- 1 -              I Kž 353/2020-4

Broj: I Kž 353/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. V., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi zatvorenika M. V., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 25. svibnja 2020. godine, broj Ik I-288/2020-11, u sjednici održanoj 29. lipnja 2020. godine,

r i j e š i o   j e :

Žalba zatvorenika M. V. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Sisku pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog Kaznionice u G. za uvjetni otpust zatvorenika podnesen po službenoj dužnosti, dok je pod točkom II. izreke odbijen kao neosnovan prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika koji je zatvorenik podnio osobno.

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik M. V. osobno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i odobri mu se uvjetni otpust s danom donošenja rješenja.

Spis predmeta je, sukladno čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno odredbi čl. 44. st. 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. – dalje: ZIKZ), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Zatvorenik u svojoj žalbi prije svega ističe da prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega vođenje dvaju kaznenih postupaka protiv njega smatra okolnošću koja otklanja njegovo uvjetno otpuštanje po osobno podnesenom prijedlogu za uvjetni otpust. Smatra da je za to bilo nužno razmotriti je li kazneno djelo koje je predmet novog postupka počinjeno prije ili nakon pokretanja postupka i donošenja presude kojom je osuđen na kaznu zatvora koju sada izdržava s obzirom na to da posljednje četiri godine, nakon što je dao iskaz na sudu, nije zakazana nijedna rasprava. Smatra da je stoga u pobijanom rješenju počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

U odnosu na istaknute žalbene prigovore prije svega treba reći da iz sadržaja spisa predmeta, a posebice iz obrazloženja pobijanog rješenja, proizlazi da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o osobno podnesenom prijedlogu zatvorenika za uvjetni otpust uzeo u obzir i cijenio sve za to odlučne okolnosti. Navodeći među tim okolnostima i činjenicu da su protiv zatvorenika u tijeku dva kaznena postupka, prvostupanjski sud je istaknuo da se time ne dovodi u pitanje presumpcija nevinosti, dok su razlozi zbog kojih ti postupci još uvijek nisu okončani irelevantni prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu. Nadalje, iz obrazloženja pobijanog rješenja jasno proizlazi da prvostupanjski sud smatra da, uzevši u obzir sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o prijedlogu zatvorenika za uvjetni otpust (uključujući i okolnost vođenja protiv zatvorenika dvaju kaznenih postupaka), do sada izdržana kazna zatvora na zatvorenika nije dovoljno utjecala u smislu uključivanja u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata te da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da on nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

Prema tome, nema govora o tome da bi u pobijanom rješenju bila ostvarena bitna postupovna povreda na koju upire žalitelj, a ni njegovim ispitivanjem sukladno odredbi čl. 494. st. 4. ZKP/08. nije utvrđeno ni postojanje neke o povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zatvorenik ističe da činjenica njegove ranije osuđivanosti nema odlučni značaj te da ne može biti zapreka za odobravanje uvjetnog otpusta zatvoreniku koji je primjerenog ponašanja, uspješan u izvršavanju kazne zatvora te koji ima osiguran postpenalni prihvat i podršku obitelji, što sve dodatno umanjuje opasnost od kriminalnog povrata.

Odlučujući o prijedlogu zatvorenika M. V. za uvjetni otpust podnesenom sukladno čl. 158. st. 1. ZIKZ-a, prvostupanjski sud je uzeo u obzir i ocijenio sve one okolnosti koje ima u vidu odredba čl. 59. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.). Pri tome okolnost zatvorenikove ranije osuđivanosti nije bila ni jedina ni odlučujuća okolnost na kojoj je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku, a također je uzeo u o obzir i cijenio i one pozitivne okolnosti na strani zatvorenika koje on posebno apostrofira u svojoj žalbi. Nakon što je potpuno i pravilno utvrdio sve za to odlučne činjenice, prvostupanjski sud je, po ocjeni ovoga suda, pravilno zaključio da prijedlog tog zatvorenika za uvjetni otpust nije osnovan.

Naime, osim činjenica da je riječ o osobi koja je u dva navrata osuđivana i protiv koje su u tijeku dva kaznena postupka, iz izvješća kaznene ustanove u kojoj zatvorenik izdržava kaznu zatvora proizlazi da je riječ o osobi u čijoj se ličnosti evidentiraju antisocijalne crte i koja može olako prekršiti moralne norme i zakone kada percipira da bi od toga mogao imati koristi, bez razmatranja potencijalnih negativnih posljedica, manipulativan je te smatra da se pravila ne odnose na njega, nekritičan je prema vlastitom ponašanju te olako nalazi za sebe opravdanja. Rigidnog je mišljenja i slabijeg kapaciteta za prilagodbu na nove okolnosti, a suočen s problemima može reagirati i na način koji njemu samome šteti stvarajući si dodatne probleme. Vjerojatnost kriminalnog povrata procijenjena je srednjom do visokom. U odnosu na kazneno djelo je djelomično kritičan te nema utvrđene izvankaznioničke pogodnosti s obzirom da ga se procjenjuje visoko sigurnosno rizičnim.

S obzirom na izneseno, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da dosadašnje izdržavanje kazne zatvora na zatvorenika nije dovoljno utjecalo u smislu uključivanja u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata, odnosno da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne.

Pri tome, u žalbi zatvorenika istaknute pozitivne okolnosti koje je, kao što je već navedeno, prvostupanjski sud imao u vidu, nisu ni najrelevantnije ni dostatne za pozitivnu odluku o prijedlogu zatvorenika za uvjetni otpust.

Slijedom svega izloženoga, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 29. lipnja 2020. godine