- 1 -              I Kž 201/2017-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 201/2017-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene I. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optužene I. K. i optuženog M. Š., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 16. prosinca 2016. broj K-50/16, u sjednici održanoj 29. lipnja 2020. u prisutnosti javnom dijelu sjednice braniteljice optužene I. K., odvjetnice A. B.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. U povodu žalbi državnog odvjetnika, optužene I. K. i optuženog M. Š., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda te se izriče:

 

Na temelju članka 452. točke 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.-19.),

 

ODBIJA SE OPTUŽBA

 

protiv

 

optužene I. K., s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi, i

optuženog M. Š., s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi,

 

da bi

 

nakon što su dana 07. prosinca 1993. u Z., sada pokojni F. N., I optužena I. K., II optuženi M. Š., I. J. i H. M. kao zaposlenici dioničkog društva T. k., sa sjedištem u Z., ..., zaključili kao kupci, i to I optužena I. K. u svoje osobne ime kao kupca te istovremeno kao punomoćnik prethodno naznačenih osoba kao kupaca sa Hrvatskim fondom za privatizaciju kao prodavateljem, Ugovor o prodaji dionica broj ... dioničkog društva T. k. Z. o kupnji 1923 redovne dionice odnosno 52,15% ukupnog broja dionica društva, serije ..., nominalne vrijednosti 200,00 DEM po dionici, odnosno ukupne nominalne vrijednosti 384.600,00 DEM u protuvrijednosti 1.445.117,15 kuna, uz obvezu plaćanja prvog obroka u visini 20% ugovorene cijene u roku od sedam dana od sklapanja ugovora, a ostatak ugovorene cijene u pet jednakih godišnjih anuiteta te, nakon što je, radi plaćanja prvog dospjelog roka za otplatu po navedenom ugovoru, I optužena I. K. kao punomoćnik grupe zaposlenika T. k.“ zaključila dana 17. prosinca 1993. Ugovor o kreditu broj ... sa C. b. d.d. na iznos 73.642,40 DEM, te je C. b. doznačila na račun Hrvatskog fonda za privatizaciju ukupan iznos od 278.454.413 HRD-a tijekom 1994. do 14. srpnja 1995, u Z., sada pokojni F. N. kao direktor d.d. T. k., I optužena I. K. u svojstvu rukovoditelja privredno-računske službe Društva i II optuženi M. Š. u svojstvu rukovoditelja maloprodaje i veleprodaje Društva, zajedno i po prethodnom dogovoru, u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi sebi i ostalim kupcima dionica po opisanom Ugovoru sa Hrvatskim fondom za privatizaciju, na način da dio ugovorom stečenih dionica otplate bez uloga vlastitih sredstava, već novčanim sredstvima društva T. k. osmislili i poduzeli niz radnji u ostvarenju navedene namjere kojima su novčana sredstva za podmirenje svojih obveza po ugovoru s Hrvatskim fondom za privatizaciju pribavljali iz sredstava d.d. T. k., pa su tako:

 

- sada pokojni F. N. kao direktor društva T. k. i I optužena I. K. kao korisnik kredita zaključili dana 01. lipnja 1994. Ugovor o kratkoročnom kreditu kojim d.d. T. k. kreditira I. K. i grupu građana sa iznosom od 280.000,00 kn i rokom povrata do 07.05.1996. i svrhom otplate kredita I. K. i grupe građana kod C. b. te su, temeljem takvog ugovora, sukcesivno otplaćivane C. b. kreditne obveze i to iz gotovinskih sredstava – utrška antikvarijata T. k. koji nije polagan na žiro-račun društva već na blagajnu odakle je gotovinom plaćano C. b. za podmirenje dospjelih kreditnih obveza, te je na taj način iz sredstava T. k. otplaćeno banci ukupno 234.316,05 kuna, a što je protivno čl. 8. st. 2. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (NN 19/91), a koji kredit nisu namjeravali vratiti niti su vratili T. k.,

 

