravilno osnovom dostavljene dokumentacije spisa utvrdio da je dug prema tužitelju kao isporučitelju usluga u odnosu na predmetnu nekretninu anagrafske oznake, M., u iznosu od 1.104,69 kuna na ime potrošene vode u utuženom razdoblju, visina kojih troškova prema dostavljenoj analitičkoj kartici dugovanja tijekom postupka nije bila sporna, sukladno utvrđenoj cijeni usluga prema odredbi članka 20. stavka 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 26/03 - pročišćeni tekst, 82/04, 110/04, 178/04. 38/09, 79/09,153/09, 49/11, 84/11, 90(11, 144/12, 94713, 153/13, 147/14 i 36/15; dalje u tekstu: ZKG),.

 

S druge strane tuženik u svom prigovoru odnosno odgovoru na tužbu ne spori da je jedan od suvlasnika predmetne nekretnine, koje navode tužitelj nije osporio, pa u navedenim okolnostima sud nije bio dužan utvrđivati neprijeporne činjenice u smislu odredbe članka 221. stavka 1. ZPP-a.

 

Obveza tuženika, kao suvlasnika predmetne nekretnine, propisana je pak navedenom odredbom članka 20. stavka 5. ZKG-a.

 

Pri tome navodi tuženika da nije nikada živio na predmetnoj adresi, niti koristio uslugu tužitelja, ističući da nekretninu koristi bez pravnog osnova N. P., koji i stvara račune, dostavljajući u tom pravcu obavijest upućenu tužitelju od studenog 2016. bez dokaza na okolnosti korištenja od strane trećeg u smislu odredba Općih i tehničkih uvjeta za isporuku vodnih usluga, ne otklanjaju njegovu obvezu kao neprijepornog suvlasnika predmetne nekretnine.

 

Naime, tuženik nije bio ovlašten iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze na pripremnom ročištu protivno odredbama članka 461.a stavka 3. ZPP-a, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja u pobijanoj odluci.

 

Međutim, obveza suvlasnika za podmirenje troškova nekretnine ravna se prema odredbi članka 38. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine”, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje u tekstu: ZV), prema kojoj svaki suvlasnik odgovora razmjerno svom suvlasničkom dijelu, ako se drugačije ne dogovore.

 

U konkretnom slučaju tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da bi se u konkretnom slučaju radilo o troškovima posebnog dijela zgrade koji bi se ovisno o tomu je li suvlasništvo više osoba uspostavljeno na posebnom dijelu ili se pak radi o samovlasnicima svakog posebnog dijela pa se njihova obveza prema davatelju komunalnih usluga u vezi troškova nastalih uporabom posebnog dijela nekretnine, ravnali po odredbama članka 70. ZV-a odnosno odredbama članka 84. ZV-a.

 

Naime, odredbom članka 70. ZV-a je propisano da ako bi na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno s vlasništvom određenoga posebnoga dijela stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici, sva će prava i dužnosti u svezi s vlasništvom toga posebnoga dijela nekretnine oni moći izvršavati samo solidarno, pa će se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzimati da su jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom, tako i svih ostalih prava i obveza iz ove glave zakona.

 

Dakle, prednjom odredbom propisana solidarnost dužnika odnosi se samo za slučaj većeg broja ovlaštenika, suvlasnika ili zajedničara, istog posebnog dijela nekretnine (npr. dvojica ili više suvlasnika istog stana kao posebnog dijela stambene zgrade) za razliku od odredbe članka 84. ZV-a, koja ne podrazumijeva solidarnost obveze svakog samovlasnika posebnog dijela.

 

Solidarnost dužnika se ne predmnijeva, osim u slučaju obveza nastalih trgovačkim ugovorima (članak 42. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ broj Zakona o obveznim odnosima - “Narodne novine”, broj 35/05 i 41/08, ) o kakvom ugovoru ovdje nije riječ, pa nema solidarnosti tamo gdje nije ugovorena ili propisana zakonom.

 

Stoga je na temelju odredbe iz članka 369. stavka 1. ZPP-a valjalo ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, temeljem kojeg će donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku.

 

U Splitu 29. lipnja 2020.