Broj: Rev 152/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz S., kojeg zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u V., protiv tuženika J. L. iz R., radi ishodovanja upisa brisanja ovršnog prava zaloga te ovršnosti tražbine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Virovitici posl. br. Gž-168/09-2 od 26. studenoga 2009., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici posl. br. P-406/08-10 od 23. prosinca 2008., u sjednici održanoj 8. siječnja 2013.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku J. L. da ishodi o svojem trošku upis brisanja uknjiženog ovršnog prava zaloga za dug u ukupnom iznosu od 113.276,87 kn, zajedno sa pripadajućim kamatama i troškovima osiguranja upisanog temeljem Rješenja o osiguranju br. Ovr-725/07 od 31. kolovoza 2007., te zabilježbi ovršnosti te tražbine, za korist Republike Hrvatske - Ministarstvo financija, sve upisano temeljem rješenja br. Z-3659/07 na 1/2 njegovog dijela nekretnina čkbr. 3020 vinograd B. sa 841m2, čkbr. 3021 oranica B. sa 8868 m2 i čkbr. 3022 kuća, gospodarska zgrada, dvor i voćnjak sa 2566 m2, se iz zk. uul. br. 736 k.o. P., uplatom navedenog novčanog iznosa od 113.276,87 kn zajedno sa pripadajućim kamatama i troškovima postupka osiguranja, određenim navedenim Rješenjem o osiguranju u korist Republike Hrvatske -Ministarstvo financija, podredno isplatom tog iznosa tužitelju, uz zabilježbu spora na predmetnim nekretninama, a sve to u roku od 15 dana."

 

Pod toč. II. izreke tuženik je dužan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 16.648,31 kn.

 

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika kao osnovana te preinačena prvostupanjska presuda i suđeno:

 

"Pod toč. I. izreke odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              Nalaže se tuženiku J. L. da ishodi o svojem trošku upis brisanja uknjiženog ovršnog prava zaloga za dug u ukupnom iznosu od 113.276,87 kn, zajedno sa pripadajućim kamatama i troškovima osiguranja upisanog temeljem Rješenja o osiguranju br. Ovr-725/07 od 31. kolovoza 2007., te zabilježbi ovršnosti te tražbine, za korist Republike Hrvatske- Ministarstvo financija, sve upisano temeljem rješenja br. Z-3659/07 na 1/2 njegovog dijela nekretnina čkbr. 3020 vinograd B. sa 841m2, čkbr. 3021 oranica B. sa 8868 m2 i čkbr. 3022 kuća, gospodarska zgrada, dvor i voćnjak sa 2566 m2, se iz zk. uul. br. 736 k.o. P., uplatom navedenog novčanog iznosa od 113.276,87 kn zajedno sa pripadajućim kamatama i troškovima postupka osiguranja, određenim navedenim Rješenjem o osiguranju u korist Republike Hrvatske - Ministarstvo financija, podredno isplatom tog iznosa tužitelju, uz zabilježbu spora na predmetnim nekretninama, a sve to u roku od 15 dana, kao i za trošak parničnog postupka u iznosu 16.648,31 kn."

 

              Pod toč. II. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, ponavljajući žalbene navode da mu je tuženik onemogućio provedbu upisa u zemljišne knjige, jer ugovor o kupoprodajni nekretnina nije provediv, a tuženik je odbio ispravak nedostataka sklapanjem aneksa istog ugovora. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijanu drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev potvrđujući prvostupanjsku presudu, uz dosudu cjelokupnog troška parničnog postupka.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

              Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP.

 

Obrazloženje drugostupanjske presude je razumljivo i ne proturječi izreci.

 

Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se ukazuje revizijom.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženiku da ishodi o svojem trošku upis brisanja uknjiženog ovršnog prava zaloga za navedeni dug 113.276,87 kn, a temeljem rješenja o osiguranju Ovr-725/07 od 31. kolovoza 2007., te zabilježi ovršnost te tražbine za korist Republike H., uplatom navedenog iznosa određeno navedenim rješenjem o osiguranju u korist Republike Hrvatske, podredno isplatom tog iznosa tužitelju uz zabilježbu spora na predmetnim nekretninama.

