- 1 -              I Kž 355/2020-5

Broj: I Kž 355/2020-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. T. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 111. točaka 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama branitelja optuženog I. T., odvjetnika M. M. i branitelja optuženog S. B., odvjetnika J. M. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 29. svibnja 2020. broj Kov-7/2020, u sjednici održanoj 29. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Žalbe branitelja optuženog I. T., odvjetnika M. M. i branitelja optuženog S. B., odvjetnika J. M. odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu temeljem članka 402. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), odlučeno je da se optuženom I. T. i optuženom S. B. (sada E. N.) sudi u odsutnosti u kaznenom postupku koji se vodi protiv njih zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 2. i 4. KZ/11.

Protiv rješenja žalbu je podnio branitelj optuženog I. T., odvjetnik M. M. bez navođenja zakonske osnove, no sadržajno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalbu protiv rješenje podnio je i branitelj optuženog S. B., odvjetnik J. M. navodeći u uvodu zakonske osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, no suštinski zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom da se pobijano rješenje „stavi van snage“, podredno da se isto ukine i vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

Na temelju članka 495. u svezi s člankom 474. stavka 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalbe branitelja optuženih nisu osnovane.

Naime, nisu u pravu žalitelji kada tvrde da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 402. stavak 3. ZKP/08. pri čemu obojica upiru kako ne postoje osobito važni razlozi da se optuženicima sudi u odsutnosti. Osim toga, drže kako je sud trebao pokušati optuženicima dostaviti pozive na njihove adrese.

Nasuprot izloženim stavovima žalitelja, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, drži kako su se ispunili svi zakonom predviđeni razlozi iz članka 402. stavak 3. ZKP/08. da se optuženom I. T. i optuženom S. B. sudi u odsutnosti. Prvostupanjski je sud u pobijanom rješenju iznio jasne i nedvosmislene razloge o svim odlučnim činjenicama na kojima je temeljio svoju odluku.

Naime, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da su ispunjeni svi zakonski uvjeti za donošenje rješenja o suđenju u odsutnosti optuženicima i to stoga što postoje osobito važni razlozi da im se sudi, a nije moguće suđenje u stranoj državi, nije moguće izručenje, a optuženici su u bijegu i nisu dostižni državnim tijelima.

              Prvenstveno, suprotno stavu obojice žalitelja, u konkretnom predmetu postoje osobito važni razlozi da se optuženicima sudi u odsutnosti cijeneći prirodu kaznenog djela koje im se optužnim aktom stavlja na teret, opisani način počinjenja kaznenog djela za koji su osnovano sumnjivi, njegovu težinu u vidu propisane kazne kao i nastupjele posljedice te interes oštećenika. Osim toga              , nije bez značaja okolnost da se suoptuženi S. T. nalazi u istražnom zatvoru još od 6. kolovoza 2019., te je činjenicom da su optuženi I. T. i optuženi S. B. nedostupni, dovedeno u pitanje njegovo pravo na brzo i efikasno suđenje.

Nadalje, nisu u pravu žalitelji niti kada tvrde da se dostupnost optuženika mogla osigurati slanjem poziva na njihove poznate adrese u Republici Srbiji. Naime, nedvojbeno je da su optuženici odmah nakon počinjenja kaznenog djela za koje su osnovano sumnjivi napustili područje Republike Hrvatske, nakon čega im je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-1243/2019 od 08. kolovoza 2019. određen istražni zatvor temeljem odredbi članka 123. stavak 1. točka 1., 2. i 3. ZKP/08. Po donošenju rješenja kojim im je određen istražni zatvor, protiv optuženika je naloženo raspisivanje kako tuzemne tako i međunarodne tjeralice, a i Europskih uhidbenih naloga, koji nisu realizirani. Stoga je ispravno prvostupanjski sud zaključio da su optuženici nedostupni organima kaznenog progona Republike Hrvatske usprkos činjenici da u Republici Srbiji imaju poznate adrese, no da po organima kaznenog progona zemlje državljanstva nisu uhićeni, niti izručeni Republici Hrvatskoj, unatoč raspisanim međunarodnim tjeralicama. Osim toga, prvostupanjski je sud ispravno dao značaj i okolnostima da su optuženici nakon počinjenja kaznenog djela za koje su osnovano sumnjivi, promijenili imena, što su činili i ranije.

Osim izloženog, a što žalitelji svojim žalbama ne dovode u pitanje, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio kako nije moguće ustupanje kaznenog progona Republici Srbiji obzirom da je na temelju članka 65. stavak 1. i 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“, broj 178/04 - dalje u tekstu: ZOMPO) ustup kaznenog progona moguć samo za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do deset godina, a optuženicima se u ovom kaznenom predmetu stavlja na teret počinjenje kaznenog djela za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora.

Kako, dakle, postoje osobito važni razlozi da se optuženom I. T. i optuženom S. B. sudi u odsutnosti, a nije moguće suđenje u stranoj državi, nije moguće izručenje, optuženici su u bijegu te nisu dostižni državnim tijelima, pravilno je prvostupanjski sud donio pobijanu odluku, koju žalitelji svojim argumentima nisu doveli u pitanje.

Slijedom svega iznesenog, odbijene su žalbe branitelja optuženih, pa je temeljem članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 29. lipnja 2020.