- sada pokojni F. N. kao direktor T. k. u vremenu 12. do 17. prosinca 1994. ispostavio fiktivne narudžbenice i izjave brojeva ...; ..., ..., ..., ..., ... T. k., kojima navodno naručuje raznu uredsku robu za dioničko društvo T. k. od poduzeća M. d.o.o. iz Z., kojeg poduzeća je osnivač njegov sin R. N., a u kojem je F. N. bio ovlaštenim potpisnikom dokumentacije platnog prometa, da bi potom ispred poduzeća M. d.o.o. kao ovlašteni potpisnik dokumentacije platnog prometa ovjerio pečatom M. d.o.o. te ispostavio dioničkom društvu T. k. u kojem je direktor, fiktivne račune i to dana 05. siječnja 1995. račune broj ...; ...; ..., dana 09. siječnja 1995. račune broj ... i račun broj ..., dana 18. siječnja 1995. račun broj ... ukupne vrijednosti 542.787,00 kuna za navodno isporučenu robu, nakon čega je II optuženi M. Š. kao rukovoditelj maloprodaje i veleprodaje isto tako fiktivno zaprimio navodnu robu u d.d. T. k., iako nikakvu robu nije zaprimio, a koji fiktivni računi su uz znanje I optužene I. K. kao rukovoditelja privredno – računske službe likvidirani kroz poslovne knjige T. k., s čime je stvorena osnova za isplatu takvog neistinitog potraživanja M. slijedom čega je izvršeno plaćanje, dana 25. i 26. siječnja 1995. od strane T. k. poduzeću M., a za stvarno nepostojeću robu i to plaćanje iznosa od 323.702,00 kuna, a navedena novčana sredstva T. k. neosnovano proslijeđena poduzeću M. korištena su za otplatu dospjelih anuiteta po Ugovoru o kupnji dionica sa Hrvatskim fondom za privatizaciju, te plaćanje dospjelih obveza po kreditu odobrenom od C. b., i to na slijedeći način:

 

- nakon što je dana 05. siječnja 1995. sada pokojni F. N. u ime poduzeća M. kao kreditorom sa I optuženom I. K. kao opunomoćenicom grupe građana sklopio Ugovor o posudbi financijskih sredstava poduzeća M. u iznosu 300.000,00 kuna, temeljem takvog ugovora, dana 26. i 27. siječnja 1995. te 03. veljače 1995. nakon što su na žiro-račun poduzeća M. doznačena sredstva T. k. d.d. na ime prethodno opisanog neosnovanog plaćanja za stvarno nepostojeću i neisporučenu robu doznačio s računa M. iznos od ukupno 245.371,52 kune Hrvatskom fondu za privatizaciju na ime plaćanja dospjelih anuiteta po Ugovoru o kupnji dionica,

 

- dana 09. siječnja 1995. sada pokojni F. N. u ime poduzeća M. d.o.o. kao korisnika kredita, sklopio Ugovor o kratkoročnom kreditu s poduzećem S. i., kao kreditora na iznos 50.000,00 kuna i kojim kreditom se S. i. obvezuje doznačiti 50.000,00 kuna C. b. i temeljem tog ugovora sa žiro-računa poduzeća M. na kojem su se nalazila novčana sredstva pristigla od T. k.; kao plaćanje za prethodno opisano neosnovano plaćanje stvarno nepostojeće i neisporučene robe, doznačio na račun S. i. iznos od 50.000,00 kuna, koji iznos je poduzeće S. i., dana 10. siječnja 1995. uplatilo C. b. na ime plaćanja obveza iz kredita banke odobrenog I optuženoj I. K. i grupi građana za plaćanje kupljenih dionica T. k. po ugovoru zaključenom sa Hrvatskim fondom za privatizaciju, a u kojoj namjeri ostvarivanja nepripadne materijalne dobiti nisu uspjeli i to I optužena I. K. i II optuženi M. Š., svaki u iznosu od 136.658,62 kuna te za N. F. u iznosu od 136.435,42 kune, I. J. u iznosu od 136.658,62 kune i H. M. u iznosu od 11.606,77 kuna koji predstavljaju iznose učešća svakog od njih u ukupnom iznosu od 558.018,05 kuna iz razloga što je 27. prosinca 1995. Hrvatski fond za privatizaciju svojim rješenjem Klasa: 943-06/95-03/166, Ur. broj: 563-04-404/95-9 poništio uplate za kupnju dionica dioničkog društva T. k. uplaćenih na žiro-račun Hrvatskog fonda za privatizaciju

 

dakle,

s namjerom da u gospodarskom poslovanju povrijede dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu te na taj način pribave sebi i drugim osobama znatnu protupravnu imovinsku korist, poduzeli radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela,

 

čime bi

optužena I. K. i optuženi M. Š. počinili kazneno djelo protiv gospodarstva – zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju u pokušaju – opisano u članku 246. stavcima 1. i 2. Kaznenog zakona u vezi članka 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 246. stavku 2. KZ/11.

