- 1 - Kž-eun 14/2020-4
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe Đ. T., zbog kaznenog djela iz članka 21.C. 1., 2. 3. TER. DLGS 286/1998 i dr. Talijanskog kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 26. svibnja 2020. broj Kv-eun-33/2019, u sjednici održanoj 29. lipnja 2020.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 26. svibnja 2020. broj Kv-eun-33/2019, na temelju članka 29. stavka 4. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima sa državama članicama Europske unije („Narodne novine“, broj 91/10, 81/13, 124/13, 26/15, 102/17, 68/18 i 70/19 - dalje: ZPSKS-EU) odbijeno je izvršenje Europskog uhidbenog naloga Glavnog državnog odvjetnika Prizivnog suda u Bolonji, Republika Italija, broj Szv. SIEP 917/2018 od 26. studenog 2019. (dalje: EUN) protiv tražene osobe Đ. T. u svrhu izvršavanja kazne zatvora zbog kaznenih djela omogućavanja ilegalnog prelaska državne granice, organizacije i iskorištavanja prostitucije iz članka 21.C. 1., 2. 3. TER. DLGS 286/1998 i članka 110, ART 3 CO.81, 28/02/1990 n. 39 i članka 81.69 CO.3. 62 DO 110 Talijanskog kaznenog zakona.
Protiv tog rješenja žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik ne navodeći konkretne žalbene osnove, iako sadržajno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Postupajući u skladu s odredbom članka 495. u svezi s člankom 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba je osnovana.
S pravom žalitelj dovodi u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za odbijanje izvršenja EUN protiv tražene osobe Đ. T. u svrhu izvršavanja kazne zatvora u Republici Italiji.
Naime, prvostupanjski sud razloge za odbijanje izvršenja EUN obrazlaže tvrdnjom da iz spisu priležeće dokumentacije nije moguće nedvosmisleno utvrditi na kojoj se pravomoćnoj i izvršnoj presudi zasniva taj nalog, kao što se ne može utvrditi ni visina i vrsta kazne zatvora na koju je tražena osoba osuđena. Isto tako, prema mišljenju prvostupanjskog suda, nije moguće utvrditi koje su presude obuhvaćene postupkom objedinjenja kazni prema kriterijima matematičke akumulacije pa, stoga, nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 18. točaka 3. i 6. ZPSKS-EU o obveznom sadržaju EUN, a dodatni podaci i dokumentacija u prijevodu na hrvatski jezik nisu dostavljeni. Također, prvostupanjski sud ukazuje i na protek roka za donošenje odluke o predaji iz članka 32. stavka 2. ZPSKS, kao razlog za odbijanje predaje tražene osobe nadležnim tijelima Republike Italije.
Međutim, prvostupanjski sud pri tome nije s dovoljno pažnje cijenio činjenicu da je u EUN-u od 26. studenog 2019. naznačeno da se isti temelji na nalogu o izvršenju istodobnih kazni broj 917/2018 SIEP od 28. veljače 2019. Glavnog državnog odvjetnika Prizivnog suda u Bolonji, objedinjenih prema kriteriju matematičke akumulacije i to pojedinačne kazne izrečene presudom suda u Ravenni broj 7/1999. od 20. siječnja 1999., pravomoćnom 18. ožujka 1999., kojom je traženoj osobi izrečena kazna zatvora u trajanju 1 godine i 10 mjeseci te kazne zatvora u trajanju 5 godina i 6 mjeseci izrečene presudom Prizivnog suda u Bolonji broj 2759/2028 od 1. lipnja 2018., pravomoćnom 27. listopada 2018, odnosno ukupno 7 godina i 4 mjeseca zatvora, a kojim nalogom je traženoj osobi, nakon odbijanja 3 godine na temelju pomilovanja, utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju 4 godine i 4 mjeseca.
Slijedom iznijetoga, potpuno je nejasno na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da bi u nalogu o izvršenju istodobnih kazni bilo navedeno da je u jednoj od pojedinačnih presuda prema optuženiku bila primijenjena uvjetna osuda, odnosno iz kojeg razloga prvostupanjski sud, kao okolnost relevantnu za ocjenu ispunjavanja zakonskih pretpostavki za predaju tražene osobe, uzima naknadno dostavljenu presudu Suda u Riminiju broj 1125/2008 od 5. svibnja 2008. kojom je tražena osoba osuđena na kaznu zatvora u trajanju 13 godina, jer se ne radi o presudi iz naloga o izvršenju istodobnih kazni, to tim više što i prvostupanjski sud navodi da se radi o nepravomoćnoj presudi.
Stoga se, barem za sada, ukazuje pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da EUN ne sadrži podatke propisane člankom 18. točke 3. i 6. ZPSKS-EU, kao i zaključak kojim prvostupanjski sud opravdava odluku o odbijanju izvršenja EUN protekom roka iz članka 32. stavka 2. ZPSKS-EU, iako citirana zakonska odredba ne propisuje mogućnost odbijanja izvršenja EUN zbog proteka roka propisanog citiranim člankom.
Slijedom iznijetoga, trebalo je pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sukladno odredbi članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08.
U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, vodeći računa o argumentaciji ove drugostupanjske odluke, ponovno ocijeniti sve pravno relevantne činjenice za donošenje odluke o predaji tražene osobe Đ. T. R. I. u svrhu izdržavanja kazne zatvora, pri čemu prvostupanjskom sudu valja skrenuti pozornost da za odbijanje izvršenja EUN trebaju biti ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 20. ZPSKS-EU (obligatorno odbijanje), odnosno one propisane člankom 21. stavka 2. istog zakona (fakultativno odbijanje).
dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.
