1                Poslovni broj: 2 UsI-339/2020-10

                                                                                                      Poslovni broj: 2 UsI-339/2020-10

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužiteljice I. Š., iz V., I., koju zastupa opunomoćenica M. Ž., odvjetnica u P., D., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupaju službene osobe J. F. V. i A. G., radi starosne mirovine, 29. lipnja 2020.,

p r e s u d i o j e

              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 140-02/20-01/03069109104, URBROJ: 341-99-05/3-20-603 od 30. siječnja 2020., te radi nadoknade troškova ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli - Pola, KLASA: 140-02/18-01/03069109104, URBROJ: 341-13-05/3-18-579 od 20. srpnja 2018., tužiteljici je, počevši od 3. prosinca 2017., određena starosna mirovina za dugogodišnjeg osiguranika u svoti od 4.000,28 kuna mjesečno, uz ostala prateća utvrđenja.

              Tuženik je rješenjem, KLASA: 140-02/20-01/03069109104, URBROJ: 341-99-05/3-20-603 od 30. siječnja 2020., odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Pored potvrđivanja osnovanosti razloga navedenih u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, tuženik u obrazloženju svoje odluke dodaje, u bitnome, da podaci u informativnom izračunu mirovine, na koje se pozvala tužiteljica, nisu obvezujući pri donošenju rješenja, budući da se ukupni mirovinski staž te podaci o plaći i naknadama na osnovi kojih se rješava o pravu na mirovinu provjeravaju i utvrđuju u sâmom postupku ostvarivanja prava na mirovinu. Ujedno elaborira u kojim elementima izračuna svote tužiteljičine mirovine je došlo do najveće razlike između informativnoga i definitivnog izračuna.

              Tužiteljica u tužbi i dalje u sporu osporava zakonitost tuženikove odluke, i tvrdi, u bitnome, da je žalba tužiteljice drugostupanjskom tijelu upućena tek 15 mjeseci nakon predaje pri čemu je tuženik cjelokupno postupanje po žalbi obavio u svega četiri dana što ukazuje na povrede pravila postupka, da je razlika između izračuna mirovine u informativnom izračunu i prvostupanjskog rješenja znatna (veća od 15%), što ne može biti prihvatljivo iz pozicije osiguranika, koji na temelju takvog izračuna donosi odluku hoće li podnijeti zahtjev za mirovinu, da tužiteljica ne može snositi posljedice nastale jer tuženik nije na vrijeme poduzeo aktivnosti radi unosa ispravljenih podataka o stažu i primanjima tužiteljice, zbog čega je povrijeđeno načelo pravne sigurnosti. Dodaje da je su tijela mirovinskog osiguranja u odnosu na osiguranike u nadređenom položaju, što im, pored prava, nameće i obveze, uključujući pravilno vođenje podataka o osiguranicima. Tužiteljica predlaže da Sud poništi osporavanu odluku tuženika i da predmet vrati tuženiku na ponovni postupak. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 6.250,00 kuna (PDV uključen).

Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporenog rješenja, te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

              Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora. Raspravnim rješenjem odbijen je prijedlog tužiteljice da u ovome sporu bude saslušana kao stranka, zbog razloga iznesenih u tom rješenju.

              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 24. lipnja 2020., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

              U osporavanim rješenjima javnopravnih tijela citirane su ovdje mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16). Te su odredbe, stoga, tužiteljici poznate.

              Izrada informativnog izračuna mirovine ne čini dio upravnog postupka priznavanja prava na mirovinu. U obavijesti prvostupanjskog tijela, KLASA: 140-01/16-12/6, URBROJ: 364-13-05/30-16-8 od 23. ožujka 2016., dostavljenoj tužiteljici uz informativni izračun, jasno su istaknute tri napomene, što glase:

              „Ovaj informativni izračun izrađen je prema mirovinskom stažu i podacima o plaći i naknadama raspoloživim u postupku informativnog izračuna mirovine, koji se u ovom postupku izračuna nisu provjeravale.

              Na temelju ove obavijesti osiguranik ne ostvaruje prava iz mirovinskog osiguranja, odnosno ovom obavijesti ne utvrđuje se podatak o postojanju uvjeta za priznanje prava na mirovinu prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju.

              Svi podaci navedeni u ovoj obavijesti služe isključivo kao informacija osiguraniku, a ukupni mirovinski staž i podaci o plaći i naknadama na osnovi kojih se rješava o pravu na mirovinu provjeravaju se i utvrđuju u postupku ostvarivanja prava na mirovinu.“

              Tužiteljica je, dakle, nedvojbeno bila upoznata s ograničenjima svojstvenima informativnog izračunu mirovine, iz kojih proizlazi i mogućnost da definitivni (službeni) izračun, utvrđen u postupku donošenja rješenja, bude drukčiji. Nije nerazumno očekivati da osiguranik o tome vodi računa, niti takvo očekivanje u odnosu na osiguranika predstavlja nerazmjeran teret, niti je posrijedi bilo nedosljedno postupanje javnopravnih tijela, različito u odnosu na ostale osiguranike.

              Podredno, čak i kada bi postojala pravno relevantna pogreška pri sastavljanju informativnog izračuna mirovine, ona ne bi konstituirala pravo osiguranika (ovdje: tužiteljice) na mirovinu u nepripadajućoj, nepravilno izračunatoj svoti. S time nije u vezi eventualna odštetna odgovornost javnopravnog tijela zbog njegova nezakonitoga ili nepravilnog rada (ako bi nepravilnim informativnim izračunom tužiteljici bila nanesena neka druga šteta, koja se ne očituje u razlici mirovine što joj ionako ne pripada), ako bi za to bile ispunjene pretpostavke propisane za dosuđenje naknade štete (pritom ništa u ovoj presudi ne prejudicira da postoji bilo koji od elemenata odštetne odgovornosti tuženika, a netom izneseno su napomene podredne glavnom utvrđenju Suda da je tužiteljica bila prikladno obaviještena o ograničenjima povezanima s informativnim izračunom).

              U obrazloženju drugostupanjskog rješenja detaljno je elaboriran pravilan izračun tužiteljičine mirovine, kao i razlozi odstupanja između informativnoga i definitivnog izračuna. Tužiteljica ne tvrdi niti dokazuje da je definitivan izračun nepravilan, već svoju argumentaciju bazira na drugim razlozima, koji, zbog prethodno iznesenog, nisu pravno odlučni.

              Na ocjenu zakonitosti osporavanih rješenja ne utječe trajanje razdoblja između predaje žalbe prvostupanjskom tijelu i njezine otpreme drugostupanjskom tijelu (u tom pogledu strankama je na raspolaganju zaštita zbog tzv. šutnje uprave), niti brzina rješavanja tuženika o žalbi.

              Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom.

              Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17), vezano uz članak 79. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

              Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođena plaćanja pristojbe na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

U Rijeci 29. lipnja 2020.

S u d a c

              dr. sc. Alen Rajko, v.r.   

              Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.