 

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

 

II. Uslijed odluke pod točkom I., žalbe državnog odvjetnika, optužene I. K. i optuženog M. Š. su bespredmetne.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 16. prosinca 2016. broj K-50/16 u ponovljenom postupku su optužena I. K. i optuženi M. Š. proglašeni krivima zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. KZ/11. Optužena I. K. je, na temelju članka 246. stavka 2. u vezi članka 34. i uz primjenu članaka 48. i 49. točke 4. KZ/11. osuđena na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, nakon čega joj je na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora neće izvršiti ako optuženica ne počini novo kazneno djelu u vremenu provjeravanja od tri godine. Optuženi M. Š. je, na temelju članka 246. stavka 2. u vezi članka 34. i uz primjenu članaka 48. i 49. točke 4. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, nakon čega mu je, na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik ne počini novo kazneno djelo u vremenu provjeravanja od jedne godine.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje: ZKP/08.-14.), optuženicima je naloženo solidarno plaćanje troškova knjigovodstveno-financijskog vještačenja po vještacima R. P. i D. J. u ukupnom iznosu 44.997,42 kune. Na temelju iste zakonske osnove je optuženoj I. K. naloženo plaćanje troška sudsko-medicinskog vještačenja po vještaku D. Z. u iznosu 1.000,00 kuna. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08.-14. svakome od optuženika je naloženo plaćanje paušalne svote u iznosu 2.000,00 kuna. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 7. u vezi članka 145. stavka 4. ZKP/08.-14. optuženom M. Š. naloženo je plaćanje nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti o visini kojih će se, na temelju članka 148. stavka 4. ZKP/08.-14., odlučiti posebnim rješenjem.

 

Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženicima izreknu strože kazne.

 

Žalbu je podnijela i optužena I. K. putem braniteljice, odvjetnice A. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se presuda preinači na način da se optuženica oslobodi optužbe, podredno da se ukine presuda i predmet vrati na ponovno suđenje pred izmijenjeno vijeće. Ujedno je zatražila obavijest o javnoj sjednici.

 

Žalbu je također podnio optuženi M. Š., putem braniteljice, odvjetnice V. R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona. U žalbi predlaže da se presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe, podredno da se ukine presuda i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08.-14. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje se očitovalo dopisom broj KŽ-DO-509/2017. od 22. svibnja 2017.

 

Na sjednicu vijeća je pristupila braniteljica optužene I. K., odvjetnica A. B., dok državni odvjetnik i optužena I. K., nisu pristupili unatoč urednoj obavijesti pa je, na temelju članka 475. stavka 4. ZKP/08.-19., sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

 

Žalbe su bespredmetne.

 

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, a povodom izjavljenih žalbi državnog odvjetnika i oboje optuženika, sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. i 2. ZKP/08.-19. ovaj sud, kao sud drugog stupnja, utvrdio je povredu kaznenog zakona na štetu navedenih optuženika jer je, u međuvremenu, nastupila zastara kaznenog progona.

 

Naime, uvodno treba napomenuti kako je podignutom optužnicom optuženicima stavljeno na teret kazneno djelo označeno po članku 337. stavku 4. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – dalje: KZ/97.), a tijekom rasprave pred sudom prvog stupnja nadležni državni odvjetnik je izmijenio (list 1216. do 1218. spisa) zakonski opis i pravnu kvalifikaciju navedenog kaznenog djela stavljajući im na teret kazneno djelo označeno po članku 246. stavku 2. u svezi stavka 1. i članka 34. KZ/11. Ukupno inkriminirano razdoblje se proteže od 7. prosinca 1993. do 27. prosinca 1995.

 

Budući da se radi o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina, kazneni progon za ovo kazneno djelo, kako je to propisano odredbom članka 81. stavka 1. KZ/11., zastarijeva nakon proteka dvadeset godina pa bi u ovom konkretnom slučaju zastara kaznenog progona za cjelokupan događaj koji je predmet ovog kaznenog postupka nastupila dana 27. prosinca 2015.

 

Međutim, prilikom računanja zastare treba imati u vidu i odredbu članka 81. stavka 3. KZ/11. koja propisuje da se zastara kaznenog progona produljuje se za dvije godine ukoliko se prije proteka roka zastare donese prvostupanjska presuda. S obzirom da je u ovom kaznenom predmetu, a prije proteka roka zastare i prije ovog ponovljenog postupka, točnije dana 29. siječnja 2013. prvi puta donesena prvostupanjska presuda na listu 1125. do 1139. spisa (koja je kasnije ukinuta rješenjem ovog suda broj I Kž-209/13-7 od 30. svibnja 2016. na listu 1167. do 1168. spisa), primjenom citirane zakonske odredbe produljena je i zastara kaznenog progona za još dvije godine. Stoga je u ovoj konkretnoj situaciji kazneni progon u cijelosti zastario 27. prosinca 2017.

 

Budući da je člankom 452. točkom 6. ZKP/08.-19. propisano da će sud izreći presudu kojom se optužba odbija ako se kazneni progon, između ostalog, ne može poduzeti zbog zastare, trebalo je na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08.-19. preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se protiv optuženih I. K. i M. Š. odbija optužba da bi počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret izmijenjenom optužnicom.

 

Slijedom navedenog je trebalo, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08.-19. odlučiti da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1.-5. ZKP/08.-19. te nužni izdaci i nagrada za branitelje optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Stoga je, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08.-19. odlučeno kao u izreci presude.

 

Zagreb, 29. lipnja 2020.