- 1 -              I Kž 398/2016-12

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 398/2016-12

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika V. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbama optuženika V. P., optuženika T. I., optuženika I. K. i optuženice B. K. K. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 9. ožujka 2016. broj K-7/2015-64, u sjednici vijeća održanoj 29. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaćaju se žalbe optuženika V. P., optuženika T. I., optuženika I. K. i optuženice B. K. K., a u povodu tih žalbi i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjenim vijećem.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijskog suda u Osijeku optuženik V. P. i optuženik T. I. proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. KZ/97., za koje im je djelo na temelju te zakonske odredbe utvrđena kazna zatvora od jedne godine svakom te kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenja službene isprave iz članka 312. stavka 1. KZ/97., za koje im je djelo na temelju te zakonske odredbe utvrđena kazna zatvora od šest mjeseci svakom, pa su ovi optuženici za navedena kaznena djela uz primjenu članka 60. stavka 2. točke c KZ/97. osuđeni na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine i tri mjeseca svaki. Istom su presudom optuženik I. K. i optuženica B. K. K. proglašeni krivima zbog pomaganja u počinjenju kaznenog djela protiv službene dužnosti, zlouporabi položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi s člankom 38. KZ/97., za koje im je kazneno djelo, na temelju navedenih zakonskih odredaba i uz primjenu članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/97. (pravilno je: članka 57. stavka 1. i stavka 4. alineje b KZ/97.) utvrđena kazna zatvora od osam mjeseci svakom te pomaganja u počinjenju kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenja službene isprave iz članka 312. stavka 1. u vezi s člankom 38. KZ/97., za koje im je kazneno djelo, na temelju navedenih zakonskih odredaba i uz primjenu članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/97. (pravilno je: članka 57. stavka 1. i stavka 4. alineje b KZ/97.) utvrđena kazna zatvora od tri mjeseca svakom, pa su ovi optuženici za navedena kaznena djela uz primjenu članka 60. stavka 2. točke c KZ/97. osuđeni na jedinstvenu kaznu zatvora od deset mjeseci svatko od njih.

 

Na temelju članka 4. stavka 1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ broj 145/10.; dalje: ZPOIK) utvrđeno je da novčani iznos od 203.196,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju su optuženik I. K. i optuženica B. K. K. ostvarili kaznenim djelom iz članka 337. stavka 4. u vezi s člankom 38. KZ/97. i drugima i da je taj novčani iznos imovina Republike Hrvatske te je naloženo optuženicima I. K. i B. K. K. da Republici Hrvatskoj solidarno isplate novčani iznos od 203.196,00 kuna u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje: ZKP/08-14), optuženik V. P. obvezan je na plaćanje troška kaznenog postupka u iznosu od 3.000,00 kuna, optuženik T. I. na iznos od 2.000,00 kuna, a optuženici I. K. i B. K. K. na iznos od 1.000,00 kuna svatko od njih s naslova sudskog paušala.

 

Protiv te je presude žalbu podnio optuženik V. P. po branitelju, odvjetniku M. D., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni. Žalbom se predlaže istu prihvatiti, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje, odnosno pod uvjetom da drugostupanjski sud ne utvrdi u prvostupanjskoj presudi bitne povrede odredaba kaznenog postupka, preinačiti prvostupanjsku presudu i optuženika osloboditi optužbe. Ujedno je u žalbi zatraženo da se optuženikovog branitelja izvijesti o održavanju sjednice vijeća, čemu je udovoljeno.

 

Žalbu protiv presude podnio je i optuženik T. I. po braniteljici, odvjetnici M. Ć. P., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom prihvatiti optuženikovu žalbu, preinačiti pobijanu presudu i optuženika osloboditi optužbe ili pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Protiv presude se žali i optuženik I. K. po branitelju, odvjetniku D. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-14, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže se pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. U žalbi je zatraženo da se optuženikovog branitelja izvijesti o održavanju sjednice vijeća, čemu je udovoljeno.

 

Žalbu protiv presude podnijela je i optužena B. K. K. po branitelju, odvjetniku Z. S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona, s prijedlogom ukinuti pobijanu presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Odgovor na žalbe optuženika V. P., T. I., I. K. i B. K. K. podnio je državni odvjetnik, predlažući da se sve žalbe odbiju kao neosnovane i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08-14, spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sjednica vijeća je održana, sukladno članku 475. stavku 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08-19), koji se sada primjenjuje u postupku, u odsutnosti uredno izviještenih zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, optuženika V. P. i njegovog branitelja, odvjetnika M. D. te optuženika I. K. i njegovog branitelja, odvjetnika D. K.

 

Žalbe optuženika V. P., optuženika T. I., optuženika I. K. i optuženice B. K. K. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-14 su osnovane, a ispitujući pobijanu presudu u povodu tih žalbi, po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. ZKP/08-19, Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio daljnje oblike bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-19 koji se ne ističu u žalbama optuženika.

 

Uvodno treba reći da je ranije u ovom predmetu bila donesena također osuđujuća presuda koja je, prihvaćanjem žalbi optuženika V. P., optuženika T. I. i optuženika I. K., a u povodu tih žalbi i žalbe optuženice B. K. K., po službenoj dužnosti i u odnosu na optuženicu B. K. K., ukinuta zbog utvrđenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavka 1. točaka 9. i 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. - pročišćeni tekst i 115/06.; dalje ZKP/97.) rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenoga 2014. broj I Kž 501/2012-6.

 

U pravu su optuženici V. P. i T. I. kada u žalbama tvrde da je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-14 (s time da se optuženik V. P. pogrešno poziva na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavka 1. točke 11. ZKP/97.) kod iznošenja i ocjene iskaza svjedoka M. V. Naime, iznoseći ukratko sadržaj iskaza tog svjedoka, prvostupanjski sud navodi da je taj svjedok iskazao da je E. g. d.o.o. sve poslove obavila na vrijeme, da nisu angažirali nikakve kooperante te da su isključivo strojevi E. g. d.o.o. radili na poslu kojeg su ugovorili s B. č. d.o.o. Međutim, dajući ocjenu vjerodostojnosti iskaza navedenog svjedoka, prvostupanjski sud navodi da je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka M. V., a da je istovremeno „…analizirana … primjedba državnog odvjetnika na dio iskaza M. V., te sud nije našao da se iz cjelokupnog iskaza ovog svjedoka može zaključiti - o potvrđivanju teze obrane optuženika da je na gradilištu Š. a. bilo i drugih građevinskih strojeva do onih u vlasništvu E. g., a kraj činjenice da i B. č. raspolaže s dva radna stroja respektabilnih kapaciteta te nije isključeno da je ovaj svjedok vidio upravo te strojeve u krugu gradilišta“. Ovakvi su navodi međusobno proturječni jer prvostupanjski sud, navodeći sadržaj iskaza svjedoka M. V., nigdje ne spominje da bi taj svjedok govorio o prisutnosti nekih drugih strojeva prilikom sanacije odlagališta smeća u D. i čiji iskaz je u cijelosti prihvaćen, dok iz osvrta prvostupanjskog suda na primjedbu državnog odvjetnika na iskaz navedenog svjedoka proizlazi da je svjedok govorio o prisutnosti i drugih strojeva na odlagalištu smeća koji nisu bili u vlasništvu E. g. d.o.o. (a što je vidljivo i iz zapisnika o ispitivanju ovog svjedoka u istrazi od 29. lipnja 2011. – list 156. spisa - i na raspravi od 29. studenoga 2011. – list 183. spisa), a koji dio iskaza potvrđuje obrane optuženika i koji dio, s obzirom na osuđujuću presudu, prvostupanjski sud očigledno ne prihvaća (a niti ga iznosi u presudi), iako navodi da iskaz tog svjedoka prihvaća u cijelosti. Osim što su ovakvi navodi prvostupanjskog suda proturječni, oni su i nejasni.

 

S pravom i optuženica B. K. K. ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-14 koju nalazi u proturječju između zaključka suda o tome da nema dokaza da su radovi na sanaciji odlagališta smeća u D. bili usporeni te da je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (dalje: Fond) požurivao dovršetak tih radova i iskaza svjedoka D. F. i A. V. Naime, prvostupanjski je sud u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka D. F., dok iskaz svjedoka A. V. nije prihvatio u dijelu u kojem je ovaj svjedok naveo da su na sanaciji odlagališta smeća uz E. g. d.o.o. radile i „još neke druge tvrtke“, premda su obojica iskazivali o zastoju na sanaciji odlagališta te traženju od strane Fonda ubrzanja radova, potvrđujući da je do navedenog došlo. Navedeni su iskazi u očiglednom proturječju sa zaključkom prvostupanjskog suda o nepostojanju dokaza o zastoju i požurivanju radova, pri čemu prvostupanjski sud njihove iskaze u dijelu u kojem su iskazivali o navedenim okolnostima prihvaća.

 

Osnovano zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-14 pobijaju prvostupanjsku presudu i optuženici V. P. i I. K. u dijelu koji se odnosi na ulogu optuženika I. K. prilikom počinjenja kaznenih djela zbog kojih je proglašen krivim. Naime, proglašavajući krivim optuženika I. K., prvostupanjski je sud u izreci njegovo protupravno djelovanje pravno označio kao pomaganje u počinjenju kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi s člankom 38. KZ/97. te pomaganje u počinjenju kaznenog djela krivotvorenja službene isprave iz članka 312. stavka 1. u vezi s člankom 38. KZ/97. Obrazlažući zašto smatra da je navedeni optuženik počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim, prvostupanjski sud navodi da je optuženik T. I. „…poznavajući III-opt. I. K. prihvatio njegovu sugestiju kako prijevarno postupati, odnosno što sve to mora u budućnosti poduzeti I-opt. V. P. kao direktor B. č., odnosno II-opt. I. kao pomoćnik direktora za transport oštećenog trgovačkog društva, sve s ciljem da se iz B. č., odnosno s njenog žiro računa povuku na nedopušten način novčana sredstva“. Ovakav izričaj, konkretno prihvaćanje od strane optuženika T. I. sugestije optuženika I. K. nedvosmisleno upućuje na zaključak da je optuženik I. K. optuženika T. I. poticao na počinjenje kaznenog djela, a ne da bi mu pomagao u počinjenju kaznenog djela, što je proturječno izreci pobijane presude.

 

Jednako proturječje između izreke i obrazloženja iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-14 utvrdio je i ovaj sud postupajući po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08-19. Naime, i kada opisuje motiv postupanja optuženika I. K. i B. K. K., prvostupanjski sud navodi da je on „…jasan i usmjeren je na pribavu protupravne imovinske koristi, s tim da oni koriste I-opt. V. P. i II-opt. T. I. kao osobe koje će s pozicija svojih ovlaštenja poduzeti navedene nezakonite radnje“. Korištenje drugih osoba za počinjenje određenog kaznenog djela upućuje na poduzimanje radnji poticanja, a ne na radnje pomaganja za što su optuženici I. K. i B. K. K. u izreci proglašeni krivima pa je i u tom dijelu prvostupanjske presude očigledno proturječje između izreke i obrazloženja.

 

Po službenoj je dužnosti utvrđeno i proturječje unutar obrazloženja, a također vezano za uloge optuženika u počinjenju kaznenih djela jer prilikom utvrđivanja koja su kaznena djela optuženici I. K. i B. K. K. počinili, prvostupanjski sud navodi da su „počinili kazneno djelo pomaganje u zlouporabi položaja i ovlasti“, pri čemu je njihovo postupanje zakonski označio kao djela „opisana u čl. 337. st. 1. i 4. KZ/97 u svezi čl. 37. st. 1. KZ/97“.