 

Iz spisa proizlazi da je među strankama nesporno da su dana 17. siječnja 2007. sklopili kupoprodajni ugovor kojim D. i J. L. prodaju I. B. nekretnine iz zk.ul.br. 736 k.o. P. i to čkbr. 3020, 3021 i 3022 u ukupnoj površini 12.275 m2 (time da je pogrešno navedena površina 12.256 m2), kao i da je kupac - tužitelj stupio u posjed predmetnih nekretnina te izvršio neka ulaganja time da nije u zemljišnim knjigama prenio vlasništvo na svoje ime, već se kao vlasnici i dalje vode prodavatelji. Nadalje, da je na temelju rješenja o osiguranju br. Ovr-725/07-4 od 31. kolovoza 2007. uknjiženo ovršno pravo zaloga za dug u navedenom iznosu, a temeljem rješenja Z-3659/07 istog suda zabilježena je ovršivost navedene tražbine, time da je i dalje sporno da li tužitelj kao kupac može tražiti nalaganje tuženiku kao prodavatelju ishođenje brisanja uknjiženog prava zaloga za korist Republike Hrvatske.

 

Sudovi utvrđuju da je tuženik - prodavatelj znao za svoj dug prema Republici Hrvatskoj Ministarstvu financija - Poreznoj upravi, Područni ured Virovitica, Ispostava Virovitica, jer je dobio upravna rješenja o svom dugovanju. Upravo po osnovi tog duga RH - Porezna uprava, Ispostava Virovitica podnijela je sudu 30. kolovoza 2007. prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na navedenim nekretninama, kojem prijedlogu je udovoljeno rješenjem Ovr-725/07-4 od 31. kolovoza 2007.. Međutim, do donošenja navedenog rješenja o osiguranju Ovr-725/07 i zabilježbe ovršnosti rješenja Z-3659/07, tužitelj se nije upisao kao vlasnik u zemljišnoj knjizi, iako je isplatio kupoprodajnu cijenu i ušao u posjed istih nekretnina.

 

Prema odredbi čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 – dalje: ZVDSP), vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dosadašnjeg vlasnika usmjereno na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drugačije.

 

Prema odredbi čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96 – dalje: ZZK) nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe, ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drugačije određeno.

 

Dakle, tužitelj kao kupac koji nije upisan u zemljišne knjige, ne može se osnovano pozivati na povredu knjižnog prava u smislu citirane odredbe čl. 129. ZZK.

 

Stoga polazeći od utvrđenja nižestupanjskih sudova da tužitelj nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora nije izvršio uknjižbu u zemljišnim knjigama u smislu odredaba ZVDSP, time je prema zaključku drugostupanjskog suda preuzeo rizik da određena prava stekne treća osoba.

 

Pored toga, budući da su rješenja o dugu tuženika prema Republici Hrvatskoj postala pravomoćna i Republika Hrvatska se osigurala upisom prava zaloga za navedeni dug na prodanoj nekretnini, tužitelj kao kupac, ne može zahtijevati nalaganje plaćenog dužnog iznosa Republici Hrvatskoj odnosno njemu, jer ničim nije dokazao da bi to potraživanje sa Republike Hrvatske prešlo na tužitelja. Dakle, tužitelj je mogao zahtijevati raskid predmetnog kupoprodajnog ugovora, eventualno naknadu štete i povrat plaćene cijene odnosno uloženog u nekretninu, a ne može zahtijevati od tuženika da trećoj osobi (ovdje Republici Hrvatskoj), vrati dug, odnosno njemu kao kupcu predmetne nekretnine, plati ono što duguje trećem.

 

Zbog toga odbijanjem tužbenog zahtjeva, drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odredbe čl. 119. st. 1. ZVDSP, imajući na umu odredbe čl. 129. ZZK čl. 431. i čl. 436. te Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08).

 

Valjalo je zbog rečenih razloga, temeljem čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

 

U Zagrebu, 8. siječnja 2013.