 

Nadalje je, postupajući po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08-19, utvrđen još jedan oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-14 koji se očituje u izostanku razloga o odlučnim činjenicama u odnosu na kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. KZ/97. Naime, utvrđujući da su optuženici počinili kazneno djelo iz članka 337. stavka 4. KZ/97., odnosno pomaganja u počinjenju navedenog kaznenog djela, prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude navodi da je jedno od bitnih obilježja ovog djela pribavljanje znatne imovinske koristi (koja mora prelaziti iznos od 30.000,00 kuna), pri čemu počinitelj postupa s ciljem pribavljanja upravo takve imovinske koristi, s time da počinitelj mora biti odgovorna osoba kojoj je povjeren određeni djelokrug poslova iz područja djelovanja pravne osobe, a koja je iskoristila svoj položaj kod raspolaganja imovinom pravne osobe, svjesna da to čini zbog osobnih interesa. Potom se utvrđuje da se navedeno kazneno djelo može počiniti u stjecaju s kaznenim djelom krivotvorenja isprave te se u nastavku obrazloženja daju razlozi iz kojih proizlazi da su optuženici T. P. i T. I. počinili kazneno djelo krivotvorenja službene isprave iz članka 312. stavka 1. KZ/97., u čemu da su im optuženici I. K. i B. K. K. pomogli, počinivši kaznena djela iz članka 312. stavka 1. u vezi s člankom 38. KZ/97. Takvim obrazlaganjem u obrazloženju su u potpunosti izostali razlozi zbog kojih prvostupanjski sud smatra da su optuženici V. P. i T. I. počinili kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. KZ/97., odnosno da su im optuženici I. K. i B. K. K. pomogli u počinjenju navedenog kaznenog djela.

 

Budući da su optuženici proglašeni krivima za stjecaj kaznenih djela, u takvoj je situaciji nužno u obrazloženju presude za svako djelo navesti jasne razloge iz kojih proizlazi da su ih optuženici svojim protupravnim ponašanjem ostvarili. Premda se kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti može počiniti i krivotvorenjem službene isprave, u kojoj se situaciji, u pravilu, radi o prividnom stjecaju u kojem jedno kazneno djelo (ono iz članka 337. stavka 4. KZ/97.) konzumira drugo kazneno djelo (ono iz članka 312. stavka 1. KZ/97.), ako sud utvrdi da se radi o takvoj situaciji, onda takvo protupravno ponašanje treba na takav način pravno označiti u izreci te sukladno tome takvo postupanje i obrazložiti. Međutim, prvostupanjski sud u izreci optuženike proglašava krivima za stjecaj kaznenih djela, u obrazloženju presude također navodi da se radi o stjecaju, pritom uopće na dajući razloge za jedno od djela za koje je optuženike proglasio krivima. Na takav je način u pobijanoj presudi počinjenja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-14 jer u presudi nema razloga o odlučnim činjenicama zbog čega se ona ne može valjano ispitati.

 

Slijedom svega navedenog, u pobijanoj je presudi ostvareno više oblika bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-14 na koje upiru optuženici u svojim žalbama, ali ih je ovaj sud utvrdio i po službenoj dužnosti, što je utjecalo i na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pa je, prihvaćanjem žalbi optuženika V. P., optuženika T. I., optuženika I. K. i optuženice B. K. K., a u povodu tih žalbi i po službenoj dužnosti, pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Premda je prvostupanjska presuda ukinuta zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, što svakako iziskuje novo utvrđivanje odlučnih činjenica radi donošenja nove odluke, treba upozoriti prvostupanjski sud da je pobijanom presudom u odluci o oduzimanju imovinske koristi povrijeđen kazneni zakon (članka 469. točka 5. ZKP/08-14) jer je njeno oduzimanje moguće kada je izrekom presude u opisu djela naznačeno da je počinitelj pribavio određenu ili bilo koju korist, time da se oduzimanje imovinske koristi ne može primijeniti solidarno, za razliku od imovinskopravnog zahtjeva o kojem se odlučuje prema pravilima parničnog postupka, već je nužno individualizirati iznos koji se od svakog od optuženika ima oduzeti.

 

U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovim rješenjem. Nakon što izvede sve raspoložive dokaze, prvostupanjski će sud utvrditi odlučno činjenično stanje na kojem će zasnovati svoju novu presudu, uzimajući u obzir i da je svjedok M. V. u dijelu iskaza koji se ne navodi u pobijanoj presudi potvrdio obrane optuženika navodeći da su se na odlagalištu otpada prilikom sanacije nalazili i drugi strojevi koji nisu bili vlasništvo E. g. d.o.o., na što, pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, u svojim žalbama upiru optuženici V. P., T. I. i I. K. Također će sud obratiti pozornost na iskaze svjedoka D. F. i A. V., koje iskaze prvostupanjski sud prihvaća u dijelu koji se odnosi na usporavanje radova i njihovo požurivanje, a kojim iskazima je također potvrđena obrana optuženika V. P. i T. I. Svjedok A. V. naveo je i da su i „još neke druge tvrtke“ obavljale radove na sanaciji odlagališta smeća, što također potvrđuje obrane optuženika. I iskaz svjedoka J. D., koji je svjedočio na okolnost posudbe obrtu B. radnog stroja te rada na tom stroju prilikom sanacije odlagališta, potvrdio je da je tamo vidio i druge strojeve. Njegov iskaz sud ne prihvaća zbog prijateljskih odnosa s optuženim I. K., smatrajući taj iskaz manjkavim, nelogičnim i neživotnim (bez navođenja razloga u čemu bi se ta manjkavost, nelogičnost i neživotnost sastojala). Iskaz svjedoka I. K. koji potvrđuje obranu, prije svega, optuženika I. K., a podredno i ostalih optuženika, prvostupanjski sud ocjenjuje nevjerodostojnim jer je isti predložen nakon početka rasprave, što ne može biti odlučno za ocjenu vjerodostojnosti nečijeg iskaza. Ove će iskaze prvostupanjski sud dovesti u vezu s ostalim u tijeku postupka izvedenim dokazima, posebice s činjenicom da je B. č. d.o.o. zatražila refundaciju troškova plaćenih obrtu B. za najam radnih strojeva, da su strojevi B. č. d.o.o. prema spisu predmeta priloženom ugovoru o poslovno tehničkoj suradnji s B. v. d.o.o. (listovi 44. i 45. spisa predmeta) angažirani tek od 1. lipnja 2009. te činjenicom da su sporni ugovori o poslovno-tehničkoj suradnji s obrtom B. potpisani svega dva tjedna nakon potpisivanja Dopunskog ugovora kao dodatka osnovnom ugovoru o izvođenju radova između B. č. d.o.o. i E. g. d.o.o. Na temelju tako utvrđenog pravno odlučnog činjeničnog stanja, prvostupanjski će sud donijeti novu, zakonitu i pravilnu presudu koju će, sukladno odredbi članka 459. stavka 5. ZKP/08-19, i valjano obrazložiti, vodeći računa u slučaju osuđujuće presude i o pravnom kontinuitetu, s obzirom na stupanje na snagu Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.). Pritom će nova presuda, kao što je to već navedeno u ranijem ukidnom rješenju ovog suda, ovisiti i o intervencijama državnog odvjetnika u činjenični i pravni opis, odnosno pravnu oznaku terećenog ponašanja, ali i o odredbi članka 13. ZKP/08-19.

 

Slijedom svega navedenog, a budući da je u pobijanoj presudi ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, trebalo ju je na temelju članka 483. stavka 1. i članka 484. stavka 1. ZKP/08-19 ukinuti i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 29. lipnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Ana Garačić, v